Strinićeva utakmica života
No vratimo se na utakmicu. Mario Mandžukić i Ivan Strinić junaci su remija s Italijom, a dok je Mandžukić novom majstorijom potvrdio status jednog od najugodnijih iznenađenja Europskog prvenstva, Ivan Strinić je po prvi put skrenuo svjetla reflektora na sebe. Strinić je odigrao savršenu partiju, potpuno je zaustavio Maggija, a veliki obol dao je i napadu sjajnim ubačajem za izjednačenje. Bila je to zasigurno najbolja partija mladog braniča u profesionalnoj karijeri.
Pirlo je ipak ispred Modrića
Svaka čast Modriću, međutim Bilićeve usporedbe s Pirlom pretjerane su. Dugogodišnji talijanski internacionalac ipak je ponešto bolji od Luke, a način na koji je veznjak Juventusa kraljevao sredinom terena na travnjaku Municipala impresivan je. Gotovo sat vremena diktirao je tempo utakmice, za njegove dubinske lopte u prvom poluvremenu obrana Hrvatske nije imala nikakva rješenja, a često je ispadala i smiješnom. Svoju odličnu igru Pirlo je okrunio i prekrasnim golom, a možemo se samo nadati da bi Modrić jednog dana mogao igrati kao Pirlo.
Schifo zvan ofsajd zamka
I dok je nesigurnost braničkog tandema Ćorluka - Schildefeld protiv Irske bila vidljiva, ista se potencirala u prvom poluvremenu dvoboja s Italijom, tako da su Azzuri osim gola imali i četiri čiste prilike za gol. Bilićevi stoperi sudarali su se u panici, dobivali loptu kroz noge, ispadali kod svakog drugog dodavanja u prostor, a samo su sjajni Stipe Pletikosa i ona mračna strana Balotellija krivi što Talijani nakon 45 minuta nisu vodili i s nekoliko golova razlike. Namještanje ofsajd zamki posebna je kategorija, a postalo je jasno kako se nitko od njih do sada nije susreo s Pirlovim dugim loptama. Valja ipak dodati kako se Schifo, kao i ostatak momčadi, pribrao u nastavku.
Gdje je na startu pošlo krivim putem?
Bilić je prije utakmice bio u velikoj dvojbi - ostaviti na terenu momčad koja pobjeđuje ili pojačati sredinu terena, što je, kasnije se pokazalo, ipak bila nužnost. Nane je protiv vrhunskih momčadi imao običaj gurnuti Niku Kranjčara umjesto jednog napadača, a čini se kako je izostanak jednog veznjaka uvelike olakšao posao Talijanima. U formaciji 3-5-2 Azzurri su dobili bitku u sredini terena i veliki prostor za kombinatoriku. Čim je Bilić u nastavku promijenio sustav u 4-2-3-1, utakmica je sasvim promijenila tijek. Hrvatska je proigrala i na koncu umalo preokrenula rezultat.
U nastavku neka nova/stara Hrvatska
Rakitić je gurnut u sredinu, Modrić više prema naprijed, a Mandžukić desno, slijedom čega je Hrvatska vrlo brzo osvojila posjed lopte, na trenutke igrajući suludih 2-6-2. Veliki rizik na koncu je i donio ploda. Gol Marija Mandžukića dao je nevjerojatan impuls hrvatskim nogometašima, a posljednjih dvadesetak minuta gledali smo jednu sasvim drugu utakmicu. Na krilima velike podrške s tribina Hrvati su se razletjeli terenom, a da je bilo malo više koncentracije Nikica Jelavić mogao je odvesti reprezentaciju u četvrtfinale.
Tako blizu četvrtfinalu, a opet tako daleko...
Jelavić nije bio pravi i čini se kako je Eduardo da Silva ipak trebao dobiti priliku nešto ranije. Posljednjih petnaestak minuta uloge su se sasvim zamijenile. Talijani su panično nabijali loptu, a Bilićevi igrači nasrtali svom snagom. Na žalost po hrvatske navijače rezultat se nije promijenio, a Hrvatska je tako ostala bod udaljena od plasmana među osam najboljih reprezentacija Starog kontinenta. Bod protiv aktualnog europskog i svjetskog prvaka. Kakav izazov!
Nastavljaju se loša iskustva s Howardom Webbom
Iako ga se smatra jednim od deset najboljih sudaca svijeta, reakcije u hrvatskoj svlačionici bile su podijeljene kada je došla vijest da će upravo Englez suditi dvoboj s Azzurima. Neki su smatrali da je Webb dobar izbor jer nikada ne podliježe pritisku, a oni poput Vedrana Ćorluke već godinama trube da imaju vrlo loša iskustva s njim. Činjenica je da je sredinom prvog poluvremena Englez propustio suditi jedanaesterac Chiellinija nad Nikicom Jelavićem, a bilo je i još nekoliko vrlo dvojbenih situacija, zbog kojih je Nane bjesnio na klupi.