LEGENDARNI televizijski reporter Milojko Pantić, uz čije su prijenose u bivšoj državi odrastale generacije, u kolumni za srpski Telegraf se ne može načuditi tko je srpskim novinarima koji izvještavaju s Eura, "usadio toliku mržnju prema svemu što nosi prefiks hrvatski."
"Čitam izvještaje i komentare naših nogometnih novinara, slušam tv reportere s Eura i ne mogu shvatiti tko je tim ljudima i zašto, usadio toliku mržnju prema svemu što nosi prefiks hrvatski. Najgore je što su to ljudi koji oblikuju javno nogometno mišljenje u Srbiji, i što većina ljubitelja nogometa u nas, po principu 'da komšiji crkne krava', navija za reprezentacije protiv kojih igra Hrvatska. Prirodnije bi svakako bilo da smo uz nama najbliže, uz nogometne ljude s kojima smo deseteljećim dijelili dobro i zlo i koji su na kraju krajeva, "naša krv" ili ista nogometna škola, za razliku od Nijemaca, Rusa, Francuza i svih Engleza.
I zaista, samo mržnja može izmisliti riječi kojima se opisuje sudjelovanje hrvatskih igrača i navijača na europskoj nogometnoj smotri. Samo mržnja i to bezrazložna, može toliko pomutiti zdrav razum, da se zaboravljaju i notorne činjenice. Hrvatska je službeno osma na rang listi Fife i to već godinama (Srbija 36.). Hrvatska je od devet mogućih, učestvovala na sedam evropskih prvenstava, Srbija (ili SRJ i SCG) samo na jednom. Ali važnije od svake statistike je ono što i nogometni laici vide a naši medijski "stručnjaci" ne: Hrvatska ima državnu momčad.
"Hrvati imaju izbornika kakvog mi samo možemo sanjati i čarobnjaka Modrića, kakvog mi nemamo još od Piksija"
Momčad koja ima igru. Ekipa sa rijetko jakom "kičmom": Ćorluka-Modrić-Mandžukić. Momčad sa školovanim izbornikom Slavenom Bilićem, koji točno zna zašto na terenu radi to što radi. I još važnije, riječ je o stručnjaku koji se drži izreke: "Nije znanje, znanje znati, već je znanje drugome ga dati".
Nakon što je nahvalio Bilićevo znanje i na primjeru utakmice s Italijom njegovu sposobnost promjene taktike u hodu, tijekom utakmice, Pantić je čitateljima iskazao i svoje oduševljenje hrvatskim playmakerom:
"Taj 'mali čarobnjak' (kako Englezi zovu 172 cm visokog i 65 kg teškog Luku Modrića), posebna je vrijednost hrvatske momčadi. Takvog igrača mi nemamo još od vremena Piksija Stojkovića. Veznjak koji momčad čini drugačijom, boljom razigranijom, bio je i prije četiri godine u idealnoj momčadi Europskog prvenstva. Hrvati zahvaljujući Luki Modriću, imaju promjenu ritma u igri kao malo koja reprezentacija. Ali ne samo to.
"Hrvati su puni nacionalnog naboja, a mi ga nemamo ni na terenu ni na tribinama"
Osim igračkim i trenerskim kvalitetama 'komšija', Pantić je zadivljen i patriotizmom koji je kod Hrvata posebno vidljiv i prepoznatljiv:
"Vatreni" su tehnički i taktički izuzetno potkovani, psihološki stabilni, puni samopouzdanja. I konačno Hrvati imaju prepoznatljiv NACIONALNI NABOJ. To je ono što Srbija nema, ni na terenu, ni na tribinama a što naš selektor Siniša Mihajlović pokušava uspostaviti pogrešnom metodom - zbornim pjevanjem himne."
Za kraj je poentirao temeljnim razlikama između Hrvata i Srba:
"Hrvati od osamostaljenja, odnosno ukidanja komunizma, u svemu, pa i u nogometu, pokušavaju napraviti nešto novo. Mi sve činimo i u životu i nogometu, da bismo sačuvali ono što je već odavno propalo. I zato je Hrvatska za nas velesila, ma koliko je mi mrzili."