Tri pitanja za spasitelje hrvatskog nogometa

DANAS je budući predsjednik HNS-a Davor Šuker, u svojoj pro-forme kampanji, posjetio Varaždin. Grad čiji je nekadašnji prvoligaš povlašteni član glasačke mašinerije bivše i buduće vlasti - Zdravka Mamića, kojeg se za presudne glasove nagrađuje plaćenim pripremama i transferima igrača prema Maksimiru (slučaj Brezovec).
 

To je klub sa samo jednim problemom - više nije u prvoj ligi, pa baš i ne treba novac za pripreme. Tužna realnost stigla je Varteks kao i ostale klubove socijalističke ostavštine nogometnih baza, koje Šuker kroz svoj program namjerava revitalizirati. Zato je njegov dolazak u Varaždin podignut na razinu više: dočekao ga je osobno gradonačelnik Goran Habuš. No, nije to bio konstruktivni sastanak dvojice lidera. Šuker je zapravo došao u pratnji Zdravka Mamića, Zokija Mamića (!), Damira Vrbanovića i Ade Kožula (!). Prisustvo Vrbanovića, koji će u HNS-u obnašati precrtanu funkciju izvršnog dopredsjednika, i ne treba čuditi, ali...

Novoj vlasti koja se, "zalaže prvenstveno za oporavak županijskih središta i vraćanje osmijeha trenerima i roditeljima" postavljamo tri pitanja:
 

1. Što je točno u Varaždinu radio Zdravko Mamić? Ako je tamo bio u ulozi člana Izvršnog odbora HNS-a, ne razumijemo zašto sa Šukerom nije išao na primjer Vićan? Ili Friščić?
 
2. Zašto Šuker i Mamić, na primjer, nisu otišli do Šibenika, koji je ostao bez licence za drugu ligu i potpuno dekintiran niti ne zna hoće li negdje nastupati? Ne umanjujemo tragediju Varaždina, to ovdje nije poanta.
 
3. I posljednje: zar je moguće da smo prilog o varaždinskom sastanku na javnoj televiziji gledali bez ijednog kritičnog tona i zapravo bili obmanuti? Mora da su štrukle bile dobre.

Vidjeli smo, naime, čisti dejavu.

Šuker i Mamić promijenit će pravilnike da bi juniori Varaždina mogli igrati u prvoj ligi, tražit će način da Varteks, Varaždin ili kako vam već drago fuzijom vrate barem u treći rang, radit će sve one manevre zbog kojih su u mirovinu otpratili Vlatka Markovića, od kojeg su i bitno opasniji.

I nikakav im argument ne može biti - "kako znate da nećemo otići do Šibenika"

Znamo da neće.