Foto: Ronald Goršić / Cropix
TRIDESET godina prošlo je od smrti Bernarda Bajde Vukasa, najboljeg igrača Hajduka svih vremena.
Smatra se jednim od najboljih nogometaša ikad rođenih na prostoru bivše Jugoslavije, a nogometni povjesničari svrstavaju ga među najboljih deset igrača svijeta 50-ih godina prošlog stoljeća. Legenda o njegovim driblinzima i danas živi.
Sa 11 godina Vukas je počeo nastupati za juniore zagrebačke Concordije, a 1947., kad mu je bilo 20 godina, prelazi u Hajduk s kojim osvaja tri prvenstva (1950., 1952. i 1955.). Za reprezentaciju bivše SFRJ igrao je 59 puta, a u dva navrata osvojio je srebrnu olimpijsku medalju (1948. u Londonu i 1952. u Helsinkiju). Godine 1953. uz Kubalu, Nordhala, Bonipertija, Zebeca i Čajkovskog nastupio je za reprezentaciju Svijeta, koja je na Wembleyu uljepšala proslavu 90. obljetnice Engleskog nogometnog saveza. Dvije godine kasnije u Belfastu je u dresu Europe momčadi Velike Britanije zabio tri pogotka za pobjedu 4:1, a otočki tisak njegovu je igru opisao jednostavnom konstatacijom - "Vukas potopio britanski nogomet". Bio je prvi nogometaš iz bivše države koji je igrao u Italiji, dvije je sezone (1957/58. i 1958/59.) bio član Bologne. Igračku karijeru okončao je u Austriji 1967. godine.
Jučer su na zagrebačkom Mirogoju vijence na Bajdin grob položili predsjednik Hajduka Marin Brbić i član NO-a Ljubo Pavasović Visković, a danas je 30. godišnjicu njegove smrti obilježila delegacija Hrvatskog nogometnog saveza, u sastavu Zorislav Srebrić, Vladimir Iveta, Ivo Šušak i Martin Novoselac, koja je s Bajdinim sinom, dr. Zdeslavom Vukasom, na njegov grob položila prigodan vijenac.