Foto: Hina
HAJDUK i dalje trese dosad možda i najteža kriza. U 2015. godini na klupi "Bilih" sjedila su tri trenera, a četvrtog će dobiti već ovog tjedna.
Nakon posljednjeg debakla pod privremenim menadžerom Goranom Vučevićem, leđa upravi kluba okrenuo je i dio navijača pa su svoje nezadovoljstvo izrazili na tribinama i ispod njih nakon poraza od Splita koji je hajdukovce ostavio bez finala Kupa i s malim šansama da izbori mjesto u kvalifikacijama za Europa ligu sljedeće sezone. Sportski neuspjesi sada su po prvi puta u sjenu bacili "rat" s HNS-om i Mamićem, kao i nezavidnu financijsku situaciju na Poljudu.
Zanimljivo je da je Hajdukovim trenerima dvaput zaredom presudio gradski rival Split, i Špaci Poklepoviću i njegovom nasljedniku Goranu Vučeviću. Zanimljiviji od toga je samo podatak da im je presudio još jedan vječni spasitelj kluba Zoran Vulić, trener Splita, koji je za Index prokomentirao alarmantno stanje na Poljudu.
U manje od tri mjeseca tri trenera. A svaki je otišao tako da su se povlačili repovi. Mislite li da je to ipak neozbiljno od kluba veličine i ugleda jednog Hajduka?
''Nije to neozbiljno samo za klub kao što je Hajduk. U ovo kratko vrijeme to bi bilo previše i za nekog trećeligaša, a kamoli za Hajduk. Očito je da u Hajduku nešto gadno ne funkcionira. U nogometu vi možete doći u krizu igre, krizu rezultata, ali u krizu rukovođenja ne smijete. To su odlike velikog kluba. Što se točno dogodilo, zbog čega se to dogodilo, zaista ne znam. Teško mi je o tome nešto i suvislo reći sa distance jer nisam involviran u klub, no ovako, kao navijač Hajduka, slažem se s vama da je neozbiljno i nedopustivo promijeniti tri trenera u dva mjeseca.
Međutim, morate znati da je raditi u Hajduku jako teško. Hajduk je velik klub koji je sad željan i žedan velikih rezultata i trofeja. Sad tih trofeja nema i onda se događaju ovakve stvari, koje nisu nimalo ugodne. Hajduk se kroz cijelu svoju povijest borio za trofeje, navikao je na pobjede, na velike utakmice. Godinama je stvaran taj pobjednički mentalitet i logično je da Hajduk mora biti u vrhu.''
Vidljivo je da postoji neka vrste polarizacije među samim navijačima Hajduka. Jedni i dalje smatraju da usprkos trenutnoj situaciju Hajduk mora po svaku cijenu biti u vrhu i boriti se za trofeje, dok drugi, oni možda realniji na neki način ipak više shvaćaju da je to u ovim okolnostima gotovo pa nemoguća misija te da treba biti strpljiv. Slažete li se?
''Mi već jako dugo pričamo o rješavanju nekih ''kostura iz ormara''. Što to znači? Ako se u ove 104 godine nismo riješili tih kostura, onda kad ćemo ih se riješiti? Svaka uprava koja dođe na čelo Hajduka priča o nekim ''kosturima iz ormara''. Mislim da jednom zauvijek s tim treba prekinuti, treba podvući crtu i biti svjestan da biti dio Hajduka nosi jednu ogromnu odgovornost. Predsjednik Hajduka je važnije nego biti gradonačelnik Splita.
Najlakše je nakon svega tražiti neke alibije. Ako si bio spreman ući u to, moraš stati iza toga, a ne pričati kako ti je ovaj ostavio ovo, a onaj ono. To je najlakše i to ničemu ne vodi. Hajduk se jednom mora pomaknuti s te mrtve točke, Mora postojati vizija, što se hoće i što se može. I ono što je najvažnije, napokon više riješiti te financije. Pazite, možemo mi sad tu pričati satima o velikom Hajduku, no bez jakih financija nema ničega".
Bez obzira na određene i nedvojbene uspjehe (sanacija dobrog dijela nagomilanih dugova bivših uprava) koje je postigla ova sadašnja upravljačka garnitura u Hajduku, dojma smo da su ovi posljednji događaji izmakli kontroli te da su se vodeći ljudi kluba pomalo pogubili. Ostavke se daju, njima se licitira… Cijela ova trenutna situacija dosta kaotično izgleda, zar ne?
''Slažem se s vama. Mislim da sad nikako nije vrijeme za ostavke. Ostalo je manje od mjesec dana do kraja prvenstva, situacija je takva kakva je, ne može se bitnije promijeniti. Najlakše bi sad bilo dignuti sidro, najlakše bi sad bilo napustiti brod i pustiti ga da se nasuče kao i mnogi prije njega. Mislim da to ne bi bilo ni dobro, ni moralno ni korektno. Moje mišljenje da ova uprava mora odraditi sezonu do kraja, a onda nakon toga, ne samo oni, nego svaka uprava, podvući crtu i analizirati sve pluseve i minuse. Tek tada navijači Hajduka mogu donijeti odluku je li se radilo dobro ili loše.''
Kako dalje?
''Možda bi bilo dobro krenuti od nule. Cijelo vrijeme pričamo kako hoćemo mlade, pa onda nema rezultata, pa stavimo stare, pa onda opet nema rezultata, pa sve iznova. Pa naša dica, pa tu dicu prodamo. Pa nema naše dice, pa di su naša dica, a oni ne igraju ni vani. Potrebno je jednom uhvatiti jedan kurs i njega se držati, a ne cijelo vrijeme samo lutati. Naravno, bit će godina kad neće bit uspjeha. To se događa i Juventusu i Manchesteru i svim velikim klubovima, no vizija i plan moraju postojati. Ne možete svake godine zahtijevati trofej, no ako imate posložene financije, ako ste tu stabilni, ako možete dovesti igrače, onda možete od te momčadi zahtijevati da se barem bori za te trofeje.
Danas je Hajduk osuđen na ''proizvodnju'' mladih igrača i prodaju, ali takvom politikom neće biti ni rezultata i naslova. S tim se moramo pomiriti. Danas, sutra ćemo morati prodati Balića, Vlašića, Tudora… Financije su takve da toj djeci ne možemo ponuditi nikakvu sigurnost.
Ono što je jako bitno za shvatiti. Hajduk će teško više ikad biti ono što je bio u moje vrijeme. Mi smo igrali po osam, devet godina zajedno. Danas tržište ima neke svoje zakone i na njemu opstaju najjači i najbogatiji. Budimo iskreni, Hajduk nije klub koji može kupovati igrače kao Dinamo, ali i Dinamo osim što kupuje, on i stvara te dobro unovči te igrače.
Hajduk mora biti svjestan da u ovoj situaciji ne može kupiti pravog igrača koji će biti pojačanje. Može mu se samo slučajno dogoditi igrač poput Kouassija, kojeg je dobio besplatno, a onda ga je dobro prodao. Jednostavno, Hajduk je osuđen gurati s ovim što ima, a moram biti iskren, zaista nije lako u takvom ozračju ni igračima, ni trenerima. Treba se znati boriti s pritiskom kojeg nosi ime Hajduk.
Spomenuli ste našu dicu. Znači li danas toj ''našoj dici'' Hajdukov dres kao što je značio u vaše vrijeme? Jer sve je više slučajeva da klinci prije nego li i zaigraju za prvu momčad odlaze iz Hajduka za prvom ponudom.
''Tako je. Sve ste dobro rekli. Nažalost, to je jedina prava istina i od nje ne možemo pobjeći. Jednostavno, vremena su se promijenila. Primjerice, ja sam svoj prvi ugovor za Hajduk potpisao na četiri godine, a igrao sam besplatno i bio sam sretan što igram. Sve na kraju polazi iz tih vražjih financija. Danas ste prisiljeni vezati i dijete od 14 godina nekim ugovorom jer će vam ga uzeti. Ako vam ga ne uzme Dinamo, uzet će ga neki klub vani. Ako vi niste u stanju zadržati igrača, ostaviti ga tu da se pravilno razvija, ali i da ima koju kunu u džepu, onda ste prisiljeni biti u ovoj situaciju u kojoj se nažalost nalazi Hajduk.
Kod nas to možda može samo Dinamo, ali vidimo i da njemu klinci poput Brodića i Murića pobjegnu. Sve je manje toga da će netko igrati isključivo iz ljubavi. Ali to treba i razumjeti. Ne možete vi neko dijete natjerati da igra džabe, a otac i majka mu nisu primili plaću nekoliko mjeseci. Uvjeren sam da većina te djece ne bi željelo otići, ali zbog neimaštine su na to natjerani. To vam je sva istina našeg nogometa.''
Za kraj, Hajduk narodni ili privatizirani klub?
''Iskreno, najviše bih volio da Hajduk bude narodni klub, ali, financijski stabilan. Hajduk je u svojoj srži narodni klub i od toga ne smijemo bježati. Međutim, ako taj ''narod'' nije u stanju financijski održati klub stabilnim, onda ozbiljno moramo razmisliti i o toj drugoj alternativi".