Foto: Guliver Image/Getty Images
NAKON legendarnog Arthura „El Tigrea“ Friedenreicha, „Kralja“ Pelea i Romarija, navodni tisućiti gol u svojoj karijeri postigao je i četvrti Brazilac, Tulio Marravilha.
"Čudesni Tulio" zabio 1000 golova
Nekadašnji brazilski reprezentativac, zvani „Čudesni Tulio“, nekoć je bio igrač elitnih klubava brazilske nacionalne lige, a s Botafogom i prvak Brazila. Dva puta je bio i najbolji strijelac brazilske Serie A, a zabijao je i neke ključne golove za „Selecao“ na Copa Americi. Ipak, sve je to bilo daleko u prošlosti, još u devedesetima. Danas 44-godišnjak čitavo posljednje desetljeće brani boje amaterskih brazilskih klubova i odigravao je gomilu opskurnih prijateljskih utakmica s jednim jedinim ciljem, da dostigne magičnu brojku od 1000 golova.
Upitna valjanost statistike
Premda su podaci i statistika prema kojoj je on to zaista i postigao blago rečeno upitni, jer se baziraju isključivo na njegovoj privatnoj statistici nema razloga da mu ne vjerujemo. Svoj 1000 gol ovaj 178 centimetara visoki napadač dočekao je u subotnjoj utakmici brazilske amaterske lige između njegove Araxe i Mamorea. Završilo je 2:1 za Tulijevu momčad, a „Čudesni“ je svoj četveroznamenkasti pogodak postigao iz jedanaesterca, baš na isti način kao i veliki Pele.
Odmah nakon pogotka, na rukama suigrača i presvučen u unaprijed pripremljen dres s brojem 1000 na leđima, Tulio je održao prigodan govor te je napustio igru.
Brazil, zemlja gdje je nogomet više od života
Fascinantna je činjenica da se samo u Brazilu rađaju nogometaši koji su u stanju postići toliko golova. Istina, Brazil jest zemlja nogometa, zemlja gdje nogomet nije najvažnije sporedna stvar na svijetu već glavna i jedina bitna. Uspjesi ili debakli nacionalne vrste određuju stanje u državi. Ako je Brazil prvak, čitava zemlja slavi (nakon osvajanja prvog naslova prvaka svijeta 1958. u Švedskoj, proglašeno je trodnevno nacionalno slavlje), a nakon velikih poraza izbijaju nemiri po cijeloj zemlji.
"Brazilska Hirošima"
Kad je Urugvaj golom Ghiggie šokirao 200 tisuća ljudi na Maracani 1950., nakon utakmice je na stadionu pronađeno pedesetak mrtvih tijela, što kao posljedica srčanih udara, što samoubojstava bacanjem sa stadiona. A poraz od Urugvaja se i dan danas u Brazilu naziva „brazilskom Hirošimom“. Kao najslikovitiji primjer kako u Brazilu navijači doživljavaju svoje uspjehe ili neuspjehe, sudbina je brazilskog golmana Barbose, etiketiranog kao glavnog krivca za „nacionalnu tragediju“ 1950.
To je išlo toliko daleko da je, nakon pustih godina izolacije, želio posjetiti kamp Brazila na SP 1994. u SAD-u. No, čuveni Mario Lobo Zagaloo, svjetski prvak iz 1958. i 1962, tada u funkciji tehnika reprezentacije, zbog praznovjerja da donosi lošu sreću, to mu nije dopustio. Poslije će Barbosa izjaviti kako je u Brazilu maksimalna kazna zatvora 30 godina, a da ju je on izdržavao punih 50.
Arthur Friedenreich, Pele, Romario i Tulio
O Peleu i Romariju znamo više-manje sve. Pele je zabio 1283 gola (mada čak 526 u neslužbenim utakmicama), a Romario, iako je svoj tisućiti gol proslavio 20. svibnja. 2007., FIFA je objavila kako je službeni broj golova koje je zabio ipak „samo“ 929. Naime, Romario je računao i golove postignute na prijateljskim utakmicama i na utakmicama dok je još bio junior.
Četvrti iz kluba 1000 je Arthur Friedenreich. A priča o njemu je posebna priča, stvorena za filmsku ekranizaciju. Rođen u Sao Paulu 1868. kao dijete njemačkog doseljenika i Brazilke bio je prvi afro-brazilski profesionalni nogometaš. Kako je u to vrijeme u Brazilu vladala stravična rasna segregacija, Friedenreich je morao rušiti brojne barijere rasizma: nije smio boraviti skupa s bijelim igračima pod tuševima, nije smio koristiti bazene, posjećivati teniska igrališta i zabave.
Legende kažu da je lice posipao brašnom, a kovrčavu kosu krotio raznim čudesima samo da bi bio što manje crn i da bi mu dopustili da igra. Igrao je bos, a priča se da je baš on izmislio dribling jer je morao izbjegavati nasrtaje protivnika koji su ga željeli lomiti radi boje kože. No bio je čudesan igrač. Europa ga je upoznala 1925. u sklopu brazilske turneje kad je proglašen „Kraljem nogometa“. Postigao je 1329 golova u 1239 utakmica.