KREŠIMIR ANTOLIĆ prije nešto više od mjesec dana otišao je iz Uprave Dinama. Čovjek kojeg su Bad Blue Boysi označili kao glavnu prepreku za svoju podršku Mirku Barišiću u Dinamu je bio deset godina, a danas, kaže, nema više nikakve veze s klubom, osim one navijačke.
Antolić je slovio kao Mamićev policajac koji je radio crne liste navijača nakon što je doveden u Dinamo kao čovjek zadužen za sigurnost. Kako je uvijek govorio, postao je član Uprave i figurirao je u javnosti kao prvi operativac kluba protiv kojega je Zdravko Mamić krenuo u rat u prosincu prošle godine.
U intervjuu za Index govorio je o famoznom ugovoru Ante Čačića, Mislavu Oršiću i Arijanu Ademiju. Rekao je da mu iz današnje perspektive nije jasno kako je tako slijepo vjerovao Zdravku Mamiću, za kojeg je bio spreman umrijeti.
Par mjeseci prije Vašeg odlaska iz Dinama Ante Čačić dobio je novi ugovor, prema kojemu je imao i ulogu sportskog direktora. Raskid tog ugovora Dinamo bi mogao koštati ogroman novac. Zašto ste Čačiću dali takav ugovor?
Ta odluka se mora staviti u kontekst trenutka u kojem je donesena. Ja sam u studenom prošle godine znao da Mamić počinje raditi protiv mene, a dolazi zimski prijelazni rok, u kojem smo željeli da netko drugi radi prijelazni rok i bavi se time. Razgovarao sam tad s Dariom Šimićem, kojemu sam predložio mjesto sportskog direktora Dinama, što je on vrlo rado prihvatio.
Predsjednik Barišić i Vlatka Peras niti su bili za niti protiv, Šimić je želio doći odmah, ali se to na kraju nije realiziralo. Početkom prosinca, kad je Mamić pokrenuo mašineriju da mene smijeni, na sjednici Izvršnog odbora zaključeno je da se Čačiću aktivira opcija produženja ugovora za godinu dana, da privremeno postane sportski direktor i da se na ljeto nađe nova osoba za tu poziciju.
Nisam mu ja dao novi ugovor. Deset članova Izvršnog odbora glasalo je za, trojica protiv i mi smo aktivirali opciju u ugovoru. Zašto to radimo? Zato što u tom trenutku već postoji puč, već se ruši Barišić, cirkus je sa Skupštinom i klub se ljulja. U tom trenutku bili su bitni sportski rezultat i financijska stabilnost.
Igrači u tom trenutku znaju da Čačić ima ugovor na još četiri mjeseca, a velikom broju njih istječe ugovor za godinu i pol. Mi smo na plus devet u odnosu na Hajduk, u igri smo u Kupu i Čačić je dotad ispunio sve sportske ciljeve i dobio je ugovor na još jednu sezonu.
U tom trenutku nema naznaka da će on biti smijenjen ni da će neki novi ljudi ući u klub koji će ga možda nekad željeti smijeniti. Sad, s tri mjeseca naknadne pameti, lako je reći da je to loša odluka. Da se ponovno nađem u toj situaciji, napravio bih istu stvar.
Čačić je prijelazni rok odradio katastrofalno. Prodani su Oršić i Lauritsen, trojici igrača raskinuti su ugovori, a devetorica su poslana na posudbu i sad u rosteru nema dovoljno seniora. Kako je to moguće?
Trener Ante Čačić je do zadnjih mjesec dana imao izvanredne rezultate, ali sportski direktor Ante Čačić je, mogu se složiti, napravio dvije kardinalne pogreške. Prva je puštanje Ademija, a druga smanjivanje rostera igrača bez ikakvog razloga, što je bila posljedica njegovog pretjeranog samopouzdanja.
Ademi je u prosincu pričao s predsjednicom Uprave i Čačićem i pitao ih bi li ga pustili jer ima neku ponudu iz Kine. Oni su mu rekli da načelno može ako on to jako želi, a u siječnju je pričao sa mnom i ja sam mu rekao da po mojem mišljenju mora ostati u Dinamu do kraja karijere i da ćemo mu, ako treba, poboljšati ugovor jer je on nezamjenjiva figura u klubu, ne samo igrački.
Nakon remija s Goricom u nastavku prvenstva Vlatka Peras, Čačić i ja zaključili smo da Ademi ne može ići i Čačić je to govorio i na press-konferencijama. Što se tu promijenilo, ja ne znam, ali mislim da one priče da se Ademi svađao s Čačićem nisu istinite. Onda se počelo pričati da ćemo ga pustiti ako bude plus 15, a on je htio ići.
Njegov stav bio je da je njegov zenit forme prošao, da više ne može davati 100 posto za Dinamo i da previše voli Dinamo da bi zbog svojeg statusa u klubu bio nedodirljiv, a igrački to ne zaslužuje. Ja sam mu rekao da mora ostati jer je prevažan, jer je personifikacija Dinama, ali što se onda promijenilo, ne znam jer više nisam bio u klubu.
Roster je smanjen bez ikakvog plana te bez ikakve vizije i to mi nije najjasnije. Vodio je na pripreme te juniore koji su bili dobri i sad nitko od njih ne igra. Ne razumijem to. S druge strane, došao je daleko u pregovorima oko Frigana i oko Belje. Konkretno, kad je Beljo u pitanju, on se odlučio za bolju ponudu i tu nema druge filozofije.
Dinamo ga je bio spreman platiti nešto manje od četiri milijuna eura Osijeku i plaću od 450 tisuća eura godišnje. U Augsburgu je dobio bitno veću plaću, a Osijek je čak dobio nešto manju odštetu. S Friganom su razgovori otišli jako daleko, u igri je bio paket novac plus igrači, ali se otegnulo jer nismo stigli dogovoriti s našim igračima na posudbi u Rijeci Marinom i Jankovićem da oni moraju ostati na Rujevici.
Nije to tako jednostavno i nismo imali dovoljno vremena. Produljenja ugovora Mišića, Perića i Ristovskog je dogovorio Čačić. On je, kako se kaže, sam pao i sam se ubio, ali njegov mandat ukupni je bio solidan.
Među navijačima i u javnosti se priča da ćete Vi i Čačić podijeliti njegovu otpremninu, koja bi mogla iznositi i 1.7 milijuna eura?
Ta priča, da nije tragična, bila bi smiješna, a onaj koji misli da je to tako, neka zatraži sve moguće provjere, ja s tim nemam nikakvih problema. Nonsens je da sam ja dao ugovor Čačiću. Njemu je, kao što sam rekao, ugovor produžen na prijedlog Izvršnog odbora i odlukom Uprave kluba, a ja nisam predsjednik Uprave.
Ja sam neusporedivo veći prijatelj bio recimo s Damirom Krznarom nego s Antom Čačićem. Nisam jednu kavu s njim izvan kluba popio. I da smo opet u toj situaciji, bez naknadne pameti, napravili bismo u toj situaciji isti potez.
Dinamo je Mislava Oršića, jednog od najvećih igrača svih vremena, prodao za 5.75 milijuna eura. Je li to bilo premalo?
Dobili smo koliko smo mogli. Taj transfer je imao nekoliko ograničenja. Oršić je godinu dana prije želio ići u Burnley za deset milijuna eura, ali smo se konkretno Vlatka Peras i ja tome suprotstavili jer smo smatrali da ćemo u tom slučaju izgubiti naslov. Mamić nam je tad govorio da nismo normalni ako ga ne prodamo, a sad po press-konferencijama priča da je on stopirao transfer.
On ga je silno želio prodati, a sad laže da nije htio. Džentlmenski smo se dogovorili s Oršićem da ako ikad dođe neka slična ponuda, klub mu neće raditi probleme i došla je ponuda Southamptona, a on je silno htio ići. Čačić je tu napravio još jednu pogrešku jer ga je ostavio u Zagrebu, a nije ga vodio na pripreme.
To se tako ne radi, to je amaterski potez iz taktičkih razloga jer odaješ dojam da ti taj igrač ne treba i samim time mu rušiš cijenu. Ne mislim da je tu bilo zločestih namjera. Cijena je takva kakva je. Nažalost, ne igra, pa neće biti puno bonusa. Možda se mogao dobiti koji milijun više, načelno je to bila naša pogreška. Da, mogli smo dobiti više.
Mamić je pričao da je dogovorio transfere Belje, Omeragića, Pjace i još nekih igrača za nekoliko milijuna eura, ali da je Dinamo to odbio. Kako to komentirate?
To su gluposti. On, za početak, ne bi trebao imati nikakvih ideja ni prijedloga jer je osuđen. On je sam na press-konferenciji rekao da je Belju dogovorio za pet milijuna eura, a mi smo ga skoro doveli za manje od četiri. Što se Pjace tiče, znam da je on to nešto dogovorio, ali ga Čačić nije htio i žao mi je što se Pjaca uopće našao u tom kontekstu jer je on dobar dečko i nositelj velikog transfera za Dinamo.
S Omeragićem je priča isto malo drukčija. U rujnu prošle godine sportski sektor je meni prezentirao da je Mamić dogovorio transfer Omeragića, koji je u tom trenutku bio ozlijeđen, za milijun i šesto tisuća eura provizije menadžerima, 15 posto budućeg transfera menadžerima, 700 tisuća eura odštete Zürichu, deset posto budućeg transfera Zürichu i njemu plaću od 500.000 eura uz ugovor na šest godina.
Čitav paket od ukupno oko šest i pol milijuna eura. U zimskom prijelaznom roku Omeragić je bio na pragu potpisa za skoro upola manji ukupni iznos, ali se nije još realiziralo. Dakle, u situaciji kad je igrač bio ozlijeđen, mi smo se prema Mamićevoj ideji trebali obvezati za duplo više novca nego sad kad je zdrav, igra redovito i standardni je U21 reprezentativac svoje države, na pragu ulaska u A reprezetanciju.
Ja ne znam je li Omeragić kvaliteta za Dinamo jer u tome nisam stručan, ali ako je struka rekla da jest, onda se takav transfer mora staviti u neke normalne okvire koje Dinamo može platiti. Lako je tako mahati ponudama, a ni za što ne odgovaraš. No njegov utjecaj se linearno smanjio od pravomoćnosti presude i dobro je da je tako iako on i dalje misli da bi trebao odlučivati.
Uostalom, on je krenuo na mene u čitavom ovom sukobu jer je zaključio da sam mu stao na put u transfernoj politici. To ga je najviše zaboljelo iako ja nisam sam ni o čemu odlučivao, nego zajedno s ostalim članovima Uprave.
Ako sam ja i bio protiv nekog posla, uredno su ostali članovi Uprave mogli biti za taj posao i odraditi ga, ali nisu. S Darkom Milaničem je dogovorio datum na koji je on trebao doći u klub i potpisati ugovor i samo javio da će ovaj doći i potpisati ugovor.
U vrijeme rata u Dinamu puno se pričalo o stadionu, a sad više ne. Imate li neke informacije u kojem to smjeru ide?
Ovaj tjedan je bio sastanak kod gradonačelnika između radne skupine i gradonačelnika. S obzirom na sve sastanke na kojima sam bio s gradonačelnikom, imam snažan dojam da on želi da se taj problem riješi, ali ne ako iza kluba stoji Mamić.
Onog trenutka kad se država uključila u to, a trenutačno je na pragu dogovora s Crkvom oko zemljišta, stvorili su se normalni uvjeti za izgradnju stadiona. Stadion je prioritet, to je ključan projekt za budućnost Dinama i ne smije biti ničiji talac. Misli li netko zaista da će UEFA dozvoliti da se ova nova, elitna Liga prvaka igra na ovakvom stadionu? To je suludo.
Dinamo je u financijskom izvješću za 2021. objavio da je povećao prihode za više od 100 milijuna kuna u odnosu na godinu prije, ali istovremeno su porasli i rashodi za gotovo identičan iznos. Kako je to moguće?
Postoje knjigovodstvene kategorije i realni financijski tijek. Neke obveze mogu biti utvrđene 2020. godine, a biti plaćene 2021. godine. Dinamo u zadnje tri godine posluje u dobiti, znači nitko nije rihtao nikakve bilance da se ne plati porez.
Dinamo je udruga građana i ne može imati preveliku dobit. Jesmo li negdje mogli manje, a negdje više trošiti, o tome se može razgovarati. No, ako pogledate knjige, poslovanje je generalno dobro vođeno. U Dinamu su inspekcije praktički svakodnevno i nisu utvrđene nikakve nepravilnosti.
Mi smo naslijedili neke obveze po nekim legalnim ugovorima i kreditima koje smo morali podmiriti. Neki legalno ugovoreni transferi iz Mamićeva vremena, kao onaj Nikole More, dogovarani su u podjeli 50-50 u korist igrača i Dinama.
Dakle, da se nije ušlo u Ligu prvaka ili Europa ligu i zaradilo 15-ak ili 20-ak milijuna eura, Dinamo bi za taj iznos bio u minusu?
Može se tako reći, da. Dinamo ima vrlo osjetljivu strukturu prihoda i čudo je da opstaje. Eto, da nismo imali takve ugovore transfera kao u slučaju More, imali bismo veći prihod od tog transfera. Bilanca kluba bila je verificirana revizijom i sve je bilo po zakonu.
Po mojemu mišljenju, nije normalno da nogometni klub može funkcionirati kao neprofitna organizacija. Prema Zakonu o udrugama, Dinamo je izjednačen s udrugom ljubitelja ptica pjevica i mislim da se svi slažemo da to nema previše smisla.
Trebaju li navijači strahovati da će danas-sutra u klub doći nova optužnica da je netko iz vremena Vaše Uprave izvlačio novac iz Dinama?
Neće, to budite sigurni. Toga se ne bojim ni jedan posto.
Koje su Vam bile najveće pogreške dok ste bili u klubu?
Prva greška mi je bila što sam prerigidno ušao u priču oko navijača, to je sigurno greška bila. Kad sam došao u klub, Dinamo je bio u ozbiljnoj opasnosti da bude teško kažnjen od UEFA-e. Prazna tribina protiv Sheriffa, prazan stadion protiv PSV-a. Ja sam došao kao čovjek za sigurnost, počeo sam rješavati problem, ali nisam dubinski ušao u priču s navijačima.
Trebao sam biti pametniji, mudriji i više komunicirati. Smanjili smo broj plaćenih kazni i ja sam svoj posao direktora sigurnosti, za koji sam doveden, obavio. No napravio sam si trajni problem s navijačima, koji su bili djelomično u pravu jer da, bilo je represije, a nijedna represija nije dobra. Žao mi je zbog toga jer problem s navijačima nikad nisam imao nego samo s ultrasima, ali tome sam i sam djelomično doprinio.
Druga greška bila je što sam predugo suštinski bio lojalan Mamiću. Nakon što je on bio ranjen, ja sam za njega bio spreman poginuti. Kad danas to gledam, to je bila toliko kriva procjena da je to zastrašujuće.
Kako vidite početak rada Darija Šimića u Dinamu?
Startno je krenuo krivo. Čim je krenulo, počeo je pričati s novinarima, a sad u biti ne znamo koji je njegov program za iduće četiri godine u Dinamu. Koji je program? Uopće ne mislim da će biti loš, ali mislim da i navijače zanima koji su planovi. Jedno je voditi sportsku politiku, a jedno je voditi klub.
Piše se da je došao na moje mjesto, a nije došao na moje mjesto jer ne zna to raditi. Isto kao što ja ne bih mogao raditi posao sportskog direktora jer to ne znam niti sam se u to ikad petljao. Ali nakon deset godina rada u klubu nešto o funkcioniranju kluba ipak znam i nešto sam naučio. Koliko znam, on nije vodio nijedan klub, a došao je u uređen klub.
Letvica je visoko postavljena i volio bih da zadrže taj nivo. Ne treba kao Jakobušić reći strategiju za šest godina da padneš u nesvijest, nego nešto realno da navijači znaju što mogu očekivati i kako će klub raditi.
Jedan od prvih Šimićevih poteza je dovođenje Igora Bišćana.
Nedavno sam rekao da je Bjelica pravi izbor, ali nisam znao da je Bišćan bio spreman odreći se mlade reprezentacije. Bišćan je odlično rješenje jer je novo lice, dinamovac je i gdje god je bio, radio je rezultate. Mislim da svi u klubu i navijači trebaju iza njega stati do granice boli.
Moraju ga podržati jer smjene trenera nisu uvijek rješenje. Dinamo mora u jednom trenutku podvući crtu i stati iza svojeg trenera jer ne može on valjati kad reda pobjede, a onda ne valjati kad počne gubiti, ako se to dogodi.
Kako vidite budućnost Dinama?
Dinamo na ovoj razini ili barem blizu te razine može opstati jedino s novim stadionom i dobrom, transparentnom i kvalitetnom privatizacijom. Netko može romantizirati da Dinamo nije na prodaju... To je sve ok, ali nogomet je i poslovna industrija i Dinamo neće u budućnosti po meni imati šanse da i dalje ostvaruje ovakve rezultate.
No to ne znači da se Dinamo mora dati u ruke prvom čovjeku iza ugla ili nekim špekulantima. To je trenutačno nemoguće po aktualnom statutu i mislim da ga treba mijenjati i da članovi kluba imaju veći utjecaj nego što su imali dosad. Ne apsolutni, ali svakako veći. Privatizacija je sigurno budućnost, sviđalo se to nekome ili ne.
Dinamu se može dogoditi da dvije godine ne igra u europskim skupinama. To se može dogoditi. No neće biti kraj svijeta jer Dinamo trenutačno ima igrače koje može prodati, a čeka ga i ozbiljan novac od budućeg transfera Joška Gvardiola i eventualno Danija Olma.
Čak i od Brozovića Dinamu ide deset posto ako bude neka prodaja. Financije neće biti narušene iako se slažem sa Šimićem da su ugovori igrača u klubu previsoki. Ogromne su to plaće i trebali bi se dogovarati manji osnovni ugovori i veći bonusi, bez obzira na to što ako nekoga želiš dovesti u ovakvu ligu i na ovakav stadion, moraš mu nešto ponuditi.
Što se omladinske škole tiče, ona jest u blagom rezultatskom padu, ali druge škole su počele raditi i približavati se. Ako ništa drugo, počeli su prepisivati od Dinama. No, sve u svemu, Dinamo ima odličnu podlogu za jedan, kako se kaže, clean start.