INTERVJU S ALENOM BABIĆEM

Babić za Index objasnio zašto je zahvalan Hrgoviću i koga se jedino boji u ringu

Foto: Index.hr

NARODSKI prvak. Junak malog čovjeka. Netko za koga ljudi s guštom navijaju jer je drukčiji, jer predstavlja iskonsku čistoću sporta te želju za nadmetanjem i demonstracijom sile i kvalitete u svijetu u kojem makjavelističko taktiziranje vodi prema optimizaciji profita.

Alena Babića ne zanimaju novac i naslovi prvaka. Oni su samo lijep bonus i priznanje za uspjehe u poslu koji voli i životu koji živi, životu profesionalnog boksača.

Savage je sasvim atipičan primjerak profesionalnog sportaša. Dovoljno je pogledati jednu rundu njegovog boksa da bi bilo jasno zašto. Svaka je ista. Čuje se gong, a on od prve sekunde počinje nemilosrdno mlatiti protivnika. Nema koraka unatrag, nema posustajanja, samo naprijed i udaraj. Prije ili kasnije naći će se netko tko će izdržati sve te silovite nalete, netko protiv koga će se Babić ispuhati i tko će znati to kazniti. U dosadašnjih šest mečeva nitko nije bio ni blizu.

Njega ne motiviraju pobjede i trofeji. On je šoumen kojem je prvi cilj svidjeti se publici i taj cilj svojim beskompromisnim stilom ispunjava savršeno. A njegova muza je Filip Hrgović, zlatni dečko hrvatskog boksa koji je imao odlične uvjete, nepodijeljenu naklonost nacije i savršeno kontroliran i programiran put prema vrhu svjetskog boksa. Babić je vjerojatno najgore što se moglo dogoditi Hrgoviću. Sliku o njegovoj savršenosti odjednom je počeo narušavati nekakav bradati ćelavac iz Rovinja i bockati ga svojim verbalnim ispadima poput dosadnog komarca, odlučnog da mu pokvari godišnji odmor.

Babić je u siječnju operirao rame, što je bila posljedica niza udaraca koji su završili na licu i tijelu Toma Littlea u studenom. Dok se oporavlja i priprema za povratak u ring, posjetili smo ga u dvorani BK Leonardo u Dubravi, gdje nam je objasnio zašto je toliko nabrijan na Hrgovića, priznao koliko mu je zahvalan te da mu život i karijera neće biti isti nakon što konačno završe zajedno u ringu. U Indexovom videointervjuu pogledajte što je rekao o idealnom scenariju za meč protiv Hrgovića, o oporavku od operacije i povratku u ring te tko je jedini boksač kojeg se boji.

Kako ide oporavak od operacije?

Operacija je bila 18. siječnja, oporavak je stvarno brz, ubrzavam ga mentalnom snagom. Prve slike ramena su bile jako loše, ali ja sam rekao kirurgu da osjećam da nije strašno. Smijao mi se, ali kad me otvorio, vidio je da nije tako velik problem. Već sam skoro dva mjeseca od operacije, s lijevom rukom radim sve, treba proći još mjesec dana obveznog roka, imam još mjesec dana treninga manjeg intenziteta, u travnju krećem punim, a u svibnju bih sigurno trebao imati meč.

Kakvog protivnika možemo očekivati?

Tražio sam veliku borbu, dosta su me iskušavali, imao sam šest mečeva, šest nokauta, nema smisla više da i dalje idem tim putem. Htjeli su mi dati Erica Molinu, on nije neki borac, ali je svjetsko ime, veliki meč. Njega su dali mom suborcu Fabiju Wardleyju, a njemu je trebao ići Lucas Browne. Nadam se da bismo njega mogli dogovoriti, to bi bio velik meč za mene.

Što kad se pojavi boksač protiv kojeg neće proći agresivni pristup, imaš li plan B?

Ne mislim mijenjati ništa, ali ako bude trebalo, imam i puno tehnike za pokazati. Za sada mi ne treba kad ih nokautiram sve u dvije runde, nema smisla da skačem s njim po ringu osam rundi ako ne trebam. Osjetim koliko može izdržati i dosad sam pogađao i runde u kojima ću ih srušiti.

Bojiš li se ijednog boksača?

Jedino možda malo Usika. On je cijeli život u ringu, on može napraviti da izgledate glupo, više se toga bojim nego nekih udaraca, da me ne bi izdominirao svojom boksačkom savršenošću jer on je savršen boksač, pa da publici ne bih mogao pružiti meč kakav bih želio. Toga me najviše strah.

Filipa Hrgovića se, očito, ne bojiš. Misliš li da se on boji tebe?

Njega se ne bojim ni sekunde, mislim da se on ne boji ni mene, ali ima puno više za izgubiti u eventualnoj priči mene i njega. Ako ja izgubim, pobijedio me olimpijac, super. A on ako izgubi od mene, nikad se neće oporaviti od toga. Radim na tom meču svaki dan, vjerujem da ćemo napraviti velik meč za Hrvatsku, rekao bih sljedeće godine na ljeto.

Hrgović na kraju neće na Olimpijske igre jer su svjetske kvalifikacije otkazane. Kako to komentiraš?

Bio je pozvan na državno prvenstvo, nije došao. On nije ni želio ići na Igre, mogao je s Milunom boksati barem deset puta, nudili smo mu deset mečeva, deset prilika je dobio, ni na jednu nije došao. I on je sad odjednom jako razočaran jer bi bio prvi na Olimpijskim igrama? Pa nisu tamo čobani, to su boksači svjetske klase. Njega se opet slušalo sve, iako nije u amaterskom boksu četiri godine, sve se radilo prema njegovim željama, pa ni to nije mogao ispoštovati. Ne znam što više hoće i kome je to uopće zanimljivo.

Kakav bi za tebe bio idealan scenarij vašeg meča?

Da ja i on pustimo svoj ego sa strane i napravimo nešto veliko za državu, nikad u povijesti Hrvatska nije imala ovakav boksački rivalitet. Već sad smo napravili nešto drukčije, nešto veliko, sigurno se puno više u Hrvatskoj priča o boksu otkad smo ja i Hrgović u igri. Nisam bitan ja, nego mladi dečki koji mogu biti šampioni jednog dana, mladići koji nikad ne bi završili u boksu. Savršeno bi bilo da se nađemo u pulskoj Areni, to mi je blizu doma, odrastao sam u Rovinju, da je napunimo kao pravi gladijatori nekad. Ili naravno, Maksimir, Poljud, da napunimo nešto veliko. To bi bilo naše naslijeđe u ringu. Volio bih da to bude na ljeto iduće godine, kad bude mogla opet doći publika na tribine, da napravimo spektakl. Nije bitno ni tko je jači ni tko je bolji. Ne želim promovirati sebe kroz to, nego boks, da dovedemo nešto veliko u Hrvatsku, o čemu će se pričati i za 20 godina.

Bi li više volio borbu za pojas prvaka ili meč protiv Hrgovića? I što nakon što se jednom doista sastanete u ringu?

Titule mi ne znače puno, pojas kao pojas mi ne znači ništa, nego samo da mogu boksati, živjeti od boksa i napraviti svoje naslijeđe. Ja sam alter ego Savage izmislio zbog Hrgovića, vidio sam njega kao svog najvećeg i najboljeg neprijatelja, kao glavnog šefa u igrici, svi moji mečevi su usmjereni prema njemu. To je stvarno velik dio mog boksa, hvala mu na tome, dao mi je motivaciju da čupam iz sebe i ono što nisam znao da imam. Sigurno će jedan dio otići nakon tog meča, nije bitna pobjeda ili poraz, ja ciljam da se svidim publici, da budem narodski prvak kao Ali. Sigurno drukčije razmišljam od većine boksača.

Što kad se pojavi neki naš mladi boksač koji će na tebe biti jednako nabrijan kao ti na Hrgovića?

To i je čar ovog sporta. Sigurno će se desiti, ja sam već na meti puno boksača. Dok sam ovakav, u formi, želim što više mečeva. Moj stil boksa, bacanje 100 udaraca po rundi, jako potroši čovjeka, što se vidi i po operacijama. Zato želim najbrži mogući put i zasad sam ga imao. Zato ove godine želim tri ili četiri meča, i to prava meča jer svjestan sam da ovim stilom, željom i razbijanjem svega ispred sebe ne mogu 20 godina boksati. Moram dati sve od sebe, dobio sam priliku i svaki put kad uđem u ring moram je opravdati. Jer ako jedan meč padnem, samo će me maknuti sa strane i doći će neki novi Savage. Ja ne želim da se to dogodi i zato ću uvijek davati 150 posto od sebe.

Primajte na mail pregled najčitanijih vijesti dana, na kraju svakog dana. Pretplatite se na Index Newsletter.

Pročitajte više