BOSNA I HERCEGOVINA plasirala se na Svjetsko prvenstvo 2026. U Zenici, na Bilinom polju, pala je favorizirana Italija nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca. Dogodilo se to 16 mjeseci i 15 dana nakon poraza Bosne i Hercegovine od Njemačke 7:0 u petom kolu Lige nacija i da je tada netko rekao da BiH ima šanse izboriti Mundijal u SAD-u, Meksiku i Kanadi, vjerojatno bi ga proglasili ludim.
Ništa ljepše tada nije bilo mišljenje ni o izborniku Sergeju Barbarezu (54), kojem je ovo prvi trenerski posao u karijeri. Zazivala se njegova ostavka jer je BiH u elitnoj skupini Lige nacija imala skor od dva remija i četiri poraza u konkurenciji Njemačke, Nizozemske i Mađarske. Međutim, iza Barbareza je stao direktor reprezentacije Emir Spahić.
Opravdano su danas u prvom planu izbornik Barbarez, neuništivi kapetan Edin Džeko i supertalent Kerim Alajbegović. Međutim, Spahić je junak iz sjene, glavni projektant ove senzacije i čovjek koji je, zajedno s Barbarezom, utabao put u neko bolje sutra za bh. nogomet u cjelini.
Svoje liderske kvalitete koje su ga krasile tijekom velike igračke karijere, prije svega beskompromisnost i autoritet, Spahić je ekspresno nametnuo na novoj funkciji. Idealno se nadopunjuje s legendarnim Barbarezom, miljenikom bh. navijača, s kojim je i privatno u dobrim odnosima.
Spahić i Barbarez iza sebe imaju fantastičan igrački CV, ali jednako tako važno - imaju i magnetičnu karizmu, posebno u svojoj domovini. Uz to, čvrsto stoje iza svojih djela, britko i jasno komuniciraju prema van, a narod Bosne i Hercegovine to je prepoznao.
Potvrda i nagrada njihovog rada stigla je u utorak navečer u Zenici. BiH vjerojatno prvi put u povijesti ima potpuno organiziranu strukturu kojoj su na čelu prekaljeni nogometni profesionalci s jasnom vizijom. Plasman na Mundijal trebao bi biti tek početak djelovanja uređene i konkurentne reprezentacije.
Nakon što je Spahiću i Barbarezu predsjednik saveza Vico Zeljković praktički dao slobodne ruke prije dvije godine, krenulo je uvođenje profesionalizma i stvaranje kulta reprezentacije. BiH je tada bila na dnu.
U sjajnom razgovoru voditelja Sanela Konjhodžića i Sergeja Barbareza u podcastu (IN)Direkt emitiranom 27. svibnja 2024., Barbarez je detaljnije predstavio njihove ideje te objasnio kako je došlo do dolaska Spahića i njega u paketu:
"On je kontaktiran kad sam i ja. Ušli smo u isto vrijeme u priču. To bi svakako bio moj uvjet jer to samo tako može funkcionirati kad imate njega koji se brine o milijun stvari. Ne može funkcionirati tako da sad brinem o milijun stvari. Od početka je bilo sve jasno iskomunicirano. U ovoj državi trebaju ljudi poput Spahića.
Činjenica je da mi nismo ni prijatelji nego više idemo prema nekom pojmu braće. Toliko se znamo i toliko si vjerujemo, i toliko vjerujemo u to što radimo. On je taj naš čuvar koji nam čuva leđa, obavlja stvari za danas. On je pun energije. Znam njegov karakter i njegovo srce i to je meni to. Nadam se da ćemo Emir i ja uspjeti stvoriti neku bazu za bolje sutra", rekao je Barbarez.
Barbarez je dobio slobodne ruke oko biranja stručnog stožera, kao i igračkog kadra. Neki su mu u startu zamjerili što nije birao suradnike po nacionalnom ključu, kako je često znalo biti u prošlosti. Barbarez je povukao za sobom Mirka Hrgovića i Zlatana Bajramovića, koji su mu pomoćnici.
U tu poziciju službeno uskače i Ninoslav Milenković, koji se bavi i skautingom, a u stožeru su još skauti Saša Papac i Siniša Mrkobrada. Trener vratara je Kenan Hasagić, a Marko Čavka kondicijski je trener.
U timu analitičara Barbarez ima Jasmina Kolašinca te Finca Rasmusa Janssona. Zajedno s njima bacio se u slojevito slaganje reprezentacije koja je prvo morala proći vatreno krštenje u elitnoj skupini Lige nacija.
Međutim, Spahić i Barbarez gledali su dugoročno - teške utakmice protiv puno jačih suparnika iskoristit će za filtriranje kadra i početak slaganja momčadi koja će se primarno boriti za plasman na Europsko prvenstvo 2028., makar ih to koštalo bolnih poraza na granici s poniženjem.
"Samo preko ovako velikih utakmica možeš biti bolji. Ja nisam imao prilike s reprezentacijom igrati takve utakmice. To sigurno donosi ogroman plus. Toliko smo imena prebrojali u ovih mjesec dana. Tu je i nekih potencijalnih imena igrača koji ne znaju da ih želimo.
Obavili smo i razgovore s nekim momcima koji još nemaju 18 godina da znaju da smo tu. Nino Milenković je tu glavni i možda je previše u tome svemu. On je enciklopedija koja sve zna i koja dobije informaciju za sat vremena", rekao je Barbarez.
Barbarez je u spomenutom podcastu pola godine prije utakmice s Njemačkom (7:0) upitan plaši li se teških poraza. Odgovorom je još jednom potvrdio da kod Spahića i njega postoji jasna vizija te da, što god se dogodilo u tim utakmicama, neće biti drame:
"Legitimno pitanje. Pokušavamo biti realni, to iskomunicirati i tu biti transparentni. Permanentno, nismo mi tu džabe gdje jesmo. Ovo je možda neko najgore razdoblje otkako reprezentacija postoji, bar ja mislim. Prihvatiti se ove uloge bilo je i suludo.
Vidim da su sada svi oko mene optimistični dok gledaju kako mi pokušavamo uzeti stvari u svoje ruke. To je naš neki veliki cilj - na stol sve staviti da oni shvate kako sve to izgleda. Naš glavni cilj su kvalifikacije za Europsko prvenstvo 2028. Realno gledajući, kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo su nenormalno teške. Tu imamo tri ekipe koje su realno jače od nas.
Prvi ide direktno, drugi u baraž, a mi možda upadnemo u četvrtu grupu... Sve to ima svoje. Ako budemo tako gledali stvari, uvjeren sam da će uspjeh doći, ali ako budemo kao dosad... Mi kao narod volimo živjeti u prošlosti. Toga kod nas neće biti, neće biti usporedbe sa stvarima iz prošlosti jer nismo bili tamo. Bit ćemo odgovorni za ono što radimo", rekao je Barbarez.
U medijskim istupima Barbareza i Spahića nema praznih priča. Ne ulizuju se navijačima i ne mole ih da dolaze na tribine. Svjesni su da to ljudi moraju sami prepoznati kroz njihovo djelovanje. Konstantno se u njihovim izlaganjima spominju rad i organizacija, osnovni temelji za pokušaj stvaranja stabilnog sustava.
Podsjetimo, Spahić i Barbarez Bosnu i Hercegovinu preuzeli su u travnju 2024. godine: "Dugo se poznajemo, dvadesetak godina. Znam ja kakav je on karakter, a vi znate kakav sam ja karakter. Mislim da će to biti kontrolirano. Lijepe i ružne trenutke rješavat ćemo na lijep način. Moramo ponovo izgraditi kult reprezentacije, sve vas trebamo", rekao je Spahić po dolasku.
Bosna i Hercegovina tada je izašla iz još jednog neuspješnog ciklusa, ali i bez nade u neka bolja vremena. U kvalifikacijskoj skupini s Portugalom, Slovačkom, Luksemburgom, Islandom i Lihtenštajnom završila je pretposljednja, s osam bodova manje od trećeplasiranog Luksemburga, odnosno 13 od drugoplasirane Slovačke.
Posebno su bili bolni porazi od Luksemburga (0:2, 4:1), no zahvaljujući Ligi nacija, BiH je dobila priliku preko baraža za popravni.
Ipak, Ukrajina je preokretom slavila u Zenici, a BiH je nakon toga pala na 74. mjesto FIFA-ine ljestvice. Stalne promjene izbornika sugerirale su da u vodstvu ne postoji jasan smjer - od Safeta Sušića, koji je reprezentaciju vodio od 2009. do 2014. te ispisao povijest odlaskom u Brazil, BiH je do Barbareza promijenila sedam izbornika.
Mehmed Baždarević, Robert Prosinečki, Dušan Bajević, Ivajlo Petev, Faruk Hadžibegić, Meho Kodro i Savo Milošević mijenjali su se na klupi. Bajević je vodio osam utakmica, Milošević pet, Hadžibegić četiri, a Kodro tek dvije utakmice.
Barbarezu se ekspresni otkaz nije mogao dogoditi - sav fokus bio je na kvalifikacijskoj skupini s Austrijom, Rumunjskom, Ciprom i San Marinom. Bosni i Hercegovini je 15-ak minuta nedostajalo da s prvog mjesta izbori direktan plasman na Mundijal - Austrijanci su izvukli 1:1 u Beču u posljednjem kolu pogotkom Gregoritscha u 77. minuti, a Barbarezovu reprezentaciju poslali u baraž.
Prva prepreka bio je Wales u Cardiffu, gdje je BiH pogotkom maestralnog Džeke u 86. minuti uspjela utakmicu odvesti u produžetke, a potom i penale. Raspucavanje je otvorio promašajem Ermedin Demirović, no BiH je svejedno uspjela preokrenuti i doći do finala protiv Italije u Zenici. Karte za taj susret rasprodane su iste večeri, a ni ta utakmica nije počela dobro.
Italija je rano povela, no BiH je prvo isprovocirala isključenje Bastonija, a potom u nastavku potpuno sabila protivnika te još jednom utakmicu odvela na penale. I tada se još jednom vidjelo samopouzdanje neke nove Barbarezove reprezentacije - tek punoljetni mladići poput Kerima Alajbegovića i Esmira Bajraktarevića realizirali su svoje udarce te učinili da Italija ostane i bez plasmana na treće Svjetsko prvenstvo zaredom.
Govor tijela igrača Bosne i Hercegovine sugerirao je, nakon gola Harisa Tabakovića u 79. minuti, da mogu ispasti samo slučajno. I upravo tu leže najveći komplimenti Barbarezu i Spahiću - odradili su dobitnu selekciju po karakteru, a potom su uspjeli uvjeriti igrače da mogu izbaciti favorizirane Wales i Italiju.
Bosna i Hercegovina od utakmice s Njemačkom (7:0) odigrala je 12 utakmica te ostvarila osam pobjeda, tri remija i jedan poraz. On se dogodio na Bilinom polju protiv Austrije (1:2) u rujnu prošle godine - bio je to meč u kojem je BiH zaslužila barem bod u direktnom okršaju za prvo mjesto kvalifikacijske skupine.
Svejedno, uzorak je dovoljno velik za potvrdu da BiH sigurnim koracima izrasta u kvalitetnu reprezentaciju.
Na tom putu izgradnje novog tima bilo je i problema. Spahić je svoj autoritet dokazao potpunim otpisivanjem Anela Ahmedhodžića (27), petog najskupljeg BiH igrača prema Transfermarktu, koji vrijedi 12 milijuna eura. Igrač nizozemskog Feyenoorda povukao se iz reprezentacije jer je okruženje smatrao amaterskim.
Slučaj Ahmedhodžića postao je jedan od prvih velikih testova autoriteta novog direktora reprezentacije. Nakon što je preuzeo funkciju, jasno je naglasio da u reprezentaciji više neće biti mjesta za igrače koji ne zadovoljavaju kriterije discipline, odnosa i profesionalizma.
Ahmedhodžić, iako jedan od najkvalitetnijih defenzivaca koje BiH ima, našao se izvan kadra. Spahić je u više navrata poručio da "onih kojih nema - nema ih s razlogom", čime je dao do znanja da odluka nije slučajna niti privremena.
Početkom prošle godine nizozemske novinare zanimalo je zašto je napustio reprezentaciju BiH u tako ranoj dobi. "Nisam se mogao nositi s amaterskim metodama rada i miješanjem politike u izbor tima. Ponekad su stvari išle dobro neko vrijeme, ali bilo je i razdoblja kada vidite koliko je sve to neprofesionalno. Odabir igrača nije imao mnogo veze s njihovim igrama", rekao je Ahmedhodžić.
Kao jedan od primjera neprofesionalnosti istaknuo je i rad liječničkog tima. "Ozlijedio sam mišić i moj klub je obavijestio liječnike reprezentacije da ne mogu igrati. Ipak, morao sam se javiti na pripreme, gdje su me natjerali da odradim dvadeset sprinteva.
Nakon toga sam bio van terena mjesec dana. Magnetska rezonanca bila je neophodna, ali su smatrali da je ultrazvuk dovoljan", ispričao je nogometaš. Vremenom se očekivalo kako će doći do pomirenja jer je Barbarezu bio potreban svaki kvalitetan nogometaš, no Spahić je krajem prošle godine bio jasan te još jednom potvrdio da stoji iza svojih postupaka.
"Zadnji put kad se dogodio problem s njim rekao sam da je to završena priča. Pričao sam s predsjednikom, potpredsjednicima i selektorom i tada smo taj problem riješili. Vidim ja razne natpise, želje, volje, pritiske… Dok smo mi tu, to se neće mijenjati."
Spahić je ujedno i terenac koji se odmah bacio na posao. Prema Barbarezovim riječima, Spahić odrađuje 80-90 posto razgovora s potencijalnim reprezentativcima koje njihov tim prati. Kad Spahić odradi svoje, nastupa Barbarez koji igraču predstavlja svoje ideje vezane uz svlačionicu i teren. To znači da postoji jasan sistem, dosad neviđen u reprezentaciji Bosne i Hercegovine.
BiH tako automatski postaje puno privlačnija nego unazad desetak godina: "Stalno tragamo za novim igračima, pokušavamo ih vratiti kući, oni pripadaju ovdje. Mi ne krademo, već vraćamo našu djecu kući i to ćemo raditi stalno i dok god sam ovdje, ja garantiram da ću od U-15 pokušati vratiti svako dijete u reprezentaciju. Da će biti promjena - hoće", rekao je Spahić u rujnu 2024. godine.
Takav primjer je dvadesetogodišnji desni bek Arjan Malić, koji je rođen u slovenskim Jesenicama i igrao za reprezentaciju Slovenije do 19 godina. Ipak, uporni Spahić uvjerio ga je da dođe u nacionalni tim zemlje svojih roditelja. Nogometaš Sturma iz Graza to je i učinio.
Jedan od najvećih ulova Spahića je Esmir Bajraktarević (21), koji je rođen u SAD-u, za čiju je juniorsku reprezentaciju i igrao. Sada već ima 14 nastupa za Bosnu i Hercegovinu i standardni je prvotimac kod Barbareza. Spahić je privolio i dvojicu bivših hrvatskih mladih reprezentativaca bez kojih je Barbarezov sastav nezamisliv i koji su postali miljenici navijača.
Veznjak Ivan Šunjić (29), nogometaš Pafosa i nekadašnji član Dinama, imao je 18 nastupa za U-21 reprezentaciju Hrvatske, a do danas je skupio 11 nastupa za A-selekciju Bosne i Hercegovine. Sada će kao prvotimac nastupati na Svjetskom prvenstvu.
Schalkeov stoper Nikola Katić (29) najtvrđi je igrač Barbarezovog sastava - pamtimo ga iz Slaven Belupa i Hajduka, a za U-21 reprezentaciju Hrvatske skupio je osam nastupa. Katić je nastupio i za seniorsku reprezentaciju Hrvatske protiv Meksika 2017. u prijateljskoj utakmici, no Spahićev poziv nije odbio.
Danas ima 15 nastupa i također će nastupati na Mundijalu. Spahić je privolio još Dženisa Burnića, rođenog u Njemačkoj, Armina Gigovića, rođenog u Švedskoj, Luku Kulenovića, rođenog u Kanadi, kao i Sameda Baždara, rođenog u Sandžaku.
Sasvim je sigurno da Spahićev i Barbarezov tim tu neće stati te da Bosna i Hercegovina ima čemu se nadati i nakon Svjetskog prvenstva, na kojemu će igrati protiv Kanade, Švicarske i Katara. Vrhunac ove reprezentacije ionako nije projektiran za lipanj i srpanj 2026., nego za ljeto 2028. Tek tada će se posve vidjeti rezultati rada zasad impresivnih Spahića i Barbareza.