U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30, 50 ili više godina.
"Hajde, mišu mali, hajde, djevojčice", ikonske su riječi mađarskog komentatora Tamása Vitrayja koje je izgovorio tijekom prijenosa utrke na 200 metara leđnim stilom na Olimpijskim igrama 1988. godine u Seulu.
Te riječi, duboko urezane u pamćenje ljubitelja sporta u Mađarskoj, uputio je svojoj mladoj sunarodnjakinji koja je tog 25. rujna 1988., s 14 godina i 41 danom, postala najmlađa olimpijska pobjednica u plivanju.
Taj Mali Miš (mađ. Egérke) ubrzo je postao simbol pobjede u Mađarskoj i jedna od najomiljenijih sportašica u povijesti zemlje. Karijeru je svojevoljno završila sa svega 22 godine, kao plivačica s najviše zlatnih olimpijskih medalja u pojedinačnim disciplinama. Ovo je priča o Zlatnoj djevojci bazena.
Krisztina Egerszegi rođena je 16. kolovoza 1974. u Budimpešti, u obitelji u kojoj nije bilo slavnih plivača ni sportaša. U vrtićkim danima najprije se okušala u gimnastici, ali joj se to nije osobito svidjelo.
Njezin otac Janos i majka Klara vodili su u to vrijeme stariju kćer Klaru na satove plivanja te joj je išlo jako dobro. Krisztina je također inzistirala na tome da želi plivati, baš kao i njezina godinu i pol starija sestra.
"Ja sam plivala, a Kriszti se bavila gimnastikom. Onda su problemi postali redoviti. Stalno je propitkivala zašto ona ne može plivati. Umorili smo se od njezinih ispada bijesa i odveli smo je na trening. Ubrzo sam morala shvatiti da je puno bolja od mene", prisjetila se Krisztinina starija sestra.
Već sa sedam godina postala je dio Plivačkog kluba Spartakus iz Budimpešte, u kojem je provela cijelu karijeru. Njezin prvi trener bio je Miklos Kiss, nakon njega Gyorgy Turi, a na kraju Laszlo Kiss, s kojim je radila od svoje 12. godine pa do kraja karijere.
Na svom prvom natjecanju u mlađim uzrastima zaustavila se na otprilike 33 metra jer je sa svojim vršnjacima vježbala u takvom bazenu, a ne onom 50-metarskom na kojem se održavalo natjecanje. Uhvatila se za uže i više nije mogla nastaviti jer nije imala dovoljno snage. Tada je gledala kako je drugi prestižu, no to se brzo promijenilo.
Stručnjaci su bili oduševljeni njezinim prekrasnim plivanjem već u ranoj dobi. Njezina vitka figura i stil činili su da izgleda kao da pluta na vodi. "Klizila je poput daske za surfanje. Bila je kao daska za surfanje s propelerom. Nikad prije nisam vidio ništa slično", prisjetio se svoje prve uspomene na Egerszegi legendarni mađarski plivač i sadašnji predsjednik Mađarskog plivačkog saveza Sandor Wladar.
Prve domaće uspjehe postigla je 1985. godine kada je kao 11-godišnjakinja osvojila tri zlatne medalje na prvenstvu pionira. Samo godinu dana kasnije osvojila je prve seniorske medalje, bronce na 200 metara leđno i 4x100 metara mješovito na prvenstvu Mađarske. Ti uspjesi donijeli su joj nagradu za izvanrednu mladu sportašicu Mađarske.
Na zimu 1986. otišla je sa seniorima na trening kamp na Kubu. Glavni trener Laszlo Kiss, koji je prethodno "stvarao" mađarske prvake, preuzeo je brigu o njezinim pripremama i inzistirao da rade zajedno i da ide na Kubu. Egerszegi se istaknula svojim neumornim radom na treninzima.
Godine 1987. potvrdila je status najveće nade mađarskog plivanja te je državno prvenstvo zaključila s čak šest zlatnih medalja, uključujući četiri pojedinačne, na 100 i 200 metara leđno i mješovito.
Zbog svega 13 navršenih godina nije se mogla natjecati na Europskom prvenstvu mladih jer je postojala dobna granica od 14 godina, dok je, paradoksalno, bez problema mogla nastupiti na seniorskom EP-u. To je i učinila i zauzela peto mjesto u finalu na 100 metara leđno, a četvrto na dvostruko duljoj dionici. Tada je već postalo jasno da se u budimpeštanskim bazenima rađa nešto posebno.
Oba zlata osvojile su predstavnice Istočne Njemačke, Kristin Otto i Cornelia Sirch. Reprezentacija Istočne Njemačke tada je dominirala europskim plivanjem te je bila al pari sa SAD-om, no opće je poznata strategija dopingiranja sportaša u toj zemlji 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća.
Dominaciju Istočne Njemačke, koja je postojala u cijelom sportu, stavit ćemo u kontekst isključivo leđnog stila u kojem je Egerszegi bila najbolja. Od Europskog prvenstva u Beču 1974. godine pa do Europskog prvenstva u Strasbourgu 1987. godine, održano je 13 velikih natjecanja u plivanju (EP, SP i OI).
Ne računajući Olimpijske igre u Los Angelesu 1984. godine, koje je Istočna Njemačka bojkotirala, predstavnice Istočne Njemačke su u tom razdoblju osvojile 21 zlatnu medalju i 19 srebrnih u ukupno 24 utrke na 100 i 200 metara leđno.
U jeku vladavine Istočne Njemačke, pojavila se sramežljiva, malena Mađarica koja će im pomrsiti račune već u ranim tinejdžerskim godinama. Egerszegi se tijekom karijere borila s brojnim plivačicama sumnjivih rezultata, no o tome u nastavku.
Trener Kiss primijetio je da bi Egerszegi mogla prekinuti godine bez većih uspjeha mađarskog ženskog plivanja i da se ta prilika ne smije propustiti. Krisztina je bila neumoran radnik pa je tako trenirala i po šest sati dnevno.
Godine 1987. još se smatralo da će biti premlada za Olimpijske igre u Seulu te da će glavno natjecanje biti Europsko prvenstvo 1989. godine. Utrka koja je sve razuvjerila održala se u Orlandu 1987. pred Božić. Tada je Egerszegi dionicu od 200 metara leđnim stilom isplivala za 2:11.86, što je značilo da je napredovala za 6 sekundi u manje od godinu i pol dana.
Usprkos problemima s upalom sinusa, na Europskom prvenstvu mladih 1988. godine uvjerljivo je osvojila tri zlatne medalje, na 100 i 200 metara leđno te 200 metara mješovito. Problemi sa sinusitisom nastavili su se i nakon EP-a pa je gotovo propustila nacionalno prvenstvo. Natjecala se tek u štafetnoj utrci na 4x100 metara mješovito i osvojila zlato.
Pred Olimpijske igre u Seulu nalazila se na petom mjestu svjetske ljestvice na 100 metara leđno, a na trećem na 200 metara leđno. Sa svega 14 navršenih godina, Egerszegi je na Igre otišla kao najmlađa natjecateljica u mađarskoj reprezentaciji.
"Još nešto - Egerszegi će biti olimpijska pobjednica", rekao je legendarni plivački trener Tamas Szechy mađarskom novinaru Laszlu Toroku u proljeće 1988., kada ga je sportski novinar pitao o njezinim šansama na Olimpijskim igrama u Seulu. Reći tako nešto o, tada još uvijek, 13-godišnjakinji koja treba plivati protiv moćnih Njemica, bilo je smjelo. Ali, ispostavit će se i točno.
Egerszegi je u Seulu najprije skočila u bazen u utrci na 100 metara leđno, a u finale se kvalificirala kao treća s vremenom 1:02.09. Brže od nje bile su tek predstavnice Istočne Njemačke, Kristin Otto i Cornelia Sirch. Otto je slavila u finalu, što je bilo jedno od šest zlata koje je osvojila u Seulu, a Egerszegi je u fenomenalnoj završnici uspjela "srušiti" Sirch za jednu stotinku i tako uz državni rekord došla do srebrne medalje, svoje prve s Igara.
25. rujna bio je posljednji dan plivačkih natjecanja u Seulu. Posljednja disciplina jutarnjeg dijela programa bila je 200 metara leđnim stilom za žene, odnosno kvalifikacije za finale. Sjajna Egerszegi nastupila je u četvrtoj skupini te je s vremenom 2:11.01 postavila novi olimpijski rekord, nakon što je za 76 stotinki bila brža od dotadašnje rekorderke Rice Reinisch.
Taj senzacionalni rekord držala je svega par minuta jer je Sirch u sljedećoj skupini bila još brža i utrku završila s vremenom 2:10.46. Posljednje žensko plivačko finale na Igrama u Seulu obećavalo je spektakl i isporučilo je.
Sirch je bila favoritkinja za zlato. U tom trenutku bila je dvostruka uzastopna svjetska prvakinja i trostruka uzastopna europska prvakinja na 200 metara leđno te joj je u kolekciji nedostajalo samo olimpijsko zlato. Sirch i Egerszegi odvojile su se već nakon 50 metara, Njemica je vodila do otprilike 140. metra, a onda je Mali Miš "upalio propelere".
Djevojčica u crvenom kostimu i bez kapice na glavi plivala je kao u transu i fantastičnom završnicom došla do dominantne pobjede i novog olimpijskog rekorda od 2:09.29. Krhka Mađarica visoka 166 centimetara i teška svega 46 kilograma postala je otkriće Igara te je pobrala simpatije, ne samo mađarske publike, već i ostatka svijeta.
Sirch je značajno pala poslije posljednjeg okreta te je osvojila broncu nakon što ju je prestigla i Kathrin Zimmermann. Egerszegi je tada postala najmlađa mađarska olimpijska prvakinja, najmlađa pojedinačna olimpijska prvakinja u plivanju te najmlađa olimpijka svih vremena koja je osvojila više od jedne medalje na istim Igrama.
"Bila sam 14-godišnja klinka i nosila sam se sa stresom kao što bi se nosio bilo koji 14-godišnjak. Razmišljala sam tako da se bliži finale utrke na 200 metara leđno, da će to biti zadnja utrka i da ću napokon moći na odmor, jer sam školske praznike propustila. Činjenica da postajem srednjoškolka pala je u drugi plan, jer sam se najviše veselila odmoru.
Gledajući unatrag, postala sam olimpijska pobjednica prije nego što sam uopće mogla reći da to želim. Sve se dogodilo tako brzo. Vjerojatno je bio samo jedan trenutak kada sam razmišljala o zlatnoj medalji. Kada sam povukla paralelu o tome kako bi bilo lijepo kada bih mogla napredovati za jedno mjesto u odnosu na utrku na 100 metara leđno.
Podsvjesno sam, naravno, možda razmišljala o himni jer sam je slušala kod bake. Dobila sam dobar savjet kada smo stigli da je ovo samo još jedno natjecanje, ništa drugačije od onih na kojima sam već sudjelovala. U potpunosti sam slijedila ovu uputu i nisam imala olimpijsku groznicu", prisjetila se Egerszegi svojih misli nakon osvajanja zlata u Seulu.
Egerszegi se potom susrela s gomilom novinarskih pitanja, svi su željeli čuti nešto od nje, no ona je samo htjela ići kući. U tom trenutku nije se znala, a kako i bi, nositi s tolikom pažnjom. Kratko se odmorila i vrlo brzo nastavila u istom tempu.
Na pitanje kako ju je uspio smiriti pod takvim pritiskom u Seulu, njezin trener Kiss rekao je: "Nije osjećala pritisak. Bila je premlada. Pokušao sam spriječiti da joj bude dosadno u selu tako što sam se igrao skrivača s njom."
Godinu 1989. započela je s tri nacionalna rekorda i nevjerojatnih 11 zlatnih medalja s državnog prvenstva, dok se s Europskog prvenstva za mlade u Leedsu vratila s čak sedam medalja, od kojih su četiri bile zlatne.
Uslijedilo je seniorsko Europsko prvenstvo u Bonnu na kojem je, unatoč visokoj temperaturi tijekom cijelog natjecanja, osvojila tri srebrne medalje, na 100 i 200 metara leđno te 400 metara mješovito. U sve tri discipline ispred nje su bile predstavnice Istočne Njemačke, redom Kristin Otto, Dagmar Hasse i Daniela Hunger.
Na Igrama dobre volje 1990. u Seattleu osvojila je zlato na 200 metara leđno i srebro na 100 metara leđno, što su bila najsjajnija odličja Mađarske na Igrama. Godinu je završila s 12 zlatnih medalja na državnom prvenstvu, no ono najbolje tek je slijedilo.
Početkom 1991. godine održalo se Svjetsko prvenstvo u australskom Perthu. Bilo je to sedmo po redu Svjetsko prvenstvo u vodenim sportovima, a Mađarska, iako je dotad osvojila ukupno osam zlatnih odličja, nijedno nije osvojila u ženskoj konkurenciji.
Egerszegi je sve promijenila osvojivši zlatne medalje na 100 i 200 metara leđnim stilom, a spektakularnu godinu zaključila je s tri zlatne medalje na Europskom prvenstvu u Ateni. Tada je u obje leđaške discipline postavila novi svjetski rekord, dok je slavila i u utrci na 400 metara mješovito.
Njezin rezultat od 2:06.62 na 200 metara leđno bio je jedan od najduže važećih rekorda u plivanju. Tek ga je 2008. godine srušila Kirsty Coventry s vremenom 2:06.39. Svjetski rekord trenutačno drži Australka Kaylee McKeown koja je na australskom prvenstvu isplivala 2:03.14.
Egerszegi je godinu završila s četvrtom uzastopnom nagradom za najbolju sportašicu Mađarske, dok ju je Gazzetta dello Sport imenovala drugom najboljom sportašicom na svijetu. Ispred nje bila je tek njemačka sprinterica Katrin Krabbe, koja je te godine postala svjetska prvakinja na 100 i 200 metara.
Na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. položila je olimpijsku prisegu u ime mađarskih sportaša sa Zsoltom Gyulayem te se tri puta uspjela popeti na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja.
Još uvijek maloljetna Egerszegi je do prvog zlata u Barceloni stigla na 400 metara mješovito gdje je u finalu postavila nacionalni rekord s vremenom 4:36.54, što je bilo tek 19 stotinki brže od Kineskinje Lin Li, koja je dva dana kasnije postavila svjetski rekord i osvojila zlato na 200 metara mješovito.
Drugo zlato osvojila je na 100 metara leđno, disciplini u kojoj je dvaput rušila olimpijski rekord. Najprije je u kvalifikacijama plivala 1:00.85, čime je za jednu stotinku srušila rekord Njemice Rice Reinisch, dok je potom u finalu slavila s vremenom 1:00.68. Mađarsko slavlje upotpunila je srebrna Tünde Szabo.
Kruna spektakularnog nastupa u Španjolskoj stigla je u disciplini u kojoj je dominirala do kraja karijere - 200 metara leđno. U kvalifikacijama je spustila vlastiti olimpijski rekord za nepune dvije sekunde (2:07.34), a u finalu ga je dodatno popravila i s vremenom 2:07.06 osvojila zlatnu medalju.
Pobijedila je s 2.40 sekundi prednosti ispred srebrne Dagmar Hase, koja je u toj utrci postavila nacionalni rekord. Egerszegi je tako postala najuspješnija olimpijka Igara u Barceloni, dok je Vitalij Ščerbo bio najuspješniji olimpijac sa šest zlata.
Nagrade nisu stale na tome jer je ponovno izabrana za najbolju mađarsku sportašicu, dok ju je Gazzetta prvi put u karijeri proglasila najboljom sportašicom svijeta. Nagrada renomiranog talijanskog sportskog lista bila je ujedno prva koju je osvojila kao punoljetna osoba.
Državna prvenstva redovito je završavala s 8-10 zlatnih medalja, a 1993. godine pokorila je konkurenciju s četiri zlatne medalje na Europskom prvenstvu u Sheffieldu. Već "standardnim" zlatima na 100 i 200 metara leđno, pridodala je zlata na 200 metara leptir i 400 metara mješovito.
Šestoj uzastopnoj nagradi za najbolju mađarsku sportašicu dodala je nagrade za najbolju sportašicu svijeta u izboru Gazzette i L'Equipea. Sljedeća godina donijela je novi izazov. Nakon što je izdržala borbe s dopingiranim Njemicama, sada su na scenu stupile dopingirane Kineskinje.
Kada su kineske plivačice stigle u Rim na Svjetsko prvenstvo 1994. godine, iznenada su se počele širiti glasine. Mnogi nisu mogli vjerovati da su osobe koje prolaze pored njih zapravo žene. Snažna muskulatura, duboki glasovi i iznadprosječna visina bili su faktori koji su naveli mnoge da se zapitaju svjedoče li novom sustavnom dopingiranju.
Egerszegi je na Svjetsko prvenstvo u Rimu 1994. godine stigla kao dvostruka svjetska prvakinja, no taj status izgubila je u obje discipline. Zlatne medalje na 100 i 200 metara leđno osvojila je Kineskinja He Cihong, koja ni prije ni poslije toga nije ostvarila ni približno jednake rezultate. Iako nije službeno pala na doping testu, kao ni predstavnice Istočne Njemačke u 80-ima, ostaje sumnja u njezin rezultat, kao i u rezultate brojnih drugih Kineskinja u Rimu.
Mađarica je osvojila srebrnu medalju na 200 metara leđno, dok je u utrci na 100 metara bila peta. Srebro je u toj disciplini osvojila Ruskinja Nina Živanevskaja koja je tri godine kasnije bila suspendirana zbog dopinga.
Podsjetimo, Kina je na Svjetskom prvenstvu u vodenim sportovima u Rimu osvojila 16 zlatnih medalja, 10 srebrnih i dvije brončane, s time da su 24 od 28 medalja osvojene u ženskoj konkurenciji. Najveći dio, njih 12 zlatnih, šest srebrnih i jedna brončana, osvojene su u ženskom plivanju.
Xue Yinxian, bivši liječnik kineske olimpijske reprezentacije, 2017. godine otkrio je da je više od 10 tisuća kineskih sportaša već u dobi od 11 godina bilo uključeno u obvezni sustav dopinga u svim sportovima te da je svaka kineska medalja na velikim natjecanjima 1980-ih i 90-ih došla zahvaljujući zabranjenim supstancama.
"Osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća kineski sportaši u nacionalnim timovima intenzivno su koristili doping. Medalje su bile ocrnjene dopingom. Moralo je biti uključeno više od 10 tisuća ljudi. Ljudi su vjerovali samo u doping, svatko tko je uzimao doping smatran je braniteljem zemlje. Sve međunarodne medalje koje su osvojili u to vrijeme trebale bi se vratiti", rekao je tada Xue njemačkoj televizijskoj postaji ARD.
Unatoč svemu, kao i Istočna Njemačka, i Kina se iz te sramote izvukla bez veće štete. Reprezentativke obje zemlje zadržale su gotovo sve medalje osvojene u tim razdobljima.
Egerszegi je prije SP-a u Rimu najavila odlazak u mirovinu, no nakon tih poraza nastavila je dalje. Nakon petog mjesta na SP-u na 100 metara leđno odlučila je tu disciplinu staviti po strani i fokusirati se na 200 metara leđno i 400 metara mješovito.
"Unatoč sjajnom društvu, plivanja mi je bilo dosta 1994. Iako sam fizički još uvijek mogla podnijeti trening, svakodnevne pripreme bile su mi psihički teške. Htjela sam odustati na Svjetskom prvenstvu u Rimu, ali sam tamo izgubila i nisam mogla završiti karijeru poražena", prisjetila se.
Godine 1995. postala je europska prvakinja u tim disciplinama, a osvojila je i srebrnu medalju kao članica štafete 4x100 metara mješovito s Agnes Kovacs, Edit Klocker i Gyongyver Lakos. Tu medalju opisala je kao "najsretnije srebro u karijeri", a vrijedno je istaknuti kako je njezino vrijeme iz štafetne utrke bilo dvije sekunde brže od vremena zlatne Mette Jacobsen u utrci na 100 metara leđno.
Sljedeća sezona bila je posljednja u njezinoj karijeri. Na državnom prvenstvu Mađarske osvojila je devet zlatnih medalja i karijeru zaključila s nevjerojatnih 85 naslova državne prvakinje u 11 godina seniorske karijere.
Na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine nastupila je u dvije discipline te je osvojila dvije medalje. Kvalifikacije na 400 metara mješovitim stilom zaključila je kao prva, no u finalu je završila treća s vremenom 4:42.53. Zlatnu medalju uvjerljivo je osvojila Michelle Smith koja je postavila nacionalni rekord (4:39.18), dok je srebro osvojila Amerikanka Allison Wagner (4:42.03).
Smith je još jedna od plivačica s kojom se Egerszegi borila, a na čije rezultate je bačena velika ljaga. Irkinja je na Igrama u Atlanti pomela konkurenciju na 200 i 400 metara mješovito, kao i na 400 metara slobodno.
Njezin nagli uspon počeo je na Europskom prvenstvu 1995. godine gdje je s 25 godina, što je relativno poodmakla dob za plivačice, osvojila dvije zlatne i jednu srebrnu medalju. Nakon trijumfa u Atlanti uslijedile su optužbe za doping koje nikada nisu dokazane, no 1998. godine suspendirana je na četiri godine zbog manipulacije antidoping uzorkom namjernom kontaminacijom alkoholom.
No, Egerszegi na 200 metara leđno u Atlanti nije imala konkurenciju. Petu zlatnu olimpijsku medalju osvojila je s vremenom 2:07.83, što je bilo čak 4.15 sekundi brže od srebrne Amerikanke Whitney Hedgepeth.
Do današnjeg dana, to je još uvijek najveća razlika između zlatne i srebrne u utrci na 200 metara bilo kojim stilom u povijesti Olimpijskih igara. Tada je postala tek druga plivačica koja je u istoj disciplini osvojila tri zlatne olimpijske medalje, poslije Australke Dawn Fraser koja je triput zaredom pobjeđivala u utrci na 100 metara slobodno.
Nedugo nakon Olimpijskih igara u Atlanti, Egerszegi se umirovila s tek napunjene 22 godine. Naglasila je da nikad nije žalila ni za čim i da je takav oproštaj planirala otkad je imala 18 godina. "Od djetinjstva sam bila odlučna da ću plivati do 18., udati se s 22, imati djecu i to je to. To sam htjela, ali s time sam kasnila četiri godine jer sam se u Atlanti natjecala s 22 godine", naglasila je.
Mali Miš je olimpijsku karijeru završila s pet individualnih zlatnih medalja u plivanju, što je doseg koji su dosad uspjeli nadmašiti tek najveći olimpijac svih vremena Michael Phelps i Katie Ledecky.
"Cijela moja karijera bila je čaroban trenutak. Ali ako moram istaknuti neki, to bi morala biti Atena 1991., kada sam oborila svjetske rekorde na 100 i 200 metara leđno. A nakon toga olimpijsko zlato na 400 metara mješovito 1992. jer je utrka bila jako tijesna i slavila sam za samo 0.19 sekundi."
U svibnju 1999. godine, na godišnjicu prvog spoja, udala se za Adama Vigassyja, s kojim ima troje djece - Balinta (25), Barnabasa (24) i Zillu (22). S obzirom na to da smatra kako bi se sinovi trebali ugledati na očeve, tijekom odrastanja Balinta i Barnabasa skrivala je svoje zlatne olimpijske medalje.
Nakon završetka karijere i osnutka obitelji, otvorila je restoran koji se zvao "Mišja rupa", a dugi niz godina izbjegavala je plivanje u bazenu, kao i javne nastupe. Tek od 2022., kada je preuzela dužnost ambasadorice Programa Plivačke nacije, posjećuje bazene kako bi promovirala plivanje među djecom i od tada se nešto češće može vidjeti na ekranima i u novinama.
"Naravno, jako sam sretna što sam utjecala na sljedeću generaciju. Ako je samo još jedno dijete zbog mene ušlo u bazen, vrijedilo je. Ne radi se o traženju budućih velikih prvaka, već o tome da se sva djeca od vrtića do drugog razreda nauče plivati u organiziranom okruženju. Ono što me stvarno pogodilo jest to što se djeca koja nikada ne bi imala priliku naučiti plivati sada uče tome", rekla je mađarska legenda.
Krisztinu Egerszegi voljela je cijela Mađarska i to ju je pratilo kroz karijeru. Nije se trudila biti voljena, već nitko nije mogao ostati ravnodušan na skromnu djevojku zadivljujućeg talenta i izvanrednih rezultata.
Mađarski nacionalni sportski radio pokrenuo je 2025. godine anketu u kojoj se birao najveći trenutak u olimpijskoj povijesti Mađarske, a zlato 14-godišnjeg Malog Miša u Seulu odnijelo je pobjedu s 42% glasova.
Bogatu plivačku karijeru zaključila je s 23 olimpijske, svjetske i europske medalje, od kojih je njih 16 bilo zlatnih. S pet naslova olimpijske pobjednice dugo je bila izjednačena na vrhu najuspješnijih mađarskih olimpijki s gimnastičarkom Ágnes Keleti, no njih je prestigla kajakašica Danuta Kozak, koja je osvojila šest zlatnih odličja.
"Ponosna sam na to što sam bila, što sam postigla i što sam postala. Osvajala sam, padala sam, ali ne možete živjeti u sjeni prošlih sportskih uspjeha i stalno se prisjećati prošlosti. Postojala je jedna stvar u kojoj sam mogla biti najbolja na svijetu i dobar je osjećaj prisjetiti se toga, ali ne može mi značiti više od toga. To mi ne može pomoći u rješavanju desetina problema koji se pojavljuju svaki dan", rekla je Krisztina u jednom od rijetkih intervjua nakon kraja karijere.