IVAN BILIĆ imenovao je četvrtog sportskog direktora u predsjedničkom mandatu koji traje nešto manje od dvije godine. Kada je smijenio Nikolu Kalinića u rujnu 2024., čekali smo dva dana na objavu da je u klub stigao François Vitali. Sada smo čekali 64 dana od vijesti da Goran Vučević odlazi kako bismo službeno saznali da je Robert Graf novi sportski direktor Hajduka.
Službena vijest se predugo čekala, ali nema razloga misliti da je Graf stigao prekasno. Unatoč uobičajenim tektonskim poremećajima u klubu u "sezoni stabilizacije", Hajduk je u situaciji u kojoj bi morao napraviti puno glupih poteza da na ljeto ne bi bio bolji nego prošle godine. Ovakav Hajduk izgleda sposoban rješavati protivnike ranga Dinamo Cityja i Ružomberoka, a bez igranja ligaških faza europskih natjecanja ne može živjeti, nego samo životariti.
U tom kontekstu nevažno je hoće li Hajduk krenuti iz prvog kola kvalifikacija za Europsku ligu ili drugog kola kvalifikacija za Konferencijsku ligu. Hajduk mora te utakmice dočekati spreman. Nije slučajno da je posljednjih godina najbolje izgledao u europskim ljetima kada je zadržao trenera i barem nekakvu stabilnost.
Na ždrijeb se ne može utjecati (osim dugogodišnjim građenjem umjesto srozavanjem koeficijenta), ali se može utjecati na to da klub svake sezone ne slaže sve ispočetka uoči najvažnijih utakmica. Dovođenje Grafa i definiran ostanak Garcije trebali bi pomoći da Hajduk dočeka ljeto bez drame, iako kod Hajduka nikad ništa nije sigurno.
Graf je isključivi odabir Ivana Bilića, naravno, na temelju nekih objektivnih pokazatelja. Bilić je informaciju o kandidatu za to mjesto vrlo uspješno držao za sebe. Izbor Grafa pokazuje da se klub vraća godinu dana unazad, na postavke koje su bile uoči dolaska Gorana Vučevića. Graf je bio kandidat i kada se birao Vitali i potpuno je jasno da su njih dvojica profil kakav Bilić želi.
Da se ne lažemo, Vučević je došao u punom širem paketu i Bilić je samo proveo odluku koju je netko drugi donio. Zašto je pristao ostati predsjednik dok mu drugi nameće izbor osobe zadužene za sportski sektor, pitanje je za njega i dokaz poremećenosti hijerarhije u klubu. Pristao je i zato snosi odgovornost kao da je sam doveo Vučevića koji se nije zadržao ni jednu sezonu.
Klub se sada zapravo pretvara kao da se priča s Vučevićem nije ni dogodila, svi njegovi ljudi su otišli, a moć je opet kompletno u rukama predsjednika. Biliću je Graf posljednja šansa jer, ako se ni on ne održi na mjestu, bilo bi zaista ruganje sa svime da nakon toga dobije priliku birati još jednog sportskog direktora. Neki će reći da ni sada nije trebao dobiti šansu, ali to je gotova priča.
Prije nego što se priča o dolasku Vučevića zahuktala, plan je bio da klub uoči ove sezone održi konferenciju za medije na kojoj bi se jasno najavilo da u nadolazećem razdoblju neće biti plaćanja odšteta, da će postojati interni limit za plaće svih igrača i da je klub usmjeren na akademiju i rješavanje problema infrastrukture.
Čuli smo takve priče i prije kada bi se kasa ispraznila, ali to je plan funkcioniranja i danas, što god o tome mislili. Bilić cijelo vrijeme radi na principu "što će ostati nakon mene" i nećete pronaći puno ljudi koji će reći nešto negativno o predsjedniku Hajduka u smislu njegove radne etike ili napuhanog ega. Ali rad nije dovoljan, rezultati se broje. Ako se Graf pokaže kao dobar izbor i ako do kraja godine krene gradnja kampa, Bilić još uvijek može imati uspješan mandat.
Ako se to ne dogodi, iza njega će ostati kao istaknuto – četiri sportska direktora, nula trofeja, rezanje proračuna, financijska kazna i praćenje UEFA-e, neuspjeh u rješavanju infrastrukture. U idućih par mjeseci odlučuje se kako će ga povijest Hajduka pamtiti, samo kao velikog radnika i velikog gubitnika ili kao čovjeka koji je nešto ostavio iza sebe.
Vitali je isto nešto ostavio iza sebe, kako je otkrio u svojoj oproštajnoj poruci: "Također sam ostavio Ivanu sveobuhvatni četverogodišnji plan modernizacije koji sam završio u ožujku. Temelji se na novom operativnom modelu, sportskoj strategiji (prva momčad i akademija, ima 105 stranica) i povratku stabilnosti kroz kontrolu troškova." Je li u posljednjih godinu dana iskorištena jedna rečenica iz toga? Ne znam, ali naslućujem.
Vučević je također radio u ograničenim uvjetima, ali uz očekivanje da će neki vanjski faktori financijski ubrzati priču. Vidjeli smo kako je ta priča završila, kao i svaka druga takva u Hajduku. Krajnje je vrijeme da navijači i svi u klubu shvate da ih nitko ne dolazi spasiti.
Nema magične vreće novca, čileanskog milijardera ni karizmatičnog lidera koji će omogućiti da klub preskoči jedino što ga može usmjeriti na pravi put – rad, strpljenje i jasan cilj. Ovo zadnje pitanje je za vlasnike kluba, ali to je tema za drugi, poduži tekst.
Graf sigurno ne dolazi s obećanjem da je njegova prva i zadnja, kako se obećavalo Vučeviću. On nije ni čudotvorac ni bezveznjak. On je sportski direktor s vrlinama i manama, financijski dostupan klubu koji ga je profesionalno angažirao, to je sve. Ionako je nebitno tko je sportski direktor ako klub nema viziju i strpljenje.
Njegova karijera do sada sugerira da bi trebao biti dobar fit za trenutačnu situaciju u Hajduku, ali ono što je radio u Rakowu nije presudno. To mu je najistaknutiji i trofejni dio karijere, ali puno više o njegovim budućim potezima u Hajduku govori njegova karijera u drugim klubovima.
Grafov dosadašnji rad ima prilično jasan obrazac. U klubove najčešće dolazi u trenutku kada treba napraviti reset i podići konkurentnost s ograničenim budžetom. U takvim situacijama oslanja se na velik broj dolazaka bez odštete i posudbe i u kratkom roku slaže funkcionalnu momčad.
U svakoj godini svog rada, osim u jednoj sezoni u Rakówu, nije plaćao odštete. U klubove je svake godine doveo više od 10 novih igrača, a toliko ih je i odlazilo. Ono što ne mijenja su treneri. U svim klubovima prije Lodza nikada nije smijenio trenera, ali upravo je u zadnjem klubu promijenio šest trenera u manje od dvije godine.
Doduše, najveći problem u Lodzu bila je struktura sportskog sektora jer nije bio jedini čovjek koji odlučuje, nego je on bio potpredsjednik za sport, a ispod sebe zadnjih godinu dana nije imao sportskog direktora. U oba slučaja prije Rakowa, Graf je u dvije sezone kreirao potpuno nove momčadi, bez velikih ulaganja, bez promjena trenera, i ostvario vrlo dobre rezultate.
Međutim, nakon njegova odlaska klubovi nisu kapitalizirali taj rad kroz transfere, a dugoročno su pali. Rakow je u tom smislu iznimka, ali je on u taj sustav doveden, nije ga stvarao. Tamo je prvi put radio u stabilnom okruženju s jasnom hijerarhijom i trenerom koji je već bio etabliran.
Uz to je imao daleko veći budžet nego u prethodnim klubovima, što mu je omogućilo da uz standardni model besplatnih dolazaka uvede i ciljane kupnje igrača. U takvom kontekstu uspio je spojiti rezultat i transfernu logiku. Rakow je osvojio naslov, a ostvareni su i značajni izlazni transferi. Rad u Rakowu u kontekstu Hajduka treba promatrati prvenstveno kroz prizmu nošenja s pritiskom. Pokazao je da može uspjeti.
To je jedino okruženje u kojem nije morao raditi potpuni reset, nego nadograđivati. Pokazao je da može funkcionirati i u takvom modelu, ali u Hajduku ga čeka drugačiji izazov. Svojim radom, prvenstveno na tržištu, tek treba stvoriti uvjete da bi se ponašao kao u Rakowu i za to treba vremena, a toga u Hajduku nikad nema. U idealnom svijetu bi Hajduk imao uspješnog Grafa koji će dvije sezone biti onaj iz ranijih klubova, a nakon toga onaj iz Rakowa.
To bi značilo da je u Hajduku netko napokon stabilan, a bit će stabilan samo ako bude uspješan i to brzo. Takva je realnost kluba koji nijedan proces nije ispratio do kraja. Zato nema rezultat, zato ima jedan i pol pomoćni teren i zato moli da mu se napravi novi stadion. Ako vjeruje u Grafa i Garciju, Bilić ih mora zaštiti i omogućiti mir. Ako to ne može, nije trebao ni birati sportskog direktora, opet.