SONNY PIKE je kao dječak smatran budućim Diegom Maradonom i činilo se da mu je predodređena nogometna slava. Već s 14 godina noge su mu bile osigurane na milijun funti (oko 1.14 milijuna eura), a u redu za njegov potpis stajali su neki od najvećih europskih klubova. Ipak, Pikeova karijera nije se odvila prema očekivanjima te na kraju nikada nije odigrao nijednu profesionalnu utakmicu, piše talkSPORT.
Tijekom 1990-ih mladi Pike privukao je golemu pozornost svojim nevjerojatnim igrama za lokalni klub Enfield FC, što mu je priskrbilo usporedbe s Maradonom i Georgeom Bestom. Ubrzo je gurnut pod svjetla reflektora jer ga je otac poticao da se kao dječak pojavljuje u televizijskim emisijama i reklamama. Već je u najranijoj dobi surađivao s agentima.
Zbog velike reputacije koju je stekao u Ujedinjenom Kraljevstvu, za njega su se zanimali Manchester United, Tottenham, Ipswich, Norwich... Pike, koji je tada imao 12 godina, privukao je i interes iz inozemstva, a nizozemski velikan Ajax pozvao ga je na probu. Bio je to trenutak o kakvom sanjaju svi mladi nogometaši.
"Svi igrači čije sam postere imao na zidu spavaće sobe odjednom su stajali preda mnom. Bili su tu braća De Boer, Jari Litmanen, Nwankwo Kanu, Edgar Davids, Patrick Kluivert, Clarence Seedorf, Marc Overmars, Edwin van der Sar i kapetan Danny Blind. Nije ni čudo što su tada bili najbolja momčad na svijetu", ispričao je za Mirror.
"Nikad nisam bio sigurniji da ću postati profesionalni nogometaš", dodao je. "Trebao sam samo ciljati prema zvijezdama." Ipak, Ajax mu nakon probe i dvije odigrane utakmice za njihovu mladu momčad nije ponudio ugovor, pa se vratio u domovinu.
S 14 godina noge su mu osigurane na milijun funti, što je izazivalo užasne reakcije roditelja njegovih protivnika tijekom utakmica. "Zbog duge kose su mi vikali: 'On je samo curica, slomite mu noge'. Osim toga, i izvan terena, u školi, tretirali su me drugačije, što mi također nije pomoglo", objasnio je.
Godine 1996., nakon neuspješne probe u Ajaxu, Pike je potpisao za Leyton Orient i tu je njegova priča krenula nizbrdo. Dok je bio u Orientu, njegov je otac pristao na suradnju s novinarom koji je snimao dokumentarac pod nazivom "Coaching and Poaching". Iako je mislio da će film biti o njegovu sinu, zapravo se snimao kako bi se razotkrio skandal s ilegalnim vrbovanjem mladih igrača.
Pike je za potrebe dokumentarca nastupio za Chelsea, čime je, ne svojom krivnjom, prekršio pravila Engleskog nogometnog saveza (FA) o vrbovanju. Nakon istrage, suspendiran je iz nogometa na godinu dana, propustio je treninge s nekoliko drugih klubova, a nakon svega narušen je i njegov odnos s ocem.
O tom je razdoblju za The Sun rekao: "Nakon što sam pogledao taj dokumentarac, izašao sam iz puba i stao nasred glavne ceste u Edmontonu, točnije na kružnom toku. Automobili su jurili oko mene, a ja sam se osjećao kao da će mi glava eksplodirati. Pomislio sam: 'Ovo je previše, dosta mi je svega'."
Nakon isteka suspenzije Pike se vratio nogometu i dobio priliku u Crystal Palaceu, ali to nije dugo trajalo. Njegova ljubav prema igri nestala je i sa samo 16 godina bilo mu je dosta. "Praktički sam doživio živčani slom na terenu. Ušao sam u igru na 15 minuta, dobio priliku i jednostavno odšetao. Pritisak je bio prevelik. Samo sam pogledao trenera i otišao. Slomio sam se i znao da je gotovo", priznao je.
Do svoje 18. godine proveo je dvije sezone u Stevenageu, a zatim je zauvijek napustio nogomet, bez ijedne odigrane profesionalne seniorske utakmice. Uslijedila je borba s depresijom, nakon čega je okrenuo novu stranicu u životu. Postao je taksist u Londonu, a s vremenom je počeo trenirati mlade igrače. Uz to, napisao je i knjigu o svom putu pod naslovom "Moja priča: Najveći nogometaš koji to nikada nije postao".