NAKON medijske šutnje koja je trajala tri i pol godine, Igor Bišćan je progovorio s hrvatskim novinarima. Potvrdio je da, unatoč tvrdnjama mnogih, želi igrati za Hrvatsku, ali se nema namjeru ispričavati ljudima koji su godinama sustavno gazili njegovo dostojanstvo.
Igor je u opsežnom razgovoru za Sportske novosti u detalje iznio pojedinosti svog napuštanja reprezentacije uoči utakmice s Bugarima 2003. godine.
Da će dati veliki intervju za "Sportske", potvrdio je još prije finala Lige prvaka, ali se odlučio pričekati da protekne kvalifikacijska utakmica s Bugarskom, jer nije želio remetiti mir u reprezentaciji prije tako važne utakmice. Također, nije želio progovoriti neposredno nakon hrvatske pobjede u Sofiji, kako bi naši reprezentativci koji su ostvarili velik rezultat protiv Bugara uživali u pohvalama nogometne javnosti bez njegovog uplitanja.
"Da bi se shvatilo zašto sam tako postupio, moram krenuti od početka. Pet godina "uživao" sam podcjenjivački status u reprezentaciji. Evo primjera – pozvan sam na utakmicu sa Španjolskom u Sevillu gdje se otvarao novi stadion. Prije ukrcaja u zrakoplov glavni tajnik HNS-a Zorislav Srebrić jednostavno mi je rekao: "Ipak ostaje kući, drugi će u Španjolsku. Kad su me već tako ponizili, mogao mi je barem izbornik to osobno priopćiti, možda pojasniti. Ping-pong se ponavljao, pozivali bi me, pa brisali s popisa, vraćali u mladu reprezentaciju. Jednom sam već otišao na more na odmor, a oni su me iz nužde pozvali na utakmicu. Odazivao sam se uvijek korektno, bez prigovora, iako mi mnogo toga nije bilo jasno. Šutio sam i trpio, slušao priče da moram čekati da se stariji maknu. Kad sam kasnije postao igrač jednog od najvećih svjetskih klubova, očekivao sam ipak veći respekt." - započeo je Bišćan, pa dodao kako je unatoč njegovom angažmanu u Liverpoolu odnos čelnika HNS-a i reprezentacije prema njemu ostao isti.
"Izbornici nikad nisu zvali i pitali kako sam, kamoli da su me obišli, iako su svima odlazili u posjet na razne europske adrese. Pa zar ja u velikom Liverpoolu nisam zaslužio barem jedan poziv i pitanje: "Kako si, Igore?" Umjesto toga jednom je zvao Srebrić i zamislite što mi je kazao: "Jozić mi je kazao da će te zvati, ali da unaprijed znaš, sigurno nećeš igrati!" Nisam mogao vjerovati, pa što me onda uopće zove? Po njima, to je bilo samo zbog toga da bih, kao, imao bolji status u klubu. Pa to je strašno!" - nastavio je Bišćan, dodavši kako im je tada poručio da mu ne treba takva vrst pomoći.
"Uvijek sam se pošteno borio za svoje pozicije, bez babe i stričeva, veza i vezica. No, nisam se bunio, kao nikad prije toga. Niz puta je bilo stvari koje su mi teško padale, ali bio sam maksimalno profesionalan." - rekao je Igor, pa dodao kako ga je u rujnu 2001. tadašnji izbornik Mirko Jozić stavio u momčad nekoliko minuta prije kraja u kvalifikacijskoj utakmici protiv Škotske.
"To je bilo dovoljno da me se odmah prozove u novinama u stilu "gdje sam bio i što sam radio". U moj 15 reprezentativnih nastupa od skopskog debija 1999. godine, 10 puta sam ulazio u finišu utakmice iako je u pitanju bilo i 9 prijateljskih ogleda." - požalio se Bišćan.
Na novinarsko pitanje o tome kako ga je tretirao Otto Barić, Igor je odgovorio: "Zvao je pedesetak igrača svih profila i bio sam uvjeren, bez podcjenjivanja bilo koga, da će i meni pružiti priliku barem 45 minuta da pokažem što mogu. Nije se dogodilo, izgledalo je kao da nisam Hrvat! Zar u svom tom eksperimentiranju za mene nije bilo mjesta niti među pedesetak igrača? Barić je isticao kriterij igranja u klubu, no valjda sam bio jedini za kojeg nije vrijedio. Neki su igrači, bez namjere prozivanja, pozivani, a da nisu imali ni klub! Opet se nisam bunio, kao oni koji su i za manje stvari žestoko prozivali izbornika. Pitao sam se samo do kuda to može ići."
Nakon što je opisao odnos koji su prema njemu gajili izbornici Jozić i Barić, kao i čelnici HNS-a, Igor je odgovorio na najvažnije pitanje – ono o napuštanju kampa reprezentacije uoči utakmice s Bugarskom 2003.
"Prije toga bilo je dosta ozlijeđenih i iz novina sam saznao da me Barić kani pozvati. Uoči utakmice Liverpoola u Ljubljani s Olimpijom, nenajavljeno je došao prije ogleda u hotel i nazvao me s recepcije da dođem na kavu. Iako je bilo neprimjereno vrijeme, prije utakmice, poštujući instituciju izbornika i starijeg čovjeka, došao sam dolje. Kazao mi je: "Sigurno ćeš igrati na stoperu protiv Bugara i na Euru, jako si mi važan igrač". Naravno da mi je bilo drago, odazvao sam se pun elana, igrači su me nakon dvije godine odsutnosti odlično prihvatili. No, već sam na prvim treninzima osjetio da se nešto promijenilo u odnosu na Barićevu priču iz Ljubljane. Nismo uopće razgovarali, samo me pitao "zašto se više ne smijem". Nisam ga razumio, ali sam po treninzima brzo shvatio da me pozvao reda radi, vjerojatno da umiri javnost koja je to tražila."
"Kako bi se netko od ozlijeđenih zaliječio, tako sam izborniku bivao sve "prozirniji". Nisam više podnosio odnos koji je u pet godina samo pogoršavan, a naposljetku je kap prelila čašu dan uoči Bugarske. Cijeli sam dan "kuhao", a naposljetku sam iskuhao odluku koja se u budućnosti nije pokazala baš pametnom. U onoj situaciji, bojeći se da ne napravim neku veću glupost, složio sam stvari i otišao. Nikome nisam bio bitan, a ponajmanje izborniku za utakmicu s Bugarima." - pojasnio je Igor.
Na novinarski upit o špekulacijama da je otišao jer je vidio igrače iz početne jedanaestorice protiv Bugara u ranim jutarnjim satima u casinu, odnosno jer u reprezentaciji igra previše "Bosanaca", Igor je samo odmahnuo rukom: "To su izmišljotine koje su imale cilj da me posvađaju s igračima, stvore sliku o negativcu za javnost. Lagali su da sam kriomice nestao iz Čateža, a napuštao sam hotel pokraj dijela igrača i ljudi iz reprezentacije koji su bili u predvorju. Izmislili su i pijanstvo do jutra, jer sam viđen na piću s frendovima s kojima sam dijelio muku koja me snašla. Uslijedila je neviđena hajka i nije mi bilo svejedno. Pogotovo zbog roditelja koji su bili šokirani što se sve piše o meni. Bilo mi je nepojmljivo da stvari mogu otići tako daleko, kao da su se natjecali tko će me više vrijeđati. Ocu je bilo teško, ali je poštivao moju odluku da šutim. Shvatio sam da su to licemjeri i mali ljudi velikih taštima."
Disciplinska komisija HNS-a, koja je Bišćanu za "izdaju" odredila šestomjesečnu suspenziju, iznijela je u javnost dijelove pisma koje je Igor poslao u Zagreb objašnjavajući svoju odluku. No, do dana današnjeg HNS nije javnosti predočio sadržaj cijelog pisma.
"Zašto ga onda ne pokažu javnosti, pa neka ona prosudi koliko je bezobrazan sažetak svega ovoga što vam govorim. Zahvalio sam se na "tužakanju", koje su pismeno poslali Liverpoolu, valjda u želji da me maksimalno diskreditiraju. Kao da me tamo u gotovo pet godina nisu dovoljno upoznali." - kazao je Bišćan.
Komentirajući zahtjeve sportske javnosti i novinara da se Bišćan vrati u reprezentaciju nakon sjajne sezone koju je odigrao u Liverpoolu, Igor je kazao: "Da, ali odlučilo se posezati za novim, nepostojećim pravilima i trenirati moraliziranje na mom slučaju. To sve u režiji Vlatka Markovića, koji baš i nije oličenje morala. Najprije su me kaznili, pa tražili isprike, sada ni to nije dovoljno, jer je, eto, predsjednik tako odlučio. Čista privatizacija reprezentacije. Nemam se namjeru, a ni razloga, ispričavati Markoviću i sličnima koji su nanijeli toliko zla meni i mojoj obitelji."
No, ostaje činjenica da je Bišćan napustio kamp reprezentacije uoči vrlo važne kvalifikacijske utakmice, a Igor je u razgovoru za "Sportske" priznao da se radilo o pogrešci.
"To je bila pogrešna odluka, ali iza nje i danas stojim zbog njezinih uzroka. Razumijem ako se netko od igrača i navijača našao povrijeđen mojim ponašanjem. Sa svima imam korektan odnos i nadam se da razumiju da nije bio u pitanju moj hir ili nepoštivanje svlačionice i javnosti, već trenutak kad ti se sve skupi i reagiraš više srcem nego razumom. Platio sam, nakon SP-a u Japanu propustio sam i Euro u Portugalu." - kazao je Igor.
Tada je uslijedilo ključno pitanje – želi li Igor uopće igrati za reprezentaciju? Odgovor je bio kratak i nedvosmislen – naravno da želi!
"Nikad nisam kazao "ne" reprezentaciji! Naravno da želim igrati za Hrvatsku, ali neću zbog toga moliti ljude koji gaze moje dostojanstvo. Ne igram za takve! Želim naglasiti da reprezentacija može bez svakog pojedinca, pa tako i Bišćana, kao što i ja mogu bez nje." - rekao je Bišćan.
Posebno "poglavlje" Igor je posvetio očitoj nesnošljivosti, da ne upotrijebimo neku težu riječ, koji prema njemu cijeli niz godina pokazuje predsjednik HNS-a Vlatko Marković.
"Očito je da ima nešto protiv mene. U četiri godine nisam kazao niti "a", nisam dao povod nikakvoj polemici, bez obzira što su se stalno mnome, vrlo ružno, bavili. A on, umjesto da se baci svojim svakodnevnim problemima zbog kojih ga u tisku "peru", kontinuirano je "pljuvao" po meni. Zašto, kad ja nisam davao povoda? Drži se gospodinom, a u pitanju je veliki licemjer. Dok se razvodio, našao je primjerenim u tisku objašnjavati kako je uzrok kojim "čudnim ponašanjima" problem u obitelji!? O čemu priča taj čovjek, kako si uopće dopušta razvlačiti po novinama moju obitelj, koja teži skromnom životu daleko od reflektora bez kojih on očito ne može. Ovim putem poručujem njemu i sličnima da nas puste na miru i neka gledaju svoja posla." - kazao je Bišćan.
Igor je na kraju prokomentirao izjavu bivšeg izbornika Barića, koji je ustvrdio da "Hrvatska ima 20 Bišćana", te izjavu trenera Tomislava Ivića, koji je ustvrdio da "Bišćan nema klasu za talijansku ligu".
"Ako su nekoć bili dobri treneri, to im ne daje pravo da svakog osporavaju. Stanje u Dinamu, a bolje nije ni u Hajduku i drugim klubovima, pokazuje koliko su Barići, Ivići, pa i Marković i drugi dežurni mudraci. Svi ti "vitalni 70-godišnjaci" stalno opstruiraju mlađe, čim se pojavi netko kvalitetan i postigne neki rezultat odmah ga popljuju, čime samo potvrđuju da misle isključivo samo na sebe, zalijevajući svoje taštine i interese. Svi su ništa, samo su oni face. Eto im njihova remek-djela – prazni stadioni, opća kompromitacija, ljudima je muka od "procvata" hrvatskog nogometa, čiji se "iskusni ideolozi" doista mogu hvaliti. Gade mi se, i ovo malo rečenica što sam potrošio na njih ne zaslužuju." - zaključio je Bišćan.