BIVŠI srpski nogometaš Aleksandar Đurić (50) prije početka nogometne karijere sudjelovao je u napadu na Vukovar i okolicu 1991. godine. Na njegov ratni put podsjetio je Blic koji piše da je Đurić 1991. došao na ratište nakon što je bio mobiliziran. Đurić se prisjetio tih dana.
"Bio sam zapovjednik specijalne jedinice u Doboju, a zatim sam zaglavio u Vukovaru. Nisam tada vidio Šljivančanina, znam da je bio i on tamo. Krajem ’91. doveo sam svoje specijalce u Vukovar. Bio sam sportaš, naredba mi je bila održavati red. No, kada sam vidio sav taj nered i paravojne formacije u selima oko Vukovara, za mene je to bilo nenormalno."
Đurić je rekao da mu nije bio cilj ubijati druge, nego braniti narod. Tvrdi da nije dijelio ljude po nacionalnosti i vjeri i govori da se u Vukovaru našao na krivom mjestu u krivo vrijeme. Protivio se zločinima koje je vidio za vrijeme rata, a zbog toga je završio u zatvoru, gdje su mu oduzeli sve činove. Nakon zatvora odveden je u Doboj, odakle je rodom, a zatim je otišao u Mađarsku te je 1992. započeo profesionalnu nogometnu karijeru u Szegedu.
Prije toga je bio državni prvak u kanuu. Od Bosne i Hercegovine je 1992. dobio poziv za Olimpijske igre. Natjecao se u sasvim drugom sportu.
"Bila je to borba sa samim sobom. Ja sam Srbin, znao sam da mi je rođeni brat u srpskoj vojsci i da mi je otac na nekim borbenim linijama. Bilo je razmišljanje trebam li ići jer sam znao da idem protiv svih u Bosni. Da neću biti dobar sa svim Srbima, a ni u drugom dijelu Bosne. Na kraju, najbolje prijatelje sam imao u Bosni, a kao braća su mi bili i muslimani i Hrvati. Otac do kraja života nije razgovarao sa mnom. Živio sam 2000. u Singapuru i brat mi je javio da je otac dobio rak i da me želi vidjeti. Jetra mu je bila gotova od alkohola. Nakon devet godina vratio sam se u Bosnu. Došao sam navečer, s ocem sam pričao dva sata, nisam ni spavao. Ujutro mu je pozlilo i doktor je rekao da je bolje da umre kod kuće, a ne u bolnici."
Đurić je karijeru izgradio u Singapuru, gdje je postao legenda. Tamo je igrao za brojne domaće klubove. Igrao je i za reprezentaciju Singapura i u 53 nastupa zabio je 24 gola. Karijeru je završio 2014. kao igrač Tampines Roversa.
O svom životu je napisao knjigu, a o njemu je i FourFourTwo snimio dokumentarac.