NAKON debakla Blanke Vlašić na proteklom Europskom prvenstvu i osvojenog petog mjesta, naša kraljica "kraljice sportova" nije se mogla pomiriti s činjenicom da je ostala bez medalje.<
"Ni 24 sata nakon ne mogu sebe uvjeriti da sve ovo nije samo nečija okrutna šala. Očekujem da se svaki čas probudim u svojoj hotelskoj sobi. Možda se radi o lucidnom snu, samo je krenuo u pogrešnom smjeru.. Ne šalim se! Zaista imam problem s prihvaćanjem realnosti. Da me netko jučer ujutro pitao što bi se trebalo dogoditi da završim natjecanje sa 192, ja bih mu ovako odgovorila: Temperatura od 40 stupnjeva, uganuće desnog zgloba, a lijevi se baš oporavlja od istog pa nije sto posto stabilan, neobjašnjivo i iznenadno pogoršanje dioptrije (a ja nemam adekvatne leće kod sebe), upala srednjeg uha i vodene kozice.. I pored toga nisam sigurna da ne bih "ubola" bar koji centimetar više", napisala je na svom blogu Blanka.
Blanka priznaje kako nema objašnjenja za rezultatski neuspjeh:
"Prvi put nemam jednostavno objašnjenje koje svi tako željno očekuju. U ostalom, zašto bih uvijek i moralo biti... Zar se ne mogu "izvući' samo s činjenicom da sam imala loš dan.. Zar mi nije dopušteno jednom kiksati do kraja, taknuti rezultatsko dno nakon 42 natjecanja preko 2 m. Voljela bih biti svemogući Bruce, ali ja sam sasvim obična i još uvijek se borim sa svakom svojom slabom točkom.
Ipak, čini se kako je Blanka ipak svjesna "onoga" što joj je odnijelo, možemo slobodno reći, zlato, budući da već nekoliko godina dominira ženskim skokom u vis:
"Negdje duboko u sebi znam što se zapravo desilo. Taj osjećaj, mali demon koji me muči još od početka dvoranske sezone.. Sabotira svaki moj pokušaj da krenem dalje. Nazvati ću ga "sumnja", iako je to tek pojednostavljeno tumačenje buketa emocija koje mi nisu u stanju uljepšati dan. "Stvaralačka kriza" dobar je naziv za stanje u kojem se nalazim. Kao da svi moji instinkti rade tek dovoljno da opstanem, a motivacija se sakrila kao jelen u šumi.. Osjećam ih u tragovima, ponekad. Bljesnem od samopouzdanja, prisjećajući se svih činjenica s treninga i nedavnih natjecanja koje upućuju na to da sam fizički bolja nego ikad. Ma to uopće nije problem, glava jučer nije bila na visini zadatka! Izgubila sam već prije početka, ne dopuštajući sebi da uopće "uđem" mislima u natjecanje, uronim svakim atomom bića u zalet i zaboravim na sve ostalo. Umjesto toga, nit koju tražim samo mi vijori pred očima, a ja je ne mogu dohvatiti. Ne vjerujem sebi. Koja loša dijagnoza!! Ni jednom ove zime nisam bila "sto posto unutra" (kako volimo reći mi sportaši), ni jednom nisam iskoristila sve što sam 'imala u nogama' i ta činjenica me malo po malo bacala u očaj. Dopustila sam da odem malo predaleko, zaboravljajući uživati u skakanju i izazovima."
Joško Vlašić, pak otkriva u kakvom se stanju Blanka našla nakon ispadanja:
"Za nju je natjecanje završilo i netom je započelo jedno mnogo važnije. Ukočena lica mirno je sišla sa strunjača. Krenuo sam; uputio sam joj pantomimu podrške i ohrabrenja. Brzo sam nazvao Veneru. Mami je uvijek najteže. Grcala je u suzama. Bit će sve u redu smiri se. Ona je dobro - kazah laž nad lažima", piše Vlašić na svom blogu.
Da je Blankin neuspjeh osim nje same pogodio i cijelu obitelj Vlašićevih, potvrđuju sljedeće riječi tate Joška:
"Nazvah svoje u Dubravi, javila se baka, plače...Ne brini, kako tata? Punac iz Delnica se ne javlja. Što je sa njim? Ima tri premosnice. Sam je. Tko zna? Mobitel zvoni, poruke. Novinari. Naravno tu sam.Traže objašnjenje. Po prvi puta sam pred zidom. Ne nalazim razlog. Ne sada, možda za sat, dva, sigurno sutra ili..?", završava Joško Vlašić priču o jednom od najlošijih Blankinih dana u posljednjih nekoliko godina.
M.Č.
Foto:AFP