U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina. Ovaj događaj nije obilježio samo sportski, nego i poslovni svijet. Junaci ove priče nisu sportaši, već dva brata koja su košarku puno više voljela nego što su je znala igrati, koja su maštala da postanu vlasnici NBA momčadi i došla nadomak ostvarenju sna. A kad im je NBA liga ipak srušila taj san, gadno je platila.
NBA LIGA već skoro dva desetljeća stabilno broji 30 klubova, ali u bliskoj se budućnosti planira proširiti s još dvije franšize, vjerojatno u Seattleu i Las Vegasu. Posljednju veću ekspanziju imala je krajem 1980-ih kad je u dvije godine primila četiri nova člana, 1995. se proširila na Kanadu (Toronto i Vancouver), a najmlađa su joj prinova bili Charlotte Bobcatsi 2004.
U svojoj prvoj sezoni 1946./47., dok se još zvala Basketball Association of America (BAA), imala je samo 11 klubova, od kojih su se neki ugasili već nakon godinu dana, a samo su Boston Celticsi i New York Knicksi do danas preživjeli pod istim imenom, dok ondašnji Philadelphia Warriorsi sad obitavaju u San Franciscu pod imenom Golden State.
Tri godine kasnije BAA se spojila s konkurentskom NBL ligom i uzela današnje ime National Basketball Association. U toj ranoj fazi gubila je klubove, priključivala nove, franšize su se selile iz grada u grad i mijenjale imena, ali i dalje je bila najbolja košarkaška liga u Americi, iako je imala konkurenciju, sve do 1976. kad je "pojela" i ABA ligu i uzela joj četiri od preostalih sedam klubova.
Preostala tri snašla je različita sudbina. Jedan se raspao netom prije spajanja, drugi je dobio kompenzaciju od 3.3 milijuna dolara. A treći? Vlasnici ekipe Spirits of St. Louis, braća Ozzie i Daniel Silna te odvjetnik Donald Schupak tražili su drukčiju kompenzaciju. Pa iako na prvu nije djelovala obećavajuće, kroz iduća četiri desetljeća donijela im je više od 800 milijuna dolara.
Tijekom 38 godina neuništivog ugovora koji je sastavio Schupak NBA klubovi neumorno su ga pokušavali raskinuti i trošili dodatne milijune na pravne bitke, a židovska braća latvijskog podrijetla morala su pomaknuti prstom samo kad su podizala čekove. Pogodba koju su te 1976. postigli s NBA ligom i danas je općeprihvaćena kao najbolji posao u povijesti sporta, na kojem su zavidjeli i majstori s Wall Streeta.
Nazivali su ih kamikazama i otpadnicima, godinama se činilo da su gadno pogriješili, ali pojava Magica Johnsona, Larryja Birda i Michaela Jordana podignula je NBA košarku na globalnu razinu i posredno im donijela milijune. I bez košarke braća su bila dobri poduzetnici, ali zahvaljujući ljubavi prema tom sportu, postali su legende.
ABA je imala tricu, šarenu loptu i plesačice u bikinijima
American Basketball Association osnovana je 1967. kao jedna od brojnih profesionalnih liga u velikim američkim sportovima koja je pokušavala naći svoje mjesto pod suncem, s različitim uspjesima. NBA, NFL, MLB i NHL odavno su simboli za svoje sportove u Americi, ali i u košarci i footballu i bejzbolu i hokeju na ledu postoje i neovisne "niže" lige, a šezdesetih su neke od njih pokušavale preoteti primat na tržištu.
NBA je kao najmlađa od glavnih liga bila najranjivija, a ABA joj je pokušavala biti ozbiljna konkurencija. Njen prvi povjerenik bio je George Mikan, legenda Lakersa hrvatskog podrijetla i prvi dominantni centar u NBA povijesti. Pokušavao je publici ponuditi atraktivniji i opušteniji proizvod od pomalo dosadnjikave NBA, kojom su dominirali centri poput Wilta Chamberlaina i Billa Russella.
Tako je ABA od prve sezone uvela liniju za tri poena, s kojom je ranije eksperimentirala ugašena ABL liga, a koje se NBA dugo gnušala. Mikan je osmislio crveno-bijelo-plavu loptu, koja je djelovala "patriotskije" od tradicionalne narančaste i bila atraktivnija za gledatelje.
ABA je promovirala dinamičniju i lepršaviju košarku od NBA lige, iako se pravilo o napadu od 30 sekundi umjesto 24 nije jasno uklapalo u tu viziju. Uvela je natjecanje u zakucavanjima na svoj All-Star vikend, a na utakmicama su cheerleadersice plesale u bikinijima.
Doktor, Ledeni čovjek i Nebeski šetač
Igrači su imali goleme afrofrizure i otkačene nadimke, pa je Julius Erving bio Dr. J, George Gervin bio je Iceman, Davida Thompsona zvali su Skywalker, a Marvina Barnesa Bad News. U ABA ligi nisi ništa postigao ako nemaš nadimak, nosili su ih čak i treneri, samo ga Moses Malone nije trebao, njegovo je ime govorilo više od bilo kakvog usiljenog dodatka.
Trash talk bio je sastavni dio igre, a povremeno i izazivao tučnjave, koje se nitko nije odveć trudio prekidati jer je publika u njima uživala. ABA liga činila je sve da ponudi gledateljima veću zabavu od etablirane konkurencije.
Financijski nije mogla parirati NBA ligi po plaćama najboljih igrača, ali je zato "gađala" mlade i nudila igračima bolje uvjete nakon završetka sveučilišta, a čak ih je počela vrbovati prije nego što ga završe. Dok je NBA liga imala strogo pravilo da na draft smiju samo igrači sa sve četiri završene godine, ABA je dopuštala i iznimke.
Pravilo je danas poznato po imenu Spencera Haywooda, četverostrukog NBA All-Stara i člana šampionske momčadi LA Lakersa u rookie sezoni Magica Johnsona. On je postao član Denver Rocketsa nakon samo dvije godine na koledžu jer je ABA zbog njega odredila da može napraviti iznimku u posebnim slučajevima.
Oni su se odnosili na teške financijske uvjete ili obiteljske situacije zbog kojih je studentima bilo nužno što ranije otići u profesionalce i zarađivati, a Haywoodova je majka odgajala desetero djece dok je brala pamuk za dnevnicu od dva dolara.
Ništa bez novca od nacionalne televizije
Osim mladih igrača, ABA je više novca nudila i sucima te nagovorila četvoricu iz same NBA elite da prijeđu u novu organizaciju. Jedan od njih, Earl Storm, u svojim je memoarima pisao o odluci da prihvati ogromnu financijsku ponudu, ali i depresiji koja je uslijedila kad je zaista počeo suditi u manjim dvoranama, s manje gledatelja i s igračima slabije kvalitete na parketu.
Jer, bez obzira na sve, NBA je ipak bila NBA, imala je tradiciju, navijačke baze, velike dvorane i najveće zvijezde, iako su u ABA-i karijeru, osim Haywooda, započele i NBA legende kao što su spomenuti Dr. J, Iceman i Moses. Ali, najvažnije od svega, NBA je imala nacionalni televizijski ugovor koji je klubovima, kao i danas, samo u puno manjoj mjeri, bio osnovni izvor prihoda.
Bez televizijskog novca jednostavno nije mogla samostalno opstati i s vremenom su se prioriteti promijenili. Ako već ne može pobijediti NBA, može joj se pridružiti. Nove je vlasnike klubova privlačila puno nižom pristupnom cijenom i nudila im jeftiniji način da se pridruže NBA ligi kad dođe do neizbježnog spajanja.
Do njega je konačno došlo 1976. godine, kad je s originalnih 11 klubova ABA liga već bila spala samo na sedam. Iako je ABA očekivala da će NBA asimilirati šest njenih franšiza, bilo je mjesta za samo četiri - Denver Nuggetse, San Antonio Spurse, Indiana Pacerse i prvake New York Netse. Virginia Squiresi bankrotirali su između završetka sezone i početka pregovora o spajanju.
Tako su kao jedina dva odbačena kluba ostali Kentucky Colonelsi i Spirit of St. Louis. I dok se vlasnik Colonelsa John Y. Brown iscjenkao za samo 300.000 više od početna tri milijuna dolara, koliko mu je NBA ponudila kao kompenzaciju, braća Silna i njihov odvjetnik Donald Schupak pokazali su se kao puno tvrđi pregovarači jer nekoliko milijuna dolara, puno manje nego što su u startu uopće uložili, nije bila dovoljna odšteta za rušenje snova.
Sinovi židovskih imigranata iz Latvije obogatili su se na disko eri
Uziel Silna, odnosno Ozzie, rođen je 1932. u Palestini. Njegovi roditelji, Židovi iz Latvije, od tamo su početkom tridesetih imigrirali u SAD, gdje se 1944. rodio Daniel. Tražili su poslovne prilike u rastućoj američkoj industrijskoj ekonomiji nakon New Deala koji je predstavio predsjednik Franklin Delano Roosevelt. Otac je pokrenuo biznis s tekstilom u New Jerseyu, gdje su braća odrasla.
U skladu sa židovskim stereotipima, voljela su sport, posebno košarku. Također u skladu sa židovskim stereotipima, nisu bila dobra u njemu. Ozzie nije bio grozan, ali nipošto dobar za ozbiljnu karijeru. "Bio je OK šuter, vrlo dobar dodavač i vrlo dobar u obrani", opisao je jednom Daniel bratove karakteristike.
Njegova opsesija košarkom bila je još i veća, sa samo pet godina bio je maskota Ozziejeve momčadi, vodio loptu i bacao je preko glave igračima koji bi je onda položili. No, Daniel nikad nije dovoljno izrastao, u svom je fizičkom vrhuncu imao manje od 180 centimetara i tek nešto više od 65 kila, bez posebnog talenta kojim bi to kompenzirao.
Ali, imao je pričuvni plan, također u skladu sa židovskim stereotipima. "Ako ne mogu igrati košarku, sljedeća najbolja stvar je da imam svoj klub", govorio je u mladosti.
Kako su braća odrastala, otac ih je uključivao u biznis, koji su naposljetku preuzeli. Usadio im je mentalitet da uvijek trebaju imati velike snove i slijediti ih. Isprva se on manifestirao u njihovim poslovnim odlukama, ali u podsvijesti je uvijek bila košarka.
Početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća počeli su širiti tekstilni biznis, a zatim prepoznali izuzetnu poslovnu priliku kad se u New Yorku i Philadelphiji krajem desetljeća počela razvijati disko kultura. Novac od obiteljskog tekstilnog biznisa iskoristili su za pokretanje šivaće industrije i bacili se na proizvodnju poliestera.
Disko era bila je poznata po kiču, šarenilu i svjetlucavoj odjeći, a poliester je idealan materijal za njenu proizvodnju. Silne su se ubacili u posao s poliesterom u pravo vrijeme, sve podredili proizvodnji maksimalne količine materijala i postali jedna od najuspješnijih takvih tvrtki na svijetu, proširivši biznis više nego što je njihov otac ikad mogao zamisliti.
Duhovi St. Louisa
Prepoznavanje prave prilike u pravom trenutku donijelo im je milijune. Daniel i Ozzie konačno su stekli uvjete da ostvare dječački san i kupe NBA momčad. Ipak, prilika za to ne ukazuje se često, a 1974. na prodaju su bili samo Detroit Pistonsi.
Njihova prva ponuda iznosila je 4.85 milijuna dolara, što je uslijed inflacije današnji ekvivalent tridesetak milijuna. Za usporedbu, Phoenix Sunsi i Charlotte Hornetsi ove su godine uhvatili cijenu od četiri, odnosno tri milijarde dolara. No, vlasnik Pistonsa Fred Zollner ih je odbio i prodao klub za šest milijuna proizvođaču stakla Billu Davidsonu.
Kako druge prilike za NBA nije bilo, braća su krenula zaobilaznim putem. ABA liga je, bez televizijskog ugovora, jedva održavala klubove na životu, prilika za promjenu vlasništva bilo je puno više i za znatno manje novca. Braća su za samo milijun dolara kupila Carolina Cougarse, jednu od putujućih momčadi, koja nije imala jednu dvoranu, nego igrala po cijeloj Sjevernoj Karolini.
Kako bi maksimizirali profit i stekli bolje uvjete za ulazak u NBA ligu kojoj su se u budućnosti nadali, preselili su franšizu na veće tržište, u St. Louis, tada najveći američki grad bez profesionalne košarkaške momčadi. Selidba je donijela i prikladnije ime, u čast aviona kojim je Charles Lindbergh prvi u povijesti preletio Atlantik - Spirit of St. Louis.
Ali selidba je i koštala, kao i uređivanje dvorane i popratnih objekata te okupljanje momčadi, u što su Silne utrošile još tri milijuna i tako gotovo došli do cifre koju su bili spremni izdvojiti za NBA franšizu. Nije ih bilo briga, Daniel i Ozzie konačno su imali svoju košarkašku igračku.
U prvoj sezoni, 1974./75., najveće zvijezde Spiritsa bili su veteran i trostruki prvak ABA-e s Indiana Pacersima Freddie Lewis te dojučerašnje sveučilišne zvijezde Marvin Bad News Barnes i Maurice Lucas. Serijom pobjeda na kraju sezone uspjeli su se dočepati play-offa, pa čak i izbaciti branitelje naslova Netse, prije nego što će ispasti od kasnijih prvaka Colonelsa.
Iduće sezone doveli su i Mosesa Malonea, kasnijeg trostrukog NBA MVP-ja i "hall of famera", kao i buduću trenersku legendu Mikea D'Antonija, ali unatoč tri pobjede više nisu ušli u doigravanje, a ni odaziv publike nije pratio očekivanja te su Spiritsi u dvorani s više od 10.000 mjesta imali samo 600-tinjak sezonskih pretplatnika, uz prosjek od 3800 na tribinama.
U dvije godine Silne su u svoj san ulupali gotovo pet milijuna dolara, a nisu zaradili ništa. Čak su pokušavali preseliti klub u Salt Lake City, ali taj je dogovor propao. Neki su se klubovi i ugasili, kraj sezone 1975./76. dočekalo ih je samo sedam, a Nuggetsi i Netsi već su se bili prijavili za priključivanje NBA ligi. ABA više nije imala smisla i umjesto željenog spajanja s NBA-om morala se pomiriti s klasičnim preuzimanjem po uvjetima starije i bogatije sestre.
Odbili su sve ponude i tražili drukčiju kompenzaciju
U prvim pregovorima, još u prosincu 1975., Ozzie Silna inzistirao je na tome da se NBA ligi priključi šest od preostalih sedam klubova. "Sedmom se treba financijski kompenzirati za sve igrače i zauvijek isplaćivati postotak novca od TV prava koji zaradi ostalih šest", predložio je tada stariji Silna, kojem nije bilo na kraj pameti da će njegova ekipa ostati odbačena.
"I nitko nije bio protiv. Ja nisam namjeravao da to bude naša momčad, nakon što smo toliko uložili u nju i igrače, bio sam uvjeren da otpadaju Squiresi", prisjetio se Ozzie u starom intervjuu za ESPN.
Ali, NBA liga nije željela više od četiri prinove. Uz Nuggetse i Netse, procijenila je da su Spursi i Pacersi najdostojniji priključenja. Squiresi nisu dočekali pregovore jer su bankrotirali, pa su Spiritsi i Colonelsi ostali jedini otpadnici, kojima je trebalo isplatiti kompenzaciju.
Vlasnik Colonelsa bio je John Y. Brown, čovjek zaslužan za rast KFC-a u svjetski poznat lanac restorana, kojem košarka nije bila glavna preokupacija. Iako nije pristao na originalnu ponudu od tri milijuna dolara, prihvatio je sljedeću od 3.3 milijuna. Kasnije iste godine ipak se vratio u košarku i kupio polovični udio u Buffalo Bravesima, godinu kasnije i drugu polovicu, a zatim zamijenio klubove s Irvom Levinom i postao vlasnik Boston Celticsa, dok je Levin Bravese preselio u San Diego i pretvorio u Clipperse.
Braća Silna nisu željela pristati na takvu odštetu jer njihova je emocionalna bol zbog rušenja dječačkih snova imala puno veću cijenu. Ozzie je, u suradnji s odvjetnikom Donaldom Schupakom, osmislio drukčiju kompenzaciju, riskantniju, ali dugoročno potencijalno unosniju. Samo, nisu mogli ni zamisliti koliko će unosnija postati.
Na početku nisu dobivali ništa. Onda su došli Magic i Bird pa Jordan
Ozzie i Schupack odbili su i povišenu ponudu te se vratili onome što je stariji brat Silna predlagao na prvom sastanku - umjesto da prime ikakvu konkretnu odštetu, tražili su kompenzaciju za svakog svog igrača kojeg će NBA klubovi izabrati na posebnom draftu s igračima iz svih triju preostalih ABA-inih momčadi. I kao dodatak, onaj postotak od TV prava.
Za igrače su dobili ukupno 2.2 milijuna, dakle dvije trećine iznosa koji je Brown prihvatio za Colonelse. Ostatak nisu nadoknadili idućih nekoliko godina, ali zahvaljujući nagloj popularizaciji košarke osamdesetih na krilima Magica Johnsona i Larryja Birda, a kasnije Michaela Jordana, NBA je uskoro požalila dogovor.
Schupak je ispregovarao da NBA i četiri priključene franšize braći Silna isplaćuju po jednu sedminu novca koju zarade od televizijskih prava svake godine. Unedogled. Odnosno, dok god NBA liga postoji. Ukratko, Silnama je pripalo 4/7 ili 57% godišnjeg iznosa koji je svaki NBA klub dobivao od TV prava, iako više nisu imali klub.
"Nitko od nas nije imao nikakvu prednost u pregovorima s NBA-om, morali smo prihvatiti njihove uvjete, ali oni su bili kamikaze. Htjeli su da bude po njihovom i nisu odstupali. Ja se nisam slagao i mislio sam da će nas sve srušiti zajedno sa sobom", komentirao je ondašnji generalni menadžer Nuggetsa Carl Scherr.
"Oni su bili nekolicina otpadnika koji su bili novi u ligi i držali su je za sve što su iz nje mogli izvući", rekao je Brown. "Kako se kaže, postoje istina i prava istina, a prava istina je to da se radilo o jednoj od najvećih pljački koje sam vidio u svijetu biznisa, krajnje neetički."
Sredinom sedamdesetih to nije bio velik novac. NBA je bila daleko od popularnosti NFL-a i MLB-a, a konkurenciju je imala i u sveučilišnoj košarci koja je tada bila i popularnija od profesionalne. Utakmice su se uglavnom prikazivale u kasnovečernjim snimkama, a tada još nije bilo toliko različitih TV-mreža koje bi dijelile sadržaj.
"Taj je ugovor bio kao da imate 1000 hektara pustinjske zemlje i netko ti kaže da želi vječna prava na bušenje i vi mu ih date", slikovito je rekao Michael Goldberg, koji je sudjelovao u pregovorima kao glavni tajnik ABA-e. "Tada prihodi od TV prava nisu bili veliki i NBA je na kraju pristala, kao da joj ništa nije značila riječ 'zauvijek'".
Zaista, u prve dvije godine ugovora Silne nisu dobili ništa. Prvi ček primili su 1979. u iznosu od 200.000 dolara. Iduće godine dobili su nešto više od 500.000, nakon sezone u kojoj su u NBA ligu stigli Magic i Bird. Kako je raslo rivalstvo dviju mladih superzvijezda, odnosno dva ionako najpopularnija i najtrofejnija kluba Lakersa i Celticsa, raslo je i zanimanje publike za NBA.
Shvativši u što se uvalila, NBA se pokušala izvući iz ugovora ponudivši braći 1982. godine pet milijuna dolara za raskid, ali oni su tražili osam, na što NBA nije pristala. Trebala je, jer im je otprilike toliko isplatila samo do kraja desetljeća. A nakon uspona Michaela Jordana i dinastije Chicago Bullsa, Dream Teama na Olimpijskim igrama u Barceloni, košarka je postala globalni sport, a NBA njegov najraskošniji predstavnik.
Prihodi od TV prava samo su rasli, pa su od 1990. do 1994. Silne dobivali 4.6 milijuna dolara godišnje pa 5.6 milijuna do 1998. godine. Tog je ljeta nakon Posljednjeg plesa Jordanovih Bullsa NBA liga stala jer se vlasnici i Udruga igrača nisu mogli dogovoriti oko raspodjele novca od najnovijeg, znatno povećanog televizijskog ugovora, a konačni rezultat lockouta za židovsku braću latvijskog podrijetla bio je udio od čak 12.5 milijuna godišnje.
Najbolji posao u povijesti sporta
Godine 2014. udio je iznosio više od 20 milijuna dolara, a u 38 godina tog neuništivog ugovora braća Silna su, uz proviziju od 10 posto genijalnom odvjetniku Schupaku, zaradila gotovo 330 milijuna dolara od NBA lige, iako nikad nisu imali klub u njoj i ni na kakav način joj nisu pridonijeli.
Najbizarnije je to što su braća cijelo to vrijeme zapravo profitirala više nego ijedan NBA klub, koji je imao tekuće troškove održavanja kluba i isplaćivanja igrača, pa bi im ostalo daleko manje od 4/7 ukupne zarade od TV prava. Ukratko, dva tipa koja nisu imala klub svake su godine od NBA lige zarađivala više nego ijedan klub pojedinačno.
Kroz tih 38 godina četiri priključena ABA-ina kluba pokušavala su pronaći način da raskinu ugovor, no bez uspjeha. "Otkrili smo da su tri različite odvjetničke tvrtke u razdoblju od 10 godina pokušavale pronaći spas za te klubove i nijedna nije uspjela", rekao je svojedobno Gary Hunter, dugogodišnji operativac Nuggetsa.
"Svaki odvjetnik i svaki operativac koji je prošao kroz neki od ta četiri kluba pokušao je pronaći izlaz", dodao je Hunter. "Svake godine kad bismo slagali budžet, pogledali bismo tu stavku i samo vrtjeli glavama."
"Taj dio ugovora boljet će nas zauvijek", govorio je višegodišnji predsjednik Pacersa Donnie Walsh, kukajući kako skoro svi ostali klubovi dobivaju novac koji oni moraju dijeliti, a Roy Boe, vlasnik Netsa u vrijeme spajanja liga, na prijelazu milenija je priznao: "To je jedan od najnevjerojatnijih ugovora u povijesti poslovnog svijeta, sigurno jedan od najvećih 10, iznad većine poslova na Wall Streetu u proteklih 25 godina."
Koliko je ugovor neuništiv i koliko su Ozzie i Schupak mislili na sve, govori i situacija iz 1995. kada se NBA proširila na Kanadu i tako došla do broja od 29 klubova. U ugovoru je računica o njihovu udjelu vrijedila za ligu s maksimalno 28 klubova, a oni su predvidjeli daljnju ekspanziju i zaštitili se od disperzije novca tako što se njihov postotak računao kao da se ukupni iznos dijeli 28 klubova, a ne više. Samo na tom detalju namaknuli su poneki milijunčić više kroz sve ove godine.
Tada je NBA pokušala razvrgnuti ugovor pozivajući se na to da vrijedi samo u ligi do 28 klubova, ali nije uspjela, a Silne su samo dobili još veći dio kolača. Nuggetsi, Pacersi, Spursi i Netsi kroz desetljeća su potrošili dodatne milijune dolara samo na sudske troškove. Ugovor je ostao netaknut i vječan.
Novi povjerenik je prelomio
Do 2014. NBA liga je već bila globalna sportsko-poslovna mašinerija kojoj su se bližili pregovori o novom televizijskom ugovoru, onom koji će 2016. utočiti nove milijarde u ligu, dovesti do naglog porasta salary capa i omogućiti Golden State Warriorsima da dovedu Kevina Duranta te stvore najmoćniju momčad u povijesti klupske košarke.
Te 2014. preminuo je višedesetljetni povjerenik NBA lige David Stern, a njegov nasljednik Adam Silver odlučio je zauvijek prekinuti priču koja je, prema ugovoru, morala trajati zauvijek. Bilo mu je jasno da će se troškovi zbog tog prokletog ugovora iz 1976. u idućim godinama računati u stotinama milijuna te je Silnama poslao novu ponudu. Nakon početna tri milijuna, pa pet 1982. godine i 18 desetljeće kasnije, liga je braći za raskid ponudila nevjerojatnih 500 milijuna dolara.
Ozzieju je bila 81 godina, a Danu 70. U toj dobi više nije imalo previše smisla sakupljati tantijeme, a trebalo je misliti i na ono neizbježno. Čvrstu ostavštinu jednostavnije je raspodijeliti među djecom i unucima nego komplicirani ugovor i odvjetničke troškove. Nakon 38 godina četiri bivša rivala iz ABA lige skinula su teret za koji nikad nisu pomišljala da će postati tako golem.
S tih pola milijarde ukupna zarada braće Silna i njihova odvjetnika premašila je 800 milijuna dolara, a da nisu prstom pomaknuli, osim što su u nekoliko navrata odbijali ponude za raskid ugovora i lakoćom odbijali pravne pokušaje da ga se raskine.
Štoviše, nakon pojave novih tehnologija Silne su pokušali izmusti još više novca iz svoje nepresušne košarkaške krave, tražeći od NBA lige udio i od njena ugovora sa streaming servisima te je odvukli na sud, ali nagodba od 500 milijuna bila je dovoljan argument da povuku tu tužbu.
"I dalje bih više volio da sam mogao biti vlasnik NBA momčadi, ali ne mogu se požaliti", rekao je Dan Silna nekoliko godina prije raskida ugovora. Iako su braća zbog loših investicija pogrešnim ljudima izgubila mnoge milijune, nikad nisu pala u financijsku krizu jer novci nikad nisu prestali stizati.
Dan je do 2008. u New Jerseyu imao radionicu za razvijanje fotografija, prije nego što je takav biznis uz pametne telefone postao suvišan. Ozzie je imao biznis s ukrasnim tkaninama u Kaliforniji i bavio se konzervacijom obale. Preminuo je 2016., dvije godine nakon konačne isplate. Schupak je i dalje uspješan odvjetnik, koji je u cijeloj priči zaradio više od 80 milijuna dolara.
A Spursi, Nuggetsi, Pacersi i Netsi već devet godina slobodno dišu, nakon što je svaki od tih klubova kroz 38 godina ostao bez 80 milijuna dolara, kojima su naposljetku plaćali cijenu priključivanja NBA obitelji.