Che i Bjelokost su passe, salonski ljevičari i pomodnjaci nose dresove 105. reprezentacije svijeta



YUN NAM, Jong, Nam Chol, Kwang Chon, imena su koja se od večeras s posebnim reŠpektom izgovaraju među ljubiteljima nogometa, a sličice s njihovim likom za album znače više nego one od svih "Super Orlova", "Dominantnih slonova", "Radikalnih gnua" ili neke od ostalih afričkih reprezentacija za koje je tako pomodno navijati na SP-u još otkad je Roger Milla prije 20 godina prvi put otplesao oko korner zastavice u Bariju.

Obala Slonovače? Ha, ha, ha, sad se vidi tko je pravi "dark horse" "Skupine smrti", a multinacionalke nakon izvedbe protiv Brazila valjda shvaćaju koliko je "Narodni Wayne Rooney" bolji od onog iz "Pučke pivnice", kao i da likove za reklame skamenjenih figura s čijih se ćelenki cijedi briljantin ne treba tražiti na portugalskim otočićima već u katakombama Kim Jong-ila, gdje se osim nuklearnog oružja razvio i nogometni nadčovjek, sposoban parirati i "jednom" (ne možemo ne iskoristiti taj verbalni must have televizijskih sukomentatora) Brazilu.

Južna Afrika voli Sjevernu Koreju

Uvelike zahvaljujući i Sjevernoj Koreji, konačno smo nakon desetak "abortusa" pogledali dobru nogometnu utakmicu na SP-u. Kao i što se vidi i čuje sa snimaka iz Middlesbrougha prije 44 godine, tako je i publika u Johannesburgu frenetičnim pljeskom i ovacijama ispratila heroje ovog SP-a.


Brazil je za svladavanje momčadi iza zavjese (iza koje inače dolaze samo torpeda namijenjena južnokorejskim patrolnim brodovima) trebao najbolju moguću izvedbu, najjači sastav i dva predivna gola, jer Yun Namova majstorija nije ništa manje vrijedna od Tshabalaline ili Maiconove.

Istini za volju, očajni zbog vuvuzela, šugavog nogometa i naglih vrućina, možda smo malo previše oduševljeni time što smo konačno gledali nešto što nisu dvije reprezentacije koje jedna na drugu "jurišaju" s po jednim napadačem, ali barem smo dobili sve ono što u nogometu valja i liliputance za koje smo navijali.

Franjo Jong Hyok

Oni znaju nogomet; odmah su se postavili ofenzivno, ali kako ih je Brazil stiskao tako su stvarali zid sa šestoricom otraga, koji bi na samu naznaku prilike u sprintu napuštali brzi bekovi, a još kad je Jong bez straha u 10. minuti prisilio Julia Cesara na intervenciju, našoj sreći nije bilo kraja!

Nakon Jong Hyokovog prodora i lopte koja je završila iznad vrata, Dungino lice je izgledalo poput onih s klupe Dream Teama nakon Arapovićevog zakucavanja '92 u Barceloni. Sjeverni su se Koreanci odlično branili, zaštopali i Maiconove prodore, a Lucio je imao priličnih poteškoća u obuzdavanju Jonga.

Rezultat je nebitan, jer "pobijedio je nogomet" i konačno smo osjetili onaj djelić magije i draži koji SP nudi.

Samo, čuvajte se sljedećih dana onih koji vam se inače lakonski obraćaju s "druže", vjerojatnost da će iduća dva tjedna o Sjevernoj Koreji govoriti u prvom licu množine, veća je od one da će vam stranica na Facebooku biti zatrpana sličicama "World cup jersey" aplikacije.

Pročitajte više