Foto: Alen Gvozdenović, Hina
BORNA ĆORIĆ pobijedio je u petoj odlučujućoj partiji Kimmera Coppejansa sa 7:6(5), 6:2, 6:2 i na taj način donio našoj reprezentaciji 3-2 pobjedu. Hrvastka se tako, poslije 2012. ponovno plasirala u četvrtfinale ovog najznačajnijeg momčadskog natjecanja u tenisu.
Naravno da je peta partija uvijek lutrija, bez razlike što su se sastala dva kvalitativno različita igrača. Da se radi o nekom pojedinačnom turniru, ne bi uopće dvojili oko rezultata, ali Davis Cup je ipak nešto drugo.
Borna nas je vrlo brzo uvjerio da straha ne treba biti. Kao da se radi o iskusnom, rutiniranom igraču, nije dozvolio 122. igraču Svjetske rangliste zapravo nikakvu priliku. Bez razlike što je prvi set završio tek u tiebreaku. Coppejans nije imao ni jednu break loptu, a u igri odluke Ćorić je dobio najvažniji poen.
Ako je do tada postojala i najmanja dvojba oko pobjednika, ako su domaćini gajili nadu da bi, kao lanjski finalisti, ipak mogli do četvrtfinala, u tim se trenucima ugasila. Pogotovo kad je Ćorić u trećem i u petom gemu oduzeo servis suparniku i potom mirno priveo drugi set kraju.
Iako već s vrlo značajnim zaostatkom, Coppejans je i dalje nastojao ugroziti našeg igrača. Na našu sreću, nije imao čime. Razlika u kvaliteti je tako velika da smo se pitali zašto je Čilić prvog dana protiv istog suparnika u tri seta lovio break zaostatka. U trećem se setu ponovio scenarij iz drugog. Break našeg igrača u trećem gemu i to bez izgubljenog poena. Bila je to Ćorićeva 'točka na i'. Još jedan kasniji break i sve je bilo gotovo.
Bravo Borna! Nakon prošlogodišnjeg Brazila, 19-godišnji Ćorić potvrdio je vrhusnku kvalitetu
U tri belgijska dana hrvatska je reprezentacija potvrdila da ima dva odlična igrača za pojedinačne partije i vrlo respektabilan par. Naravno da dvoboj s Amerikancima od 15. do 17 srpnja na njihovom terenu nimalo neće biti jednostavan, ali je i njima jasno da im u goste dolazi vrlo jaka momčad, te da je ishod tog dvoboja vrlo neivjestan. S druge strane potvrdilo se da je Belgija 'zalutala' u prošlogodišnje finale, odnosno da su do njega stigli isključivo dobrim ždrijebom, jer su sve utakmice igrali kod kuće, te činjenicom da su suparnicima nedostajali najbolji igrači.