HRVATSKI rukometaši lako su pobijedili Sjedinjene Američke Države u drugom kolu prve faze Svjetskog prvenstva. Završilo je 40:22 te je Hrvatska nakon poraza od Egipta došla do prvih bodova. Momčad Hrvoja Horvata potvrdila je status uvjerljivog favorita protiv Amerikanaca, koji su, doduše, u prvom kolu pobijedili Maroko.
Kao i nakon prve utakmice, susret je na stranicama Hrvatskog rukometnog saveza analizirao legendarni krilni igrač Ivan Čupić. Nakon što se u prvom kolu osvrnuo na kritičare reprezentacije, nakon pobjede nad SAD-om uglavnom je pisao o hrvatskim golmanima. Kolumnu prenosimo u cijelosti.
Drago mi je da su se vratari probudili
Susret protiv SAD-a u potpunosti je ispunio svoju svrhu. Odigrali smo dobru utakmicu, postigli dosta pogodaka, probali i kombinirali dvije obrane, dobili neke nove napadačke snage, probudili su nam se vratari i ono što je najvažnije osvojili bodove, koji objektivno znače prolazak u drugi krug natjecanja s dva boda.
A kada tome dodamo da smo sasvim sigurno vratili dio pouzdanja, osnovni cilj je ispunjen.Vidjeli smo tijekom susreta, i to me posebno veseli, kako su dečki jedan drugome pokazivali i sugerirali što treba napraviti, kako se postaviti, kako silno žele izaći iz tog, meni još uvijek nejasnog, "praznog hoda" koji su imali u prvom susretu.
Jako mi je drago da su se vratari probudili. Njima je, siguran sam, bilo najteže u ova dva dana nakon Egipta. Prvi put su na svjetskom prvenstvu, prvi put nose taj dres koji ima puno veću težinu na leđima nego onaj klupski. Svi te gledaju, očekuju da budeš "spasitelj", posebno s "križem" da hrvatski golmani već godinama nisu na visokom nivou na velikim natjecanjima.
Jako sam suosjećao s Dinom i Dominikom i znam da im je bilo beskrajno teško posljednja dva dana. Zato mi je posebno drago da su probili led i znoj svojih majica i pokazali da vrijede. Bez dobrih vratara nema uspjeha u modernom rukometu.
Maroko ima svoju težinu
Sada su dobili i Matu Šunjića. A on je po meni vratar koji je uvijek u posljednjih desetak godina trebao biti u reprezentaciji. Nevažno je li prvi, drugi ili treći vratar. Mate ima, ne samo iskustvo, nego donosi pozitivu, miran je, staložen, ne pravi dramu ako nije u ekipi jer zna da i 16., ali i 20. igrač reprezentacije mora biti i disati kao jedan za uspjeh momčadi.
S druge strane, pokazali smo da se možemo brzo vratiti u normalu, ili kao što bi mnogi moderno rekli, možemo se "resetirati". Turniri svjetskog ili europskog prvenstva su takvi da se susreti igraju svaka dva dana. Nema tu puno vremena za plakanje ili slavlja. Sve što je bilo loše ili dobro potpuno je nevažno, moraš brzo pospremiti u "arhivu" i ići dalje. Sutra je nova utakmica.
Nas čeka Maroko. I s njima treba odigrati maksimalno. Ući i završiti utakmicu sa stilom. Oni su treća reprezentacija Afrike. Ima to svoju težinu. Mi pak novom dobrom predstavom i pobjedom ne samo da osvajamo dva boda, nego šaljemo poruku i sljedećim suparnicima.
Da, doživjeli smo "nokaut", ali još smo živi, još smo tu i dok postoji i posljednji tračak nade, mi ćemo se boriti. Zato glavu gore dečki, u sportu je sve moguće. Hrvatska zadnju utakmicu prvog kruga igra u utorak u 20:30 protiv Maroka.