Foto: Yugo Papir (Dinamov vjesnik)
Zvezdan Cvetković, bivši branič, trener i direktor Dinama, preminuo je jutros. U suradnji s Yugo Papirom donosimo vam intervju sa Cvetkovićem iz 1985. godine.
Kažu, s njim je najljepše razgovarati. Daleko od toga da su ostali Dinamovi prvotimci "tutleki", no Zvezdan Cvetković je čovjek od stava. Nismo to došli provjeravati, već iskoristiti priliku da čujemo štogod novo, zanimljivo. I pametno. On, uostalom, drukčije i ne umije.
Što ste vi, "Zeko" ili "Cvele"?
Jedno i drugo, svejedno je kako će me zvati.
Pa, možda nije loše da Dinamo u svakom trenutku ima jednog "Zeku". Koliko ste dugo ovdje. Čini se, naime, da ste stvarno dugo, čim smo zaboravili?
Došao sam 1978, znači sedam i pol godina. Puno.
Puno jer ste mladi. Koliko ste pak mladi?
Rođen sam 1960. U Karlovcu.
U Zagrebu ste još uvijek podstanar?
Čekam da se uselim. Ulica Pavleka Miškine, stan trosoban. Bit će mjesta za Igora (3) i Ivu (1).
Osim supruge Jelene, stekli ste i srednjoškolsku naobrazbu. Koji smjer?
PTT. No, ne kanim se time baviti. Probat ću sreću kao trener ili privatni obrtnik.
Imate prakse u "probanju". Kako se nakon lijevog beka snalazite u sredini obrane?
Godi mi ta transformacija, napokon sam na pravom mjestu, zbog kojeg sam i došao.
Ćiro vam je dao i trojku i šesticu?
Onda je bilo važno da igram; da me je postavio na stativu - sjedio bih na stativi.
To i ne bi bilo odveć nezgodno, teže je stajati na stativi... Nego, kako se osjećate u novoj plavoj obrani?
Vrlo dobro jer smatram da je vrlo dobra. Raspoređeni smo kako najviše odgovara pojedincima i ekipi. Što bih se ja, recimo, motao na boku, kad su tu mladići Cupan i Rumora? Želio bih naglasiti veliko zadovoljstvo Mustafom Arslanovićem. Sjajno se uklopio, razvija se, iz dana u dan sve je bolji. Moje mišljenje je da će doći do reprezentacije.
A Zvezdan Cvetković, ima li on šansi da poslije plavog dresa odjene opet plavi?
Davno sam se ohladio.
Oh, čemu malodušnost, dovoljno ste mladi za hrpu ambicija, planova i nade.
Ne, ipak ne. Bio sam u tom krugu i strašno se razočarao. Odnosi su loši, zapanjuje način dolaska i odlaska kandidata, motiv ulaska i izlaska iz kombinacija. Izbornik, bez obzira kako se zvao, prisiljen je robovati pritiscima. Ja sam, na primjer, do ljeta '84. osam puta nastupao za A-momčad, ali je Todor Veselinović na EP u Francusku ipak poveo Baljića, Josipa Čopa, Miljuša i Elsnera, koji zajedno nisu imali osam utakmica!
Je li vas klub podržao, ako već nije gurao?
Ni govora. Da se trener zvao Ćiro, sigurno bih išao. Nitko nije stajao iza nas, ne samo tada, nikad. Nikad nitko osim Ćire Blaževića nije brinuo ni o čemu! On je najobjektivniji. Utoliko mi je teže padao onaj katastrofalni period za naš klub, kad su antiblaževićevci tjerali iz Maksimira sve što je bilo Ćirino ili je makar podsjećalo na njega. Prednjačili su Branko Devčić i Krasnodar Rora, i to društvo koje je opasno uzdrmalo momčad i klub. Srećom, s Tomislavom Ivićem izbjegli smo ono najgore.
Shvaćamo da volite Dinamo, ali - zašto sada biti gnjevan, čemu se podsjećati na, kako kažete, ružnu prošlost?
Tko može ostati ravnodušan na činjenicu da je istjeran jedan Deverić!? To je neoprostivo, to je skandal. Da je on ovdje, bez problema bismo osvojili prvo mjesto, zato će i Hajduk biti prvak.
Oporavak teče, radovi u toku?
Poduzeti su krupni koraci, zahvaljujući velikom čovjeku kakav je Ivo Vrhovec, kojeg mi igrači neobično cijenimo s obzirom na, to da je veoma pošten. Što obeća to izvrši. Ja sam to najbolje osjetio na svojoj koži, oko stana. Devčić je imao 101 verziju, mutio i odgađao, kao da mi se nešto poklanja, kao da mi ON poklanja...
Lani se baš niste mogli pohvaliti prvoklasnom klimom u sastavu, svatko je puhao u poneki rog?
Sad je drukčije. Ćiro strašno drži do toga, prijateljstvo među nogometašima za njega je svetinja. Podignuta je, izrazito, atmosfera u čitavom Dinamu.
Kako vaš brat Boro?
Još nije pravi. Nije prošao kompletne pripreme. Osim toga, ima kompleks zagrebačke publike, koja mu fućka kad treba i kad ne treba, a on je naglašeno osjetljiv.
Kao prognozer, kamo biste strpali plave na kraju sezone?
Među prvu trojicu. Doduše, ne zaostanemo li ove jeseni za više od dva boda, može biti svašta. Na proljeće u Zagrebu igramo čak devet puta, dolazi nam i trolist partnera iz velike četvorke.
Nedavno ste poraženi i od Hajduka i od Crvene zvezde. Neuvjerljivo, ali - poraz je poraz?
Nije strašno izgubiti u utakmicama s Hajdukom, Crvenom zvezdom i Partizanom, nego tući Vojvodinu, Slobodu i Čelik!
Pardon, otkad niste na braniču vi više ne tučete?
Nisam znao da se oštra igra tretira prljavštinom.
No, dobro, nemojte se ljutiti...
Sve u redu. Kao pomagač koristim veću slobodu kretanja i pridodavanje napadu, tu potpuno dolaze do izražaja moje tjelesne vrline - sklonost uklizavanju, trka i borbenost. Kad smo već kod toga, iako ne razmišljam o inozemstvu, lakše je u Europu otići kao zadnji vezni, nego kao lijevi bek!
Čini se da Dinamo lakše igra u gostima?
Da, od deset mogućih vani smo osvojili pet bodova, to je velika stvar. Neko vrijeme i sam sam se bojao istrčati na naš stadion, onda sam se opustio. Protivnicima je jako teško neutralizirati našu kontru s Mlinkom i Borom. Ne mogu prežaliti neplanirani gubitak kod kuće s Vinkovčanima. To je nenadoknadiv, tragičan neuspjeh.
Zašto ste toliko obeshrabreni, igra traje...
Rekoh o planovima za ovo prvenstvo. Što bude bude. Neka s nama računaju od sljedeće godine. Nabavimo li klasnog centarfora tipa Fadil Vokrri nitko nas neće zaustaviti. I sad smo mogli biti jači, da je angažiran, primjerice, Kurbaša iz Zagreba. Ne da mislim nego sam siguran da bi on igrao za nas, da bi bio standardan. Ovdje se skuplja sve i sva, odasvud, a preko plota postoji momak koji zaslužuje pažnju. Ne može biti promašena investicija jer bi došao badava!
Hvala na razgovoru, imate li još štogod?
Kako god se okrene, najvažnije je da imamo Ćiru. S njim je sve drukčije, on će i već spomenutu klimu podići na najvišu razinu. Specifičan neki čovjek, ne shvaćam otkud mu snaga za tako duboke, super pozitivne tragove?
Razgovarao: Branko Stipković (Dinamov vjesnik, 1985.)