BIVŠI trener Gorice Valdas Dambrauskas jedan je od najspominjanijih likova u hrvatskom nogometu u zadnje vrijeme.
Ne toliko zbog sjajnih rezultata koje je imao s Goricom, nego zbog činjenice da Jensu Gustafssonu u zadnje vrijeme ne ide najbolje u Hajduku, a Dambrauskas i Hajdukov sportski direktor Mindaugas Nikoličius su veliki prijatelji. Jednostavnom računicom došlo se do zaključka da bi Dambrauskas mogao biti novi Hajdukov trener pa se o tome počelo i pisati u hrvatskim medijima.
"Da, da. Svi pišu, a nitko me ne zove. Tri tjedna se svašta pisalo. U Hrvatskoj, Bugarskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Portugalu… Svugdje su me mediji slali, a ja sam, evo, kod kuće u Litvi i konačno se odmaram. Prvi put u zadnje dvije i pol godine sam imao više od dva tjedna vremena da budem sa svojom obitelji", rekao nam je Dambrauskas koji nas je odmah nazvao nakon što je pročitao poruku.
Dobio otkaz nakon drugog poraza
Sjajni 44-godišnji litvanski trener u siječnju je iz Gorice otišao u bugarski Ludogorec. Do kraja sezone osvojio je naslov prvaka, a ove sezone je u play-offu Lige prvaka ispao od Malmöa da bi u skupini Europa lige upisao remi s Midtjyllandom i poraz od Crvene zvezde. Taj poraz koštao ga je, kako kaže, neočekivanog otkaza početkom ovog mjeseca.
Valdas Dambrauskas i njegov menadžer Danko Đikić nakon potpisa za Ludogorec
"Igrali smo dobro i mislim da smo jako napredovali otkad sam ja došao tamo za trenera. Počeli smo tranzicijski proces u momčadi jer je bilo puno igrača koji su prošli svoje najbolje godine, koji su malo ostarjeli i koje smo morali zamijeniti. Mislim da smo bili dobri, uspinjali smo se i moram reći da nisam očekivao otkaz u tom trenutku. Ludogorec je jako veliki klub sa sjajnim rezultatima i uvijek postoji pritisak da možeš dobiti otkaz ako krene loše. Preuzeo sam rizik odlaskom iz Gorice i dolaskom u Bugarsku jer sam se želio boriti za trofeje i napraviti korak više u karijeri. Dobro sam se slagao i s navijačima i s upravom i ne mislim da je bilo tako loše", rekao je Dambrauskas i nastavio:
"Nije tamo toliko pritisak navijača i uprave koliko je pritisak rezultata. Ako osvojiš naslov prvaka, nikoga nije briga jer su deset godina zaredom prvaci. Ako uđeš u Europa ligu, tamo su već bili. Ako prođeš skupinu - i to su napravili. Igrali su Ligu prvaka, navikli su na dobre rezultate i žele još bolje. Imao sam i taj problem da je nakon Malmöa došla reprezentativna pauza u kojoj je desetak igrača bilo u reprezentacijama. Onda sam i ja dobio covid, nisam dva tjedna bio s momčadi, propustio sam četiri utakmice i uoči te utakmice sa Zvezdom sam imao jedan pravi trening s čitavom ekipom. Njima je ušlo, mi smo pogodili stativu i to je to."
Pitali smo ga ima li sličnosti između Dinama i Ludogoreca. Oba kluba su izrazito dominantna u svojim ligama i mjerilo im je samo Europa.
Dinamo je puno stabilniji
"Dinamo je ispao od Sheriffa i to je bio veliki šok, ali su svi isto tako bili svjesni da taj Sheriff ipak nije tako bezvezna momčad. U Ludogorecu bi mislili da oni moraju pobjeđivati Real i Šahtar kao što je to Sheriff učinio. Mislim da u Ludogorecu trener ne bi preživio ispadanje od Sheriffa i Dinamo je po tom pitanju puno stabilniji klub. Dinamova velika kvaliteta je što su mu jezgra momčadi ipak domaći igrači ili oni koji su jako, jako dugo u klubu i to je jako važno za koheziju u momčadi. U Ludogorecu je drukčije. Bugarska ne proizvodi igrače i ti se oslanjaš praktički isključivo na strance. Ja sam imao možda tri, četiri domaća igrača, ali oni nisu bili vođe. Lako je kad dovodiš igrače iz regije, oni se ipak lakše priviknu. No kad dolazi toliko Brazilaca ili igrača iz Afrike, s njima je puno teže jer stalno moraš voditi računa o tome kako će se priviknuti na novu kulturu, životni stil i jezik i sve ostalo. S druge strane, uvjete koje Ludogorec ima su nevjerojatni. Stadion, trening-kamp, ma sve. To je klub iz provincije, grada manjeg od Velike Gorice, a ima uvjete kao najveći svjetski klubovi. Što se liga tiče, HNL-u je velika prednost što ima deset klubova jer je tako koncentrirao kvalitetu. Ti imaš po četiri utakmice s najjačim klubovima i tako svi napreduju, čak i na papiru najslabije momčadi. Dragovoljac je u prvih šest, sedam kola ove sezone izgledao kao da je zalutao u prvu ligu, a sad se već diže, iznenađuju i siguran sam da će na proljeće biti puno bolji. Ne mogu reći da će se spasiti ispadanja, ali će sigurno napredovati", smatra Dambrauskas.
Litvanac je u Gorici bio od veljače 2020. do siječnja ove godine. Vodio je momčad u 30 utakmica te upisao 16 pobjeda, osam remija i samo šest poraza. Iako malo manje od godinu dana nije u Gorici, kaže da redovito prati svoj bivši klub.
Gorica uvijek u posebnome mjestu u srcu
"Naravno da gledam koliko stignem. Gorica dobro izgleda i meni se čini da i dalje ide prema naprijed. Taj klub stalno raste. Ostala je jezgra momčadi, napravljene su neke male promjene i mislim da Krunoslav Rendulić radi dobar posao. Bore se, igraju atraktivan nogomet, a u nekim utakmicama nisu imali ni sreće. Ako sam dobro pratio, u tri ili četiri kola su u zadnjim sekundama gubili bodove, ali ako zadrže taj duh Gorice i zajedništvo, siguran sam da će ih i sreća malo pomaziti i okrenuti se na njihovu stranu", rekao je Dambrauskas i dodao:
"Gorica i Hrvatska će u meni uvijek imati posebno mjesto. I dalje sam u kontaktu s ljudima iz kluba i posjetit ću je kad god ću moći. Ja nisam tip koji samo dođe negdje i kaže da mu je to samo posao i uzima lovu. Kad negdje dođem, pokušam shvatiti klub, ljude koji ga vode, kako žive njegovi navijači i što žele. Želim postati jedan od njih jer je ljudima to jako važno. Znate, nije lako meni kao treneru iz Litve doći u veliku nogometnu zemlju kao što je Hrvatska ili kao što je Bugarska. Moraš se dokazati ljudima da su s razlogom uzeli tebe, a ne nekog domaćeg stručnjaka. Činjenicu da si stranac iz nenogometne zemlje kao što je Litva onda moraš kompenzirati golemim radom i radnim navikama. Moraš biti bolji od domaćih ljudi i moraš se potruditi da nitko ne može reći da si bio lijen, da nisi radio i da nisi poštovao okruženje u koje si došao. Rezultati mogu biti bolji ili lošiji, ali pristup mora biti maksimalan. Vjerujem da sam u tome uspio."
Vratili smo se na priču s početka teksta, na njegov navodno sve izvjesniji angažman u Hajduku. Brojni Hajdukovi navijači na društvenim mrežama pišu da trenutačnoj momčadi i atmosferi oko kluba nedostaje samo bolji trener. Povjerenja u Jensa Gustafssona više nitko nema.
Ne razmišlja o Hajduku
"Svašta se pisalo i uopće ne želim u to ulaziti. Kad je neki trener slobodan, a nekom drugom ne ide, onda se svašta špekulira i to je normalno. No u glasinama da ja dolazim u Hajduk nema ništa točno i ne bih se na to više osvrtao", rekao je Dambrauskas pa poručio navijačima Hajduka:
"Hajduk ima jako dobro vodstvo i ljude koji znaju što rade. Imaju trenera, imaju viziju, ali im ljudi moraju dati vremena. Vjerujte mi, danas je stvarno teško naći profesionalca i takvog sportskog djelatnika kao što je Mindaugas Nikoličius. Znam da navijači Hajduka jako dugo čekaju neki rezultat, ali moraju znati da on ne može doći preko noći. Pa nije kraj svijeta ako je Hajduk remizirao s Osijekom i izgubio od Šibenika. Ako imaš viziju, ne možeš je izgubiti zbog jedne ili dvije utakmice. Za Hajduk sigurno dolaze bolja vremena, a puno se već napravilo. Ako pogledate igrače koje su doveli, posao koji vodeći ljudi u klubu rade i činjenicu da je Hajduk konkurentniji nego prije, onda navijači mogu sanjati. Ja vjerujem da se u Hajduku nešto pozitivno promijenilo i da će se dogoditi dobre stvari. Stvarno bih volio da se svi drže zajedno i da vjeruju u rezultat. Ako će tako razmišljati, s tom navijačkom vojskom on se jednostavno mora dogoditi."
Inzistirali smo. Dambrauskas i Nikoličius su veliki prijatelji. Hoće li prijatelji zajedno raditi u Hajduku?
"On i ja smo slični jer smo obojica ogromni radnici i maksimalno smo posvećeni poslu. Da, veliki smo prijatelji, ali nekad nije dobro miješati prijateljstvo i posao. Zajedno smo radili u Žalgirisu pa se razišli, pa opet u Gorici. Ne kažem da nam se putevi nekad u budućnosti neće opet spojiti, nikad ne znaš, ali o Hajduku trenutačno stvarno ne razmišljam. Imam neke ponude, zovu me sa svih strana, ali imam vremena da odlučim. Ništa neću siliti. Nikoličiusu želim sve najbolje, a tako i on meni. Hajduku će sigurno donijeti uspjeh. Sigurno. Samo mu moraju dati vremena", zaključio je litvanski trener.