DINAMO je pobijedio Legiju u Varšavi s 1:0 i stigao na korak do Lige prvaka. Gledali smo utakmicu koju je hrvatski prvak potpuno kontrolirao iako nije odigrao ništa posebno. U toj činjenici krije se sve što se treba znati o ovom Dinamu, kralju kvalifikacija koji rutinski rješava ovakve suparnike.
Uvijek iskoči netko tko mu igrom ili potezom donese prolaz. U Poljskoj je to bio Bartol Franjić, igrač koji je uoči sezone bio u drugom planu, ali koji u Dinamu svakodnevno napreduje.
Od sezone 2017./18. kada je Dinamo pod Bjelicom odigrao prvo europsko proljeće u pola stoljeća, Plavi su odigrali dvadeset utakmica u pretkolima nekog od dvaju europskih natjecanja. U 13 su pobijedili, pet puta su remizirali i samo dvaput izgubili, od Young Boysa i Ferencvaroša. Gledajući broj utakmica, omjer pobjeda i poraza te uspješnost po pitanju prolazaka, Dinamo spada među najuspješnije klubove Europe. Postao je u svakom smislu kralj europskih pretkola.
Protiv Legije je i u Zagrebu i u Varšavi odigrao dvije prosječne utakmice, ali ni u jednom trenutku u pitanje nije dovedeno pitanje prolaska niti dojam koja je momčad bolja i snažnija. Više ne gledamo dobri stari Dinamo koji ispada od slabijih protivnika, kojem Molde složi sedam šansi u poluvremenu ili koji drhti protiv Kopra i pleše na rubu ispadanja iako je u prvoj utakmici slavio s 5:1. Taj klub je već neko vrijeme daleka prošlost, a više je razloga za to.
Jedan je svakako taj što je dobro selektirana i okupljena kralježnica momčadi na okupu već neko vrijeme, puno dulje nego je to normalno za klub kojem su izlazni transferi jedna od najbitnijih stavki u budžetu. Podosta neobično zvuči podatak da je Oršiću, Petkoviću, Ademiju i Livakoviću, četvorici seniorskih reprezentativaca ovo već četvrta zajednička sezona. Drugi razlog ovakve Dinamove dominacije je kvaliteta. Gol koji su sinoć zabili najbolji je dokaz širine i dubine talenta koju Dinamo posjeduje.
Oršić, koji je u fazi obrane postajao lijevi bek, oduzeo je loptu koja je išla na Juranovića na 80 metara od suparničkog gola. Majer je dobio loptu, probio suparnika kroz sredinu i natjerao ga na povlačenje, a onda u pravom trenutku uposlio Ivanušeca. Ovaj se sjajnim driblingom oslobodio čuvara i ušao u sredinu terena. Istovremeno se Petković povukao i izvukao jednog braniča za sobom, a Majer je dijagonalnim trkom odvukao drugog. To je otvorilo mali koridor u koji je Ivanušec sjajno odigrao pas. Iza leđa obrani je utrčao Franjić, tip koji je sedam sekundi ranije igrao stopera, i otprve, slabijom nogom, neobranjivo pogodio rašlje.
Legia je vrlo dobra momčad trećeg europskog razreda, ali vjerojatno u čitavoj sezoni neće odigrati takvu akciju. U tih 15-ak sekundi stala je sva razlika između ove dvije ekipe, a preostalih 179 i pol minuta djelovalo je kao odrađivanje posla. Dinamo se nadao da će Majer nastaviti sjajnu formu i biti čovjek odluke ili da će Petković odigrati utakmicu kao u Zagrebu i riješiti pitanje pobjednika. Na kraju je iskočio igrač za kojeg se to nitko nije nadao.
Franjić je za Dinamovu prvu momčad debitirao prije dvije godine kad mu je bilo 19 godina. Premda je bio mlada nada, njegova reputacija u svlačionici i javnosti nikad nije dosegnula ono što imaju ili su imali igrači poput Olma, Majera, Gvardiola ili More. Iako je dojam da je i prošle sezone bio u drugom planu, brojke govore da je već lani bio bitan član Dinamove rotacije. Započeo je 14 utakmica u prvenstvu Hrvatske, a u grupnoj i nokaut-fazi Europa lige započeo je četiri susreta - uključujući i onaj glavni kada je Tottenham na Maksimiru pao s 3:0. Franjić je u mladim Dinamovim kategorijama uglavnom igrao stopera, a pred kraj amaterskog staža isprofilirao se kao zadnji vezni.
Uoči ove sezone javnost mu je predviđala manju ulogu. Jakić se isprofilirao kao prva šestica ekipe, a konkurencija u obrani se jako pojačala. Iako je u jednom trenutku Dinamo u kadru imao Čabraju, Moubandjea, Leovca i Štefulja, na poziciji lijevog beka utakmicu je započeo Franjić u pet od ukupno devet Dinamovih utakmica ove sezone. Odabir je na prvu loptu čudan, ali Damir Krznar uz ofenzivnijeg Oršića na toj strani vjerojatno želi jednog defenzivno odgovornijeg igrača koji je solidan u distribuciji i iznošenju lopte iz zadnje linije. Međutim, Franjić je ove sezone postao čovjek koji i prema naprijed radi razliku. Do prošlog kola kad je Bočkaj protiv Hrvatskog dragovoljca imao osam ključnih dodavanja, Franjić je u tom segmentu bio najbolji igrač HNL-a, što je vjerojatno najveće iznenađenje i anomalija na samom početku sezone.
Grafika: Sofascore za IndexSport
S europskim iskustvom Franjić je dobio puno bolji osjećaj za igru i ekipu - kada se pritišće visoko pa treba izaći ispred svog igrača, kada je Dinamo otvoren i on treba ostati iza i zatvoriti leđa, a kada može - kao jučer - doći u napad i direktno zaprijetiti golu. Ako se odvrti snimka gola, može se vidjeti da je u nekoliko navrata tijekom akcije "čitao" reakciju Juranovića i odlučio ići do kraja tek kad je prepoznao da bi se mogla otvoriti rupa u poljskoj obrani.
Njegova polivalentnost ujedno mu je i najveća snaga. Osim što može pokriti barem tri pozicije, Dinamo je s njim u postavi fleksibilnija momčad. Može kao protiv Legije mijenjati uloge između trećeg stopera i lijevog beka, što ekipi omogućava da unutar utakmice mijenja formacije. Može, kao i sinoć, u slučaju ozljede Jakića preuzeti poziciju zadnjeg veznog igrača bez da Dinamo izgubi na stabilnosti. U situaciji u kojoj su Plavi povezali tri sezone bez pravog odmora, imati igrača koji može pokriti toliko različitih uloga pravi je luksuz.