IGRALA se 90. minuta kad je Lokomotiva pri vodstvu 1:0 krenula u kontru. Fran Žilinski je dobio loptu, majstorski povaljao Roberta Ljubičića i našao se u ziceru. Feta Fetai bio je potpuno sam tri metra desno, ali se Žilinski odlučio za udarac i pucao je par centimetara pokraj Dinamovog gola.
Da je to ušlo, Dinamo bi izgubio treću utakmicu zaredom i opet bi se našao u ogromnom zaostatku od sedam bodova za Rijekom, vodećom momčadi prvenstva. Da je to ušlo, Sergej Jakirović bi lako moguće bio bivši. Iako njegovom smjenom Dinamo ne bi puno dobio, pet poraza u šest utakmica ne bi preživio nijedan trener, pa tako ni Jakirović.
Srećom po Dinamo, njegove navijače i Jakirovića nije ušlo, a ono što se dogodilo na drugoj strani moglo bi se pokazati ključnim trenutkom u ovoj Dinamovoj turbulentnoj sezoni. Tako to u nogometu jednostavno ide. Jedna pobjeda, često ovakva, "ružna", izborena u infarktnoj završnici, može momčadi dati neku novu snagu i razdrmati je iz evidentne letargije u koju je upala.
Nakon što je Martin Baturina u 94. minuti izjednačio, a Takuro Kaneko tri minute kasnije donio sva tri boda, Dinamovi igrači i klupa slavili su kao da su osvojili prvenstvo. Takva su vremena došla u Maksimir, da se pobjede na domaćem terenu čupaju golovima u nadoknadi nakon što su navijači izviždali momčad na poluvremenu na kojem je Lokomotiva vodila 1:0 golom Indrita Tucija iz 4. minute.
Dinamu je ova pobjeda neizmjerno trebala. Baš ovakva, izborena karakterom koji je bio jedan od zaštitnih Dinamovih znakova i koji je nestao u zadnje vrijeme. No ona neće i ne smije sakriti sve Dinamove probleme kojih ima jako puno.
Koliko god Sergej Jakirović hvalio igrače zbog zalaganja, inicijative i velikog broja udaraca, činjenica je da se Dinamo ne muči s realizacijom nego s time što uopće ne ulazi u šanse. Izuzmemo li pobjedu protiv Istre 3:0, Dinamo protiv Hajduka (0:1), Ballkanija (0:2), Gorice (1:2), Viktorije Plzen (1:2) i protiv Lokomotive nije stvorio nijedan čisti zicer.
Bilo je tu puno polušansi i udaraca s distance, ali pravih šansi nije bilo. Dinamo se muči s kreacijom igre, ne zna što raditi i kako se postaviti na terenu bez Brune Petkovića i previše ovisi o individualnoj inspiraciji pojedinaca. Kad oni nisu u najboljoj formi, onda sve skupa izgleda kao mučenje. Jednostavno - Dinamo je bezopasan.
Opet je tu bilo jako puno pogrešaka i to u osnovama. Ne ide se na prvu loptu, gube se dueli, griješi se u pasevima u zonama u kojima se to ne smije događati, a često i premalo igrača dolazi u završnicu. Ne može se reći da Jakirović ne pokušava, da ne traži neku dobitnu kombinaciju na određenim pozicijama, ali se nekad malo previše i on zaigra.
Neshvatljiv je bio njegov potez da Ivana Nevistića protiv Lokomotive stavi na klupu. Nevistić jako dugo nije branio i treba mu puno utakmica u kontinuitetu pod cijenu da nekad i kiksa. Česima je u četvrtak u Konferencijskoj ligi skinuo čisti zicer prije nego što je Maxime Bernauer skrivio penal, suigrači su ga stalno uvaljivali u probleme s vraćanjem lopte, ali je sve odradio dobro.
Jakirović je svoj potez opravdao argumentom da želi imati dva golmana u formi i to sigurno nije najbolja poruka Nevistiću. Uoči utakmice s Lokomotivom rekao je da će pokušati osvježiti momčad i dati priliku nekim drugim igračima. A onda je na teren poslao igrače koji također nisu u formi.
Sandro Kulenović i Luka Menalo bili su potpuno bezopasni, a Dinamo je Lokomotivu gurnuo u ozbiljne probleme tek kad je ušao Kaneko u 57. minuti. I Petar Sučić je ulaskom u 86. minuti donio puno energije u Dinamovu igru. Sučić je bio jedan od dobitnika priprema kod Igora Bišćana, da bi onda bio uglavnom zabetoniran na klupu.
Kaneko se još navikava na novu sredinu jer ne zna ništa osim japanskog jezika, ali se protiv Lokomotive u nekoliko navrata pokazao kao trenutačno jedini igrač u Dinamu koji može razvući obranu i proći igrača jedan na jedan.
Na poluvremenu je Jakirović izvadio Perića i s lijevog beka na stopera gurnuo Maura Perkovića. On i Kevin Theophile-Catherine izgledali su jako dobro i trenutačno djeluju kao najpouzdaniji Dinamov stoperski par iako su odigrali zajedno tek jedno poluvrijeme.
Dinamo je ovom pobjedom dobio ogroman vjetar u leđa, a Jakirović s njom i neka rješenja na pozicijama na kojima se mučio. No on i igrači ne smiju misliti da će sad sve biti bajno i da će pobjede početi dolaziti same od sebe jer neće. Dinamo ima puno problema, a derbi s Rijekom je za samo dva tjedna.
U međuvremenu momčad čeka utakmica u Kupu protiv Oriolika u srijedu, gostovanje kod Varaždina u nedjelju i četiri dana kasnije u Plzenu u 4. kolu Konferencijske lige. Četiri utakmice u jedanaest dana u kojima Dinamo mora pokazati puno više. U protivnom, čudesna pobjeda protiv Lokomotive neće ništa značiti.