Dinamova slika 2015. i godina koje dolaze: Nenaoružani, ali opasni i slobodni

Vidimo situaciju s utakmice Rijeka - Dinamo (2:1), a 25. listopada u dijelu lože stadiona Rujevice zauzeli su kontroverzni poduzetnik Tomislav Horvatinčić, još kontroverzniji poduzetnik Zdravko Mamić, te nešto manje kontroverzni konvertit Tomislav Marčinko. 

 

 

Uzimajući u obzir kriterij opasnosti po okolinu rječju, djelom i propustom, posljednji od nabrojanih ne može se usporediti s prvom dvojicom, ali kao što bez njega ne bi bila potpuna ova fotografija, jednako nepotpun bio bi Mamićev Dinamo ne samo ove, nego svih ovih godina. 

 

S obzirom da o Mamiću "znamo sve", a Marčinka smo obradili u linkanom tekstu, red je da nešto više napišemo o Horvatinčiću, desetljećima sivoj eminenciji Dinama kako u socijalizmu, tako i u tuđmanizmu i mamićevizmu. Život piše romane, pa će prvo zaposlenje čovjeka koji će kasnije kao vozač raznih prometala skriviti smrt četvero ljudi, biti ono policijskog referenta za vozačke dozvole. 

 

Ali, nije se HoTo Dinamu približio kao milicijski ćato, nego puno kasnije, kada je na zagrebačkoj periferiji otvorio restoran, koji će ubrzo postati omiljeno okupljalište elite u ocvalom socijalizmu. Svatko tko je krajem 80-ih ili početkom 90-ih hodočastio u Maksimir morao je primijetiti brojne reklame za prestižni Horvatinčićev "Babylon".

 

 

Horvatinčić je pratio Dinamo diljem bivše države kao mecena i čovjek blizak klubu. Kontroverzni biznismen voli prepričavati kako je pred rat u Banjoj Luci BBB-ima, koji su nakon što ih je zbog bakljade s tribine izbacilo današnje Oko sokolovo prošli tretman špalira srpskih pendreka, osigurao okrepu tako što je po cijelom gradu za njih kupovao ćevape i lepinje.

 

Kratak je put od banjalučkog ćevapa za dinamovce isprebijane na neprijateljskom terenu do direktora tog kluba. Horvatinčića je na to mjesto postavio jedan čovjek čudan, isti onaj koji je na BBB-e u samostalnoj Hrvatskoj slao hrvatske pendreke.

 

Ovaj put Horvatinčić se za Dinamo nije borio somunima nego dovođenjem Otta Barića, ali je iz kluba otišao nakon sukoba s Vrhovnikovim komesarom u klubu Zlatkom Canjugom.

 

 

Horvatinčićev zamjenik postat će nezamjenjiva i još jedna siva eminencija, Damir Vrbanović, koji će zajedno s prethodnikom i Mirkom Novoselom biti optužen za pranje 120 milijuna kuna putem neplaćanja poreza doprinosa na plaće, fiktivnim zajmova igračima te neplaćanja PDV-a tijekom obnove sjeverne tribine Maksimira od 1996. do 2000. godine. Trojka je 2012. oslobođena svih optužbi.

 

Horvatinčić je i dalje vjerno pratio Dinamo, a prije pet godina, kada je sada Mamićev klub gostovao u Bruggeu, toliko se oduševio kočijama s konjskom zapregom na tamošnjem glavnom trgu, da je rekao kako će ista prometala dovesti i na zagrebački Cvjetni trg, koji je u međuvremenu postao "njegov".

 

 

To koincidira s vremenom kada je u Sanaderovoj vladi policija bila Karamarkova i kada su se snage reda žestoko okomljavale na mirne prosvjednike protiv toga što je Dinamov počasni predsjednik Bandić javni prostor i pješačku zonu u najstrožem centru grada dao privatniku za šoping centar, luksuzne stanove i garažu.

 

Karamarko nakon tajnih službi i policije preuzima i HDZ, nakon čega se Horvatinčić počinje pojavljivati na skupovima te stranke, financira je, kao i kampanju Kolinde Grabar Kitarović, dakle radi sve isto što i Zdravko Mamić. Kao i što su Mamići u nedavnoj izbornoj noći zadnji ostali u stožeru HDZ-a, tako je i Horvatinčić početkom ove godine bio na druženju s Tomislavom Karamarkom i Darkom Milinovićem u Gospiću. 

 

Horvatinčićev društveni ugled prije toga spao je na najniže grane, jer u kolovozu 2011. skrivio je pomorsku nesreću u kojoj su poginule njegove posljednje žrtve, talijanski bračni par.

 

 

Ali, "problemi sa zakonom" nisu mu, uostalom kao ni Mamiću, ni najmanje smetali kod HDZ-a, pa je i on, uz Bujanca, Merčepa i Thompsona, bio jedan od VIP uzvanika na Kolindinoj predsjedničkoj inauguraciji. 

 

Između obilazaka HDZ-ovih inauguracija, skupova, donatorskih večera i intimnih druženja, te loža stadiona na kojima igra Dinamo, Horvatinčić i Mamić morali su riješiti neugodnosti na sudovima.

 

 

Tri dana prije nego što će biti uz Mamića koji se kesi Riječanima mjereći im duljinu podlaktice, Horvatinčić će se na šibenskom sudu ispovjediti kako ne prođe dan da ne pomisli na one koje je usmrtio, ali će istovremeno od djece poginulih Talijana tražiti 250 tisuća eura, jer je nakon udesa u kojem je svojom jahtom prepolovio jedrilicu bračnog para Salpietro i ubio ih, svoju oštećenu jahtu vrijednu 400, morao prodati za 185 tisuća eura.

 

 

Mjesec dana kasnije, Dinamovi uglednici iz lože Rujevice istog dana imat će susret za zakonom; Mamić je nakon srpnja, kada je zajedno s bratom pritvoren pod optužnicom USKOK-a da su Dinamo i državu oštetili za 120 milijuna kuna, opet biti poslan u Remetinec, ali sada u sklopu nove istrage, u kojoj ga se tereti da je sa sinom iz Dinama izvukao 80 milijuna kuna.

 

Za to vrijeme u Šibeniku, Horvatinčić je na Županijskom sudu proglašen krivim za nesreću u kojoj su poginuli nautičari, ali je osuđen na godinu i osam mjeseci uvjetne kazne. Osim toga i dalje smije upravljati brodom. 

 

Brzo nakon "kazne" Horvatinčiću, koji se i za četvrtu žrtvu izvukao ne samo od zatvora nego i pritvora, Mamić je pušten iz pritvora i na slobodi čeka razrješenje oba slučaja u kojima ga se tereti da je zajedno s bratom, sinom i jatacima, Dinamo i državu oštetio za 200 milijuna kuna.

 

 

S obzirom na povratak na vlast onih kojima su Mamić i Horvatinčić izdašni donatori i VIP gosti na svečanim inauguracijama, dok im je sklonost sudaca i sudova nedvojbena i višestruko potvrđena, teško da će ih se više uznemiravati u praćenju Dinama, bez obzira što Mamić "ne smije komunicirati sa članovima uprave koji su svjedoci u postupku", kao što mu je privremeno zabranjeno izvršno predsjedati klubom.

 

 

Za Dinamo čija su zaštitna lica Horvatinčić, Mamić i Marčinko nema bojazni, ne samo zato što su osnovana sumnja i krivnja kilometrima daleko, nego jer je i ove godine dokazano da je njihov način poslovanja, ponašanja i odnosa prema drugima u Hrvatskoj jamstvo uspjeha, pouka kako se stiže od provincijskog blata do Lige prvaka.

 

Zato su oni junaci Dinamove 2015., kao što je to Mamić stariji dokazao odmah po izlasku iz prvog pritvora u posljednjih pola godine, jer veću je graju digao on dolaskom na stadion protiv luksemburških patuljaka, nego njegov brat pobjedom protiv kombiniranog Arsenala ili brojnim greškama  na ostalim utakmicama.

 

 

I koga briga za promašene prigovore kako ovo nije pravi Dinamo, kada je njihov Dinamo, kao što je njihova i Lokomotiva i reprezentacija među kojima gazda rotira trenere. Zaboravljen je i potonuli Ademi, a buntovni Ćorić, koji je ove jeseni podsjećao na Modrića i Bobana, lako će se nadomjestiti, zahvaljujući "relacijama koje stvara" sin izvršnog predsjednika kluba.

 

 

U Dinamu vlada paralelna stvarnost, pa će dok je trener odsutan s presice jer čeka brata i gazdu kluba da izađe iz zatvora, pričati o savršenoj godini, kao što će pet poraza u šest utakmica Lige prvaka slaviti kao veliki napredak, bez obzira što su klubovi s kojima se Dinamo može uspoređivati - BATE, Astana ili Gent - napravili puno bolji rezultat u jakoj konkurenciji. 

 

 

Zasjedanje Skupštine kluba ove godine nažalost bilo je bez fizičkog prisustva voljenog vođe, ali je njegov duh itekako bio tu i svima davao snagu da izguraju opet najavljeni proces privatizacije kluba, o čijim smo ciljevima pisali prije gotovo godinu dana.

 

 

Konačno, ključno pitanje Dinama na kraju ove godine nije "Hoće li Šemper, Kalaica, Soldo, Brekalo, Moro i Lovren zamijeniti Eduarda, Sigalija, Taravela, Goncala, Soudanija i Fernandesa?", jer klub koji ima Horvatinčića, Mamića i Marčinka, ne treba brinuti za svoju budućnost.