U OŽUJKU izlazi knjiga Zeko - biografija Velimira Zajeca autora Sanjina Španovića, koji je kroz godinu dana razgovarao s više od 90 sugovornika iz svih razdoblja karijere jedne od najvećih i Dinamovih legendi. Tim povodom, u suradnji s izdavačkom kućom Studio Moderna, idućih tjedana objavljivat ćemo ulomke iz biografije, za čiju se prednarudžbu zainteresirani mogu predbilježiti na stranici www.zajec5.com.
Danas je 40. godišnjica velike Dinamove pobjede 3:0 nad Crvenom zvezdom, kojom je krenuo pohod na povijesnu titulu 1982., prvu nakon duge 24 godine. Zato današnji ulomak govori baš o toj utakmici, u kojoj su Kranjčar s dva i Cerin jednim golom donijeli Dinamu prednost od tri gola već nakon 33 minute.
"Da će Zvezda tako nemilice pasti, nije se nadao nitko, ali atmosfera prije utakmice je pokazivala da će se nešto posebno dogoditi", priča Zajec. Te atmosfere se najviše sjeća kada mu se spomene legendarna pobjeda 3:0 u Zagrebu.
"Publika je baš bila napaljena. Naša zagrebačka publika prvi put baš pokazuje zube protivniku i pomaže nam. Izlazimo van na zagrijavanje s cvjetovima koje bacamo u publiku, idemo prema Zapadu, koji je uvijek glasno dočekivao Ćiru, a Zapad gori. To je bio spektakl, možda je jedino na utakmici protiv Želje kasnije atmosfera bila tako zapaljiva.
To nas je sve dizalo jer Zvezdu smo onda respektirali, bila je to jaka ekipa. Vidjelo se i na njima da ih je atmosfera iznenadila. Znali smo tada, ako ih uspijemo presingom stisnuti, da će oni puknuti negdje i tako se i desilo. I to tri puta.
Igrali smo taj presing prvih pola sata utakmice, da se napravi razlika, opet pazili da ne primimo gol iz protunapada jer onda odeš u kontraefekt i sve je gotovo. Ali nismo se vraćali kao inače, nego ih se odmah stislo gore. Trojica, četvorica su u špici pritisak radila, ta naša plitka formacija je bila na 30 do 40 metara od vlastitog gola.
Kroz agresivnost koju smo na proljeće prethodne sezone dobili s Bračunom na beku i gustoćom odmah naprijed im taj dan nismo uopće dali da izlaze van. Još je teren bio nikakav, a bilo je klizećih startova i pametnih faulova. Igrali smo agresivno, ali ne grubo, stalno na loptu i to nam je išlo sjajno. Zvezda se nije snašla", prisjeća se te utakmice Velimir Zajec.
Počelo se s viskijem, a poslije je i stock bio dobar
Nakon utakmice igrači su otišli u svoj sada već poznati podrum za slavlje nakon utakmica - Karaku. Tadašnji zadnji vezni Dinama Petar Bručić kaže da se nije ni trebalo reći gdje se ide poslije utakmice, da se znalo da je to iduće sastajalište te generacije. Željko Hohnjec, koji je dobio i ugrabio priliku na toj utakmici, priča kako su tada tulumarili do jutra.
"Počeli smo s viskijem, a kad se lova potrošila, onda je i stock bio dobar. Na kraju večeri Cvetković nam je platio bocu Badelovog konjaka. Sljedeće jutro nas je čekao Ćiro i trening. Naravno da nismo bili kadri odraditi taj trening, ali smo se kako je svitalo dogovorili da ćemo svi zajedno doći ujutro na trening", prisjeća se Hohnjec.
Dosjetili se kako doskočiti Ćiri
Takvi nikakvi s razlogom su se bojali Ćirine reakcije kada ih vidi jer je i dan prije nakon pobjede kazao da ne želi vidjeti podočnjake ni na kome od njih na jutarnjem treningu. I nije, jer su kapetan Zajec i dokapetan Kranjčar smislili kako doskočiti Ćiri.
"Bio je oblačan dan, a nama svima oči krvave od noći. Točno se sjećam kako smo svi odjednom imali sunčane naočale, mahom Ray-Ban koje su se tada nosile, i stavili ih na glavu. Ćiro dolazi. gleda i ne vjeruje. Naravno, Zeko je bio ispred svih nas, a mi malo iza jer se na njega nije mogao derati.
Počeo se smijati, odmah je nestala strogoća i ništa, poslao nas je na malo trčanja i masaže kako bismo prošli proces detoksikacije i bili spremni za trening u utorak jer je pred nama bila možda i najvažnija utakmice sezone, Hajduk u Splitu", govori Hohnjec kroz smijeh…