NAKON još jednog, tko više zna kojeg po redu, kraha hrvatske košarke na Eurobasketu u rujnu, HKS se raspao. Još prije turnira je otišao dotadašnji šef Stručnog stožera Dino Rađa, a nakon debakla na Eurobasketu sidro su digli i predsjednik Saveza Stojko Vranković i izbornik Damir Mulaomerović.
Od stare garniture u Savezu su ostali samo sadašnji v.d. predsjednika Nikola Rukavina i tajnik Joke Vranković. Nakon raspada krovne kuće hrvatske košarke dvojac se sjetio Ace Petrovića i ponudio mu je bilo koje mjesto samo da pokuša spasiti nešto ako se spasiti uopće da.
Čovjek koji je u tri navrata vodio reprezentaciju i kao izbornik s njom osvojio hrvatsko zadnje odličje na velikim natjecanjima (europska bronca u Ateni 1995.), prihvatio je poziv i odlučio se za ulogu koju do sada u Hrvatskoj nismo vidjeli.
Aco je preuzeo funkciju sportskog direktora reprezentacije i kako nam je objasnio, pokušat će popraviti ono što je po njemu bivša garnitura upropastila i vratiti košarku na mjesto na kojem je nekoć bila.
Prvi cilj je pronaći izbornika
S Acom smo se našli, simbolike radi, da o najgorem razdoblju u povijesti hrvatske košarke pričamo na mjestu koje simbolizira njeno najzlatnije doba - u Draženovom muzeju.
Okruženi Draženovim slikama, trofejima i ostalim memorabilijama sat i pol smo pretresali aktualne teme hrvatske košarke te se vraćali i na neka druga vremena kad nismo mogli ni zamisliti da će nekoć najjači hrvatski brend dotaknuti samo dno.
Aco nam je objasnio koja je točno njegova zadaća kao sportskog direktora, rekao nam je kako želi košarku vratiti mladima koji su sve nezainteresiraniji za kraljicu igara te je dodao kako mu je trenutačno primarna zadaća pronaći izbornika koji će Hrvatsku pokušati odvesti na Eurobasket 2025. nakon što se reprezentacija nije plasirala na SP iduće godine.
Petrović je rekao da je odradio razgovore s Igorom Miličićem, Nevenom Spahijom, Darijom Gjergjom i Juricom Golemcem. Nitko ponudu nije prihvatio, ali dvojica od njih, kaže nam Aco, pristala su razmisliti žele li ipak preuzeti klupu koju nažalost danas rijetko tko želi.
S obzirom na to da nam je u nedavnom intervjuu legendarni kapetan zlatne Jugoplastike, a kasnije trener Baskonije, Barcelone, Himkija i Panathinaikosa Duško Ivanović rekao kako je s Rađom već pričao na tu temu i kako bi rado prihvatio poziv Hrvatske, pitali smo Petrovića uklapa li mu se Crnogorac u profil izbornika kakvog traži.
"Duško je briljantan trener, ali njegov način rada je drugačiji od onog kakvog mi trebamo. Mi vremena više nemamo"
''Duško Ivanović je briljantan trener, ali po mojoj ocjeni za klupske okvire. Kod profila trenera kao što je Duško potrebno je vrijeme da implementira svoje ideje. Mi vremena više nemamo. Ljeti, čak i kad se spremamo za Olimpijske igre kao najveći sportski događaj, imamo najviše dva tjedna. Imamo pripreme za ''prozore'' koji traju tri dana.
Dakle, nama treba trener koji uz kvalitetu ima puno više socijalnih vještina u prilasku samim igračima. Ponavljam, Duško je sjajan trener, ali on svoje ideje implementira kroz deset mjeseci krvavog rada. Nešto tako u reprezentaciji nemamo. Zato moj odabir ide prema trenerima koji su drugačijeg profila.
Međutim, ako za šest mjeseci opet naletim na zatvorena vrata kod trenera koje sam želio, onda je sasvim sigurno da će se otvarati vidici i prema van. No u ovom trenutku fokus mi je prema hrvatskim trenerima'', rekao nam je Aco.
Hrvatska nema izbornika, ali ni vrhunskog playmakera. I to je problem s kojim se nosimo ne samo posljednjih godina, već su desetljeća u pitanju. S druge strane, kako se volimo komparirati po pitanju košarke sa Srbima, kod njih je situacija dijametralno suprotna.
Raspadom bivše države Hrvatska je osvojila još tri medalje isključivo na pogon igrača stasalih u bivšem sustavu, dok su se istočni susjedi, s izuzetkom nekoliko natjecanja gdje bi podbacili, nametnuli kao jedna od najjačih košarkaških sila na svijetu. Hrvatska vrhunskog playmakera nije imala od doba Pina Gjergje, a ne možemo se pohvaliti ni s trenerima svjetskog kalibra.
S druge strane, pod mentorstvom oca jugoslavenske košarke profesora Ace Nikolića Srbi su izbacivali redom vrhunska trenerska (Ranko Žeravica, Moka Slavnić, Vlade Đurović, Božo Maljković, Svetislav Pešić, Duda Ivković, Željko Obradović, Saša Đorđević...) imena koja su diktirala europske trendove te osvajali trofeje, što na klupskom, što na reprezentativnom planu. Aco nam priznaje da pravi odgovor zbog čega je to tako nema, a za nedostatak vrhunske trenerske struke je okrivio i Mirka Novosela.
"Priča s playem mi je enigma koju ne znam objasniti, a to što nemamo trenere kao Srbi je možda najviše kriv Mirko Novosel"
''Raspadom Jugoslavije mi smo dobili reprezentaciju bez playmakera. Playevi u onoj završnoj fazi su u reprezentaciji Jugoslavije bili Đorđević, Zdovc, pa čak i na kraju Sretenović. Kad stavimo sve na papir, to su sve uglavnom bili ili Srbi ili Slovenci. Zbog čega je to tako bilo, ne znam. To je enigma koju ne znam objasniti.
Izbacili smo Damira Mulaomerovića, pa kasnije i Roka Ukića, ali nažalost nismo iznjedrili top kvalitetu. Sjećam se kad sam 2016. preuzeo reprezentaciju pred kvalifikacije u Torinu za Rio i maknuo sa strane Ukića, koji je bio u godinama, praktički smo igrali bez playa. Međutim, tada smo imali nekoliko all-round igrača koji su tu poziciju mogli pokriti. To je mogao igrati Simon, Hezonja, Luka Babić, Bogdanović.
Tada smo pokazali da se moglo, ali činjenica je da je vaše pitanje na mjestu i to su stvari koje nisu objašnjive. Očito smo se sve te godine u trenažnom procesu s mladim igračima posvetili atleticizmu, a na izgradnji playmakera. U situaciji smo da, ako primijetimo da neki igrač ima dovoljan IQ za playa, jednostavno mu moramo dati šansu.
Konkretno sad govorim o Kapusti koji je protiv euroligaša Partizana odigrao fantastično i imao je 15 asistencija. U kratko vrijeme sam ga gledao na tri utakmice. Protiv Olimpije u Ljubljani, protiv Splita i protiv Partizana. Sve tri je odigrao odlično. Problem je taj, što i kod Kapuste, a i kod nekih drugih igrača sličnog profila nikad nismo provjerili koji je njihov reprezentativni limit.
Bavili smo se vizualnom staturom atlete, a Kapusta nije atleta. Samim tim je odmah bio maknut sa strane. 'Imaš takvo tijelo, ne možeš igrati na vrhunskom nivou i nisi nam potreban', to je bila filozofija naše košarke posljednjih godina. Dajmo dečku šansu, pa da ga vidimo.
U Ljubljani sam gledao Gnjidića i njegovo odrastanje neće biti lagano, ali siguran sam da će za godinu dana postati igrač od kojeg će reprezentacija dobiti barem dvadesetak kvalitetnih minuta po susretu'', kaže nam tehnički direktor reprezentacije, a onda aje pronašao razlog zašto nemamo više top trenera:
''Mislim da je Mirko Novosel tu mogao puno više napraviti. Mirko je tada bio čovjek oko kojeg se sve okretalo i na kraju ispada da sam samo ja bio njegov proizvod. Smatram da je morao mentorirati puno više trenera koje bi kasnije izbacio, što kroz Cibonu, što kroz reprezentaciju.''
Posljednjih mjeseci bili smo svjedoci ružnih i besmislenih medijskih prepucavanja na relaciji Aco Petrović i HKS, posebice Dino Rađa. U trenutku kad je reprezentacija tonula, njene legende su ionako ružnu sliku hrvatske košarke dodatno nagrđivali javno se vrijeđajući i udarajući ispod pojasa.
Acu smo pitali zbog čega je bio u sukobu s Rađom, što mu sve zamjera i je li točno da mu nikad nije oprostio navodno petljanje u plan treninga uoči i tijekom Eurobasketa 2017. Saznali smo i detalje sastanka na kojem je Aco saznao da više nije izbornik nakon poraza od Rusije u osmini finala turnira.
"Nisu me potjerali ni Stojko ni Joke, potjerao me Rađa. Za razliku od njega nikad nisam udarao nisko i osobno"
''Nisam ja u sukobu ni s kim, samo iznosim svoje mišljenje. Slažem se s vama da komunikacija mene i Dina, odnosno Saveza možda nije bila primjerena, ali ako nešto analizirate, a ja imam nakon više od 40 godina bavljenja košarkom apsolutno pravo analizirati i komentirati sve ono što se događa na košarkaškoj sceni, onda je logično da ću reći neko svoje mišljenje.
Međutim, u toj komunikaciji nikad nisam prešao na osobnu razinu, za razliku od Dina, koji je gađao prizemno i osobno. U košarci sam cijeli život i vidim da imamo problema. Naravno da ću ukazati na njih, ali koji kanal za komunikaciju imam o nečemu što je meni dalo prekrasan život?
Nemam nikakav drugi kanal osim medija i društvenih mreža. Što se tiče sadržaja te komunikacije, s moje strane je uvijek bilo to da sam objektivno analizirao ono što bih uočio bez ikakvog osobnog uplitanja. Nakon Eurobasketa 2017. jedini razgovor na temu kako sam pripremio reprezentaciju se dogodio u srijedu nakon što smo se vratili iz Istanbula, ali i taj razgovor nije imao nikakav smisao jer me dva dana ranije, dakle u ponedjeljak, nazvao Ivica Skelin i rekao mi da mu je Dino ponudio mjesto izbornika te da je prihvatio ponudu.
Nakon dva dana dolazim u Savez i tamo su me čekali Stojko, Dino, Nikola Rukavina i Joke Vranković. Taj razgovor je bio besmislen jer su već postavili novog čovjeka na kormilo reprezentacije. Dino očito živi u nekom vremenu od prije 30 ili 40 godina kad su se neke stvari radile na drugačiji način. Na to ima pravo.
''Dinu najviše zamjeram neodlazak na dva SP-a zaredom, a nikad sa mnom nije progovorio o mojim treninzima"
Što se tiče mojih treninga i to da mi je zamjerao kako radim, o tome niti u jednom trenutku nismo razgovarali. Na tom sastanku u srijedu nitko nije govorio ništa osim Dina. Sad, šest godina od toga dana, mogu reći da je osnovni problem naše košarke bio problem struke. Ako ste u četiri godine spržili četiri trenera, tko je kriv za to? Tko je kriv ako se dva puta nismo plasirali na SP?
Stojka mogu mjeriti po plusu i minusu u financijskoj kasi Saveza, jer to je ono čime se predsjednik treba baviti. Ovdje govorimo o struci. Dinu najviše zamjeram dva neodlaska na SP. Veće štete od toga ne može biti. Jedina smo reprezentacija na svijetu s nekom težinom koja se nije plasirala na dva uzastopna SP-a.
Istina, bilo je i prije situacija kad smo preskakali i po tri Mundijala, ali tada je sistem natjecanja bio drugačiji. Tada si odlazio na SP ako si napravio dobar rezultat na Eurobasketu, sad su sustav i pravila sasvim drugačiji. Slovenija je možda propustila jedan SP, ali neće drugi.
Dajte me prosvijetlite i kažite koja je to nacija osim nas koja je među prvih 30 u svijetu da propušta dva SP-a u nizu? Nema je. Također, kako je moguće biti u ratu s klubovima koji su nositelji hrvatske košarke?
U ovom trenutku razgovaram i sa Splitom i s Cibonom i sa Zadrom. Što se tiče tih mojih treninga, nikad u životu mi nije bio na treningu, jedino je u tu srijedu nešto o tome pričao. Nikad prije o tome s njim nisam razgovarao.''
Nakon teškog poraza od Rusije u osmini finala Eurobasketa u Istanbulu 2017. procurile su informacije da su se neki stariji reprezentativci verbalno iživljavali na Dariju Šariću. Nitko iz reprezentacije nije potvrdio da se nešto skandalozno dogodilo, no bijeg Šarića i njegovo povlačenje u sebe nakon povratka iz Turske bili su znakoviti.
''Šarić se tog ljeta 2017. ugasio i zatvorio. Poslao sam mu more poruka, a nikad nisam saznao što se točno dogodilo. O onome što se dogodilo u Opatiji bolje da ne pričam
''Nakon prvenstva u više navrata sam pokušavao dobiti Darija. Problem je bio u njemu, komunikacijski se ugasio. Dario je tijekom prvenstva dolazio na treninge, igrao je, ali sve je to nekako odrađivao. Dario ako ne igra s osmijehom, ako ne predvodi ekipu u zafrkanciji, onda to nije Dario.
Jednostavno, on se ugasio. I kroz samo prvenstvo sam više puta u četiri oka pokušavao doprijeti do njega. Nakon turnira slao sam mu tone poruka, samo da mi kaže što se dogodilo. Nikad taj odgovor nisam dobio. Nešto se dogodilo zbog čega se on zatvorio. Na terenu nikad nisam vidio da ga je netko od starijih igrača maltretirao.
U Opatiji se dogodilo nešto što se dogodilo, ali to je bilo u okviru priprema. Bio je to igračima slobodan dan i zbog toga sam odlučio prijeći preko toga. Ne bih komentirao što se točno dogodilo i tko je sve bio upleten u to. Mislim da danas ne trebamo otvarati nešto što je ostalo u dalekoj 2017.'', ispričao nam je Aco i dao je svoje viđenje zbog čega se reprezentacija na tom turniru nije proslavila.
Za kraj razgovora smo se vratili malo u prošlost. Pričali smo o Eurobasketu 1995. i o onom famoznom silasku s postolja. Aco nam je rekao da je danas u modu da brojni gube sjećanje na neke događaje i da se točno zna tko je naredio hrvatskim košarkašima da siđu s postolja.
Petrović se prisjetio dva šokantna poraza Cibone u prvenstvima bivše Jugoslavije 1986. i 1987. Za senzacionalan poraz u majstorici polufinala protiv autsajdera Crvene zvezde je čak predbacio bratu Draženu jer je upravo on, kao rođeni pobjednik, po svaku cijenu želio da Cibona u doigravanje uđe s maksimalnih 22:0 ne razmišljajući kako bi možda bilo mudrije da se izgubi koja utakmica te da se tako bira možda lakši rival.
Saznali smo da mu je najteži poraz u karijeri bio onaj u kojem uopće nije sudjelovao jer, kako je slikovito objasnio, ''taj je šok doslovce paralizirao cijeli Zagreb.'' Priznao je Aco i svoje greške u nevjerojatnom porazu u četvrtfinalu Eurobasketa 2001. protiv Turske u Istanbulu, saznali smo i tko je za njega najbolja hrvatska petorka svih vremena, a uspjeli smo dobiti i odgovor na vječno pitanje - Dražen ili Kukoč.
''Na jedinici je sigurno Pino Gjergja. U ono doba je bio prototip playa kakve smo gledali 20 godina kasnije. Zatim Dražen na dvojci, Kuki, Rađa i Stojko, pardon, Krešo. Kukoč ili Dražen? To mi je jako teško odgovoriti. Obojica su bili ultimativni igrači.
Žao mi je što je Dražen stradao mlad jer sam siguran da bi se unatoč fantastičnoj ponudi Panathinaikosa sigurno odlučio za NBA gdje je već srušio barijere. S obzirom na to da sam tu subjektivan, rekao bih 50-50. Međutim, njima bih pridodao i trećeg. Mislim da ovdje nije pitanje Dražen ili Kukoč, već Dražen, Kukoč ili Krešo.''
Što je još Aleksandar Petrović rekao u velikom intervjuu za Index, pogledajte na vrhu članka ili klikom ovdje.