Filozof Červar se predstavio Austrijancima: Mi smo umjetnici sporta, Davidi koji su porazili Golijata

"U DOMOVINI je obožavani heroj - Lino Červar vodio je hrvatsku momčad  do dva olimpijska zlata. Izbornik priča o momčadi, politici i njegovoj strasti".

Tako u Kleine Zeitungu počinje "Größe" intervju s Červarom. Austrijska regionalna novina s najvećom nakladom na sučeljavanje s trofejnim trenerom poslala je čak dva novinara. Kvantiteta međutim nije urodila kvalitetom, jer obojici im se potkrala bitna greška - Červar dakako nije vodio Hrvatsku do dva, nego do jednog olimpijskog zlata. Ali oprostit ćemo austrijskim kolegama koje je flambojantni Lino vjerojatno začarao brojnim frazetinama i samohvalama.

"Trener, psiholog hrvatske rukometne reprezentacije, olimpijski i svjetski prvak i obiteljski čovjek. Rukomet je njegov život, a kraj se ne nazire i sada u Austriji želi osvojiti europsko zlato" biranim je rjiečima Lino predstavljen čitateljstvu.

Austrijske kolege podsjetile su Červara kako je početkom 90-ih vodio tamošnji Klagenfurt, a Lino je uzvratio komplimentima na račun Austrijanaca i tamošnjeg mentaliteta:

"Ova zemlja uvijek će mi ostati u psoebnom sjećanju, volim mentalitet ljudi ovdje jer fokusirani su na sebe tako da svatko može imati privatni život. Za razliku od Italije gdje sam proveo sedam godina kao trener i gdje su svi 'bla-bla-bla' i sve žele znatio jedni o drugima. Meni je privatnost bitna."

"Kada sam bio trener u Klagenfurtu nisam mogao ni pomišljati da ću jednog dana biti svjetski ili olimpijski prvak. Ali i dalje volim pobjeđivati i tek kada više ne budem osjećao strast za pobjedama, završiti će moja karijera".

Uslijedilo je pitanje 'je li ga možda poraz u finalu SP-a prošle godine natjerao da razmisli o ostavci'?

Zar ste sumnjali da je uslijedio Červarov pitijski odgovor: "Porazi su bitni. Iako smo morali dobiti to finale, poraz je bio veoma poučan. Moramo prihvatiti veličinu poraza. Nije dobro ako u životu samo pobjeđuješ".

Uz crtu igrališta stalno gestikluirate, kao da ste dirigent?

"Trener ustvari i je kao dirigent kojem se orkestar sastoji od 16 igrača sa 16 različitih mentaliteta. Ja sam samo veoma emotivan kada stojim uz teren".

Prijeti li to vašem zdravlju?

"U Italiji sam pitao doktora trebam li prestat s tim zbog zdravlja, a on mi je odgovorio 'Lino, uvijek moraš ostati takav. Ukoliko promijeniš navike, tek ćeš onda imati zdravstvenih problema. Uvijek moraš ići punom brzinom".

U orkestru punom zvijezda, kojoj je posebno teško dirigirati?

"Uveo sam sve te igrače u reprezentaciju dok su još bili nepoznati. Lako mi je s njima jer ih dugo poznajem. Balić je na terenu moja desna ruka."

Ali šef je Lino Červar?

"Trener uvijek mora biti šef i imati plan. Igrači ga moraju prihvatiti i primijeniti".

Što očekujete od EP-a?

"Možda nemamo najbolju momčad ali možemo pobijediti. Lako je pobijediti ako imaš najbolju ekipu, ali mi smo poput Davida koji je pobijedio Golijata i u sportu je to prava umjetnost."

Zašto Austrija ne postiže dobre rezultate u momčadskim poslovima?

"Zbog toga što je u austrijskom mentalitetu da proizvodi pojedince. U Austriji je zbog toga posebno bitno da trener koji dolazi sa strane uzme u obzir taj mentalitet i postane dobar psiholog".

Koristite li usluge psihologa?

"Prije sam imao jednog u klubu ali shvatio sam da najbolji psiholog treba biti trener".

Nakon skretanja u političke vode, vratili ste mjesto u hrvatskom parlamentu?

"Vidio sam da smo bolji u sportu gdje ljudi uvijek rade zajedno, dok u politici to nije uvijek slučaj. Sport je gola istina i jedina realnost je rezultat.