FRAN TUDOR potpisao je u prosincu za poljskog prvoligaša Raków Częstochowu, prenijeli su tamošnji mediji. Riječ je o 24-godišnjaku koji je donedavno bio pravi hit u HNL-u i zvijezda Hajduka te je svojevremeno pozvan u reprezentaciju Hrvatske.
Nedavno je dao intervju za za internetsku stranicu poljske nacionalne televizije te se u istom osvrnuo na mnoge detalje iz svoje dosadašnje karijere, a mi izdvajamo dio u kojem je govorio o Hrvatskoj i Hajduku. Ostatak intervjua možete pronaći OVDJE.
Čovjek iz Zagreba u Splitu? Kada je riječ o nogometu, ova dva grada se baš i ne podnose?
"Istina. Rođen sam u Zagrebu i Hajduk je Dinamov najveći rival. Nije bilo lako, ali u Hajduku su tada bila još trojica rođena u Zagrebu pa je bilo lakše podnijeti taj pritisak. Također, moj otac – iako je rođen u Zagrebu – je navijač Hajduka. Očeva obitelj potječe s jednog otoka u okolici Splita, tako da sam dijelom i Dalmatinac, a dijelom Zagrepčanin."
Hajduk je poznat po zahtjevnim i fanatičnim navijačima. Je li te Torcida prihvatila?
"Jest. Vidjeli su da dajem sve od sebe na travnjaku, iako rezultati nisu uvijek bili zadovoljavajući. Ali to je dio posla i stil života. Postoje usponi i padovi."
Nakon povratka iz Grčke imao si vrlo dobar period u Hajduku. Postigao si sedam pogodaka u sezoni 2015./2016.
"Istina, ali prva četiri mjeseca proveo sam u drugoj momčadi. U travnju 2015. prebačen sam u prvu momčad i u prvoj utakmici protiv Rijeke bio strijelac. U drugom susretu ponovno sam zatresao mrežu. Nakon prvih osam nastupa imao sam dva pogotka i dvije asistencije. Uskoro je momčad preuzeo vrlo dobar trener Damir Burić koji me iz obrane prebacio na krilo. Posljedica toga bilo je sedam pogodaka i devet asistencija."
U Hajduku si počeo na amaterskom ugovoru. Zarađivao si tri i pol tisuće kuna mjesečno, negdje oko dvije tisuće poljskih zlotova.
"Da, bilo je to nešto poput stipendije, koju sam počeo dobivati u siječnju 2015. godine. U travnju iste godine pridružio sam se prvoj momčadi i u rujnu, dan nakon mog rođendana, potpisao sam profesionalni ugovor."
U Hajduku si četiri sezone standardno igrao, debitirao za A reprezentaciju. Sigurno si imao ponuda iz inozemstva…
"Bilo je interesa, ali suprotno dojmu, nije to bio jednostavan period jer sve se stalno mijenjalo. Predsjednik, sportski direktor, trener. Puno turbulencija, puno različitih ideja o igri. Svi su radili prema svojoj ideji i stilu igre i morao si se tome prilagođavati. Ali, takav je život. Ja sam samo nogometaš, ne mogu pomicati planine."
Dvije godine sportski direktor ti je bio Mario Branco. Znaš da je radio u Poljskoj, u Wisli Krakow, a kasnije i u Zaglebiju iz Lubina?
"Da, znam."
Kako si surađivao s njim?
"Radije ne bih o tome pričao."
Zašto?
"Ne bi bilo u redu da pričamo o tome."
Ukratko, možeš reći da ti je najbolji period u Hajduku bio tijekom mandata trenera Burića?
"Da, ali tada Branco nije bio u klubu, a i predsjednik je bio netko drugi. Onda se sve promijenilo."
Znači, u Hajduku su stalne promjene trajno stanje?
"Da, to je kao da ste cijelo vrijeme na vrtuljku. Jedna sezona je odlična, onda opet propadate pa sve ispočetka."
Iz poljske perspektive Hajduk ima sve što treba da bi bio važan klub u ovom dijelu Europe.
"Ima, ali i nema. Problem je što iza kluba ne stoji veliki kapital. Navijači imaju dvadeset posto vlasničkog udjela u klubu i kontroliraju ga u velikoj mjeri, ali navijači nemaju novac za transfere i investicije. Veliki klub mora imati vlasnika s financijskim izvorima.", zaključio je Tudor priču o Hajduku.