Zašto je Hajduk počeo zabijati iz kornera? Jedan čovjek je ključan

HAJDUK je ove sezone postao opasnija momčad iz prekida. To je dojam koji je nakon 15 odigranih utakmica potvrđen i brojkama, iako je još prerano za procjenu je li taj standard održiv. Vidjeli smo više očito uigranih akcija, a to se nije dogodilo slučajno. Hajduk je ovog ljeta promijenio način na koji radi na prekidima. Ne radi se o revoluciji niti o nečemu što ozbiljni europski klubovi odavno ne rade, nego o jasnijoj podjeli odgovornosti unutar stručnog stožera Gonzala Garcije.

Jedan čovjek dobio je zadatak da se posebno bavi tim segmentom. To je Ibon Labaien Soto, Garcijin pomoćnik koji je s njim radio još u Arouci i Istri 1961, a od prošlog ljeta je i u Hajduku. Odluka je donesena nakon razgovora Garcije i sportskog direktora Roberta Grafa tijekom pauze između dvije sezone, kada se raspravljalo o svemu od transfera do metoda rada. Graf je imao niz prijedloga vezanih uz metodologiju treninga i organizaciju stručnog stožera, a Garcia je neke sugestije uvažio.

Zašto baš Labaien?

Izbor Labaiena ima dosta jasnu logiku. Karijeru je počeo u analitičkom dijelu nogometa. Radio je u akademiji Guangzhou Evergrandea, potom u UD Logroñésu, bio videoanalitičar Atlético Madrida u vrijeme Diega Simeonea, a kasnije se sve više selio prema klasičnoj ulozi pomoćnog trenera. Njegov brat Benat Labaien je prošao sličan put, a danas radi u stožeru Xabija Alonsa.

Oko prekida se uz Labaiena veže zanimljiviji detalj iz 2019. godine. Tada je u trening-centru Real Sociedada u sklopu stručnog programa posvećenog poboljšanju taktičke izvedbe u nogometu održan blok nazvan "Entrenamiento del balón parado", odnosno trening prekida. Vodili su ga trener Logroñésa Sergio Rodríguez i Labaien, koji je tada imao 29 godina i radio kao analitičar tog kluba.

To ne znači da je Labaien sedam godina bio specijalizirani trener za prekide niti da je nekakav genijalac, ali dovoljno jasno pokazuje da mu tema nije nova i zašto je u novoj podjeli poslova upravo njemu pripao taj dio. Zasad zadatak odrađuje odlično.

Hajduk nije izmislio ništa novo

Specijalizacija prekida jedna je od promjena koje je posljednjih desetak godina sve vidljivija u europskom nogometu. Među pionirima su bili klubovi povezani s vlasnikom Matthewom Benhamom, Midtjylland i Brentford. Midtjylland je još sredinom prošlog desetljeća imao prostor koji su zvali "set-piece lounge", u kojem su se analizirali videozapisi, brojke i suparničke postavke.

Brentford je 2015. angažirao Giannija Vija kao specijalista za prekide (on je danas član stožera izbornika Slavena Bilića), a nakon njega tamo je radio Nicolas Jover, danas najpoznatiji po istoj ulozi u Arsenalu. Brentford je sezonu prije dolaska Vija zabijao iz 1.7 posto svojih kornera, a u njegovoj prvoj sezoni ta je brojka porasla na 4.1 posto. To dobro objašnjava zašto su klubovi počeli ulagati sve više vremena i ljudi u taj dio igre.

Trend je u međuvremenu otišao puno dalje. Arsenal je s Joverom postao najpoznatiji primjer, a specijalisti za prekide danas postoje u brojnim klubovima. U Premier ligi je prošle sezone čak 18 posto svih golova postignuto nakon kornera, što je bio rekord natjecanja. Prema podacima Sky Sportsa s početka 2026., čak 15 od 20 klubova Premier lige imalo je specijalizirane trenere za prekide.

Još do nedavno takva je funkcija bila rijetkost, a danas je u najbogatijoj ligi svijeta ima tri četvrtine klubova. Drugim riječima, Hajduk se nije sjetio nečega što drugi ne znaju nego je napokon počeo pratiti trend koji zauvijek gasi promašenu tezu da su prekidi "samo stvar koncentracije".

Što se zapravo trenira?

Tu je možda najveća razlika između starog shvaćanja prekida i današnjeg pristupa. Trening kornera nije samo pola sata ubacivanja lopti stoperima na glavu. Prvi dio posla odvija se prije izlaska na teren. Analizira se kako protivnik brani prekide. Je li to zonski, čovjek na čovjeka ili kombinirano, gdje postavlja najbolje skakače, koliko duboko stoji, tko napada prvu loptu i kakav prostor ostaje iza njega.

FIFA je na Svjetskom klupskom prvenstvu 2025. analizirala tri osnovna tipa obrane kornera: zonsku, individualnu i hibridnu. Od 32 momčadi, njih 18 primarno je koristilo zonu, pet individualno čuvanje, pet hibridni sustav, a četiri su mijenjale način obrane. To je razlog zbog kojeg jedna ista akcija ne može jednako funkcionirati protiv svakoga i zašto je analiza protivnika ključan detalj za pripremu.

Nakon toga se određuju izvođač, putanja lopte i ciljna zona, ali jednako su važni početni položaji i kretnje igrača bez lopte. Netko napada prvu stativu, netko odvlači čuvara, netko blokira put obrambenom igraču, a netko čeka drugu loptu na rubu kaznenog prostora. FIFA u svojim analizama elitnih momčadi posebno izdvaja blokove, lažne kretnje, grupiranje nekoliko igrača prije razdvajanja i namjerno oslobađanje jednog ciljanog igrača.

I sam trening obično ide od jednostavnijeg prema složenijem. Jedan stručni model treninga počinje ponavljanjem ubačaja i kretanja bez aktivne obrane kako bi se automatizirali putanja, tajming i početne pozicije, a zatim se uvodi stvarna obrana te druge i treće faze nakon prvog kontakta.

To se dosta dobro poklapa s informacijama iz Hajduka. Na pojedinim treninzima prekidima je posvećeno 20 do 30 minuta, a Labaien pripremu mijenja ovisno o protivniku. Jedan od primjera na pripremama bio je rad na napadanju zonske obrane i Pukštasovoj kretnji prema drugoj stativi što je bila specifična priprema za utakmice protiv Žiline. Poanta nije imati deset trikova nego kroz rad stvoriti nekoliko jasnih principa, znati što protivnik radi i pronaći način da se njegove navike iskoriste. Hajduk kroz detaljnu pripremu kompenzira i nedostatak visine u ekipi.

Hajduk je iz 83 kornera zabio pet golova

Za sada postoje i rezultati novog načina rada. U prvih 15 službenih utakmica Hajduk je izveo 83 kornera i nakon njih zabio pet golova. To je uspješnost od nešto više od šest posto. Prema Optinim podacima iz Premier lige, postotak kornera koji završavaju golom posljednjih se godina uglavnom kretao između tri i četiri posto.

Hajdukovih šest posto zato je vrlo dobar početni učinak, praktički dvostruko viši od tog raspona. Međutim, uzorak od 83 kornera vrlo je malen i jedan gol više ili manje znatno mijenja postotak. Iz toga se ne može zaključiti da je Hajduk postao nekakva elitna europska momčad u prekidima, ali se može zaključiti da se prvi rezultati rada vide.

Zanimljivo je da pet golova nije stiglo iz pet istih akcija. Pukštas i Raci zabijali su nakon direktnih ubačaja, Pajaziti nakon kratkog kornera, jedan Pukštasov gol došao je iz druge faze, a Hadžikadunićev nakon osvojenog prvog kontakta i spuštene lopte.

Ne treba iz toga izvlačiti više nego što postoji. Ne znamo je li svaki dodir bio unaprijed nacrtan niti bi to bilo realno očekivati, ali različiti načini na koje Hajduk dolazi do završnice odgovaraju načinu na koji se prekidi danas pripremaju. Nije važna samo prva lopta nego i prostor koji se otvori, prvi i drugi kontakt te nastavak akcije ako obrana očisti početni ubačaj.

Zato pet golova iz 83 kornera još ništa konačno ne dokazuje. Samo potvrđuje da je početni rezultat nove organizacije rada dobar. Hajduk nije napravio revoluciju. Samo je jedan dio igre koji je ranije bio dio šireg posla stručnog stožera izdvojio, za njega jasno zadužio jednog čovjeka i počeo mu pristupati na način koji je u najboljim europskim klubovima već dugo normalan.