MOŽDA do sada nitko nije tako precizno objasnio "sljemensko pitanje", kao što je to učinio Ante Kostelić. Svako novo izdanje nudi istu polemiku, ali odgovor obično ostaje negdje u zraku. Treba li nam utrka ovakvog kalibra ili ne?
"Više nema komunizma. Nakon što smo izašli iz vladavine gomile, stvorilo se jedno čudno ozračje - kod nas sve ono što prelazi prosjek, ne treba se niti događati. Živimo između krajnosti. S druge strane, ne treba ipak graditi Potemkinova sela. Ako imamo samo kulisu, onda to ne vrijedi. Sljeme nije ni jedno ni drugo. Mi ipak moramo opstati u globalizaciji, na konkurentnoj razini. Moramo se odlučiti što želimo. Sljeme je tipičan primjer stanja našeg društva.", započet će Gips tumačenje koje je potuklo sve dosadašnje analize kolektivne hrvatske svijesti.
Kada je u skijanju riječ, Kostelići su odgojili naciju.
"Kada na ovom najvišem nivou ugošćujemo svjetske skijaše, na taj se način vježbamo. Ako imaš vojsku koju ne možeš uvježbati, onda nisi vojnik, nego se baviš paintballom. A ako nemaš uvježbanu vojsku, onda je ne šalješ u Afganistan. Danas moraš imati elitu, ljudi to ne razumiju. Nema više radničkog samoupravljanja ni kolektivizma. No, ipak treba biti oprezan da to što radiš ne prijeđe u nešto lažno. Mislim da ovaj trend treba podržavati. Ako je u Francuskoj dio opće kulture to što su ljudi pristojni, onda je to ono što predstavlja Francuze, a ne Sarkozy. Ovakve stvari podižu vrijednost narodu. Mozart je Austrijanac, ali je i Hitler. Pa kako tko vidi. Ja Austrijance vidim najprije kao srdačne domaćine, ne vidim ni Mozarta ni Hitlera. Ako ovaj narod podržava utrku, onda je to naša slika. Ciboni se daje nekih 100 milijuna kuna, spašava se bankrotirana stvar. A ovo košta puno manje."
"U skijanju nema lucky losera"
"Imamo vrhunsko natjecanje na koje dođu svi najbolji skijaši na svijetu. Svaka čast Blanki, za nju organiziraju tamo neki miting, to je lijepo... Ali ljudi trebaju shvatiti što je Svjetski kup. To nije ni Svjetsko prvenstvo, ni olimpijada... To je skup svih najboljih koji su taj dan na nogama. Ovo nije tenis, ovdje nema lucky losera, ni sretnog ždrijeba. Ne možeš osvojiti srećom"
U skijanju si, na kraju, uvijek sam protiv vremena.
"Treba biti realan. Moramo znati s kakvim se mogućnostima hvatamo u koštac. Zato se treba orijentirati na discipline koje možemo pratiti. Mi možemo napraviti avion, ali koliko nam vremena za to treba? Nemamo kombinezone za spust, a zna se koliko materijal znači u brzim disciplinama. Slalom je uvijek najveća lutrija, nikada niste sigurni. U nogometu možeš imati pet krivih driblinga, ali nekako zabiješ gol. U skijanju toga nema. Uvijek si na oštrici..."
Od Ivice očekuje sljemenske bodove, ali zanimljive je opservacije ponudio o Daliboru Šamšalu.
"Taj dečko na treningu pobijedi Ivicu. On ima sposobnost da digne utrku, a ne samo da sudjeluje. Iako je na treningu sjajan, na utrkama to ne pokazuje. Tu dolazi do izražaja mentalni sklop. Da toga nema, sport ne bi bio zanimljiv. Sve bi bilo predvidljivo. Ako to nekoga uopće zanima...."