ENGLESKI Guardian napravio je veliku najavu Eura 2020 predstavivši s nekoliko rečenica doslovno svakog igrača iz 24 reprezentacije. O svakoj je momčadi napisao po jednu najavnu rečenicu, ukratko istaknuo prednosti i mane, a onda krenuo s predstavljanjem reprezentativaca. Evo što je engleski list objavio o Hrvatskoj.
Nekoliko igrača iz momčadi koja je bila uspješna na Svjetskom prvenstvu 2018. je napustilo reprezentaciju, ali Luka Modrić je i dalje u kadru.
Dolazi nova generacija dobrih igrača, uključujući Bornu Barišića, Nikolu Vlašića i Brunu Petkovića.
Počele su se pojavljivati pukotine u ostarjeloj obrani, a kod Dejana Lovrena se sumnja u ozljedu. Vrijeme je da uskoče Duje Ćaleta-Car ili Joško Gvardiol.
Uvijek je imao rezervni plan ako mu cijela ova stvar s nogometom ne uspije. Dolazeći iz dobro obrazovane obitelji liječnika i inženjera - njegova je majka profesorica engleskog jezika - upisao se na sveučilište kako bi studirao diplomaciju i međunarodne odnose. "Zasad sam to stavio na čekanje, ali to je nešto što bih želio raditi kasnije u životu", kaže Livaković. U nogometu je ipak uspio i on je prvi izbor Vatrenih na vratima od 2019. godine.
Uoči Svjetskog prvenstva 2018. bio je vratarska zvijezda belgijske lige i planirani nasljednik Danijela Subašića na vratima Hrvatske, ali zbog ozljeda i manjka minutaže nakon transfera u Aston Villu 2019. godine njegov je status otada strmoglavo propao. Tako se vratio u splitski Hajduk na posudbu, a čak je pristao odustati od velikog dijela plaće kako bi ostao u planovima Zlatka Dalića. "Ne treba mi veliki novac ako nemam cilj", kaže Kalinić.
Sluga je imao jedva 18 godina kada ga je Juventus, za kojeg je navijao od djetinjstva, odveo u predsezonski kamp u Dubaiju, gdje je kao četvrti vratar trenirao rame uz rame sa svojim idolom Gianluigijem Buffonom. Ipak, nije se probio, pa se vratio u Hrvatsku i na kraju završio u Championshipu nakon što je u ljeto 2019. u rekordnom transferu prešao u Luton Town, srušivši dotad najvišu odštetu koju su Hattersi platili za Larsa Elstrupa 1989. godine. Još uvijek nema nastup za reprezentaciju u natjecateljskoj utakmici.
Ime oca lijevog beka, Stipe Moljca Barišića, pojavljivalo se više od nekoliko puta u raznim sudskim predmetima i istragama kriminalnog podzemlja na istoku Hrvatske. To nije pomoglo Borninu statusu u domovini, ali pokazao se dobrim otkako se preselio u Škotsku i bio je Dalićev prvi izbor za to mjesto tijekom kvalifikacijske kampanje.
Produkt je Hajdukove akademije, mladi lijevi bek idolizira Jordija Albu. Pridobio je mnogo poklonika svojim vrlo napadačkim i atraktivnim stilom igre. Uživa gurati loptu kroz noge suparniku, šutirati iz daljine i izgleda previše zaigrano za svoje dobro, ali unatoč tome ozbiljno je talentiran i željan to pokazati. Njegova mama je i njegova agentica.
Produkt juniorskog sustava Red Bull Salzburga - iako je i prije toga, kao 16-godišnjak već igrao seniorski nogomet za svoj klub iz djetinjstva Šibenik - bio je najmlađi u momčadi na Svjetskom prvenstvu 2018. Sada je standardan u postavi Marseillea i na temelju davno prepoznatog potencijala trebao bi biti starter na Euru. U siječnju se govorilo da bi mogao završiti u Liverpoolu.
Zlatko Dalić uvijek je oklijevao uključiti u momčad mlade igrače, ali čak ni on nije mogao zanemariti talenta Gvardiola, koji je zbog sličnosti svog prezimena s onim trenera Manchester Cityja dobio nadimak Pep. Branič koji se ovog ljeta treba pridružiti RB Leipzigu može igrati centralno ili lijevo i pokazao je ne samo veliki potencijal već i krajnju zrelost za svoje godine.
Za razliku od većine suigrača koji su za Hrvatsku igrali u mlađim uzrastima, on je bio anonimni trećeligaški nogometaš čiji su nastupi na nacionalnom amaterskom natjecanju zaintrigirali splitski Hajduk u toj mjeri da ga je doveo u pričuvni sastav kad mu je bilo 19 godina. Samo dvije godine kasnije debitirao je za reprezentaciju, a od tada je od ofenzivnog veznjaka postao branič.
Incidentima i nesrećama sklon lajavac i ratni izbjeglica iz Bosne vrlo se rano usredotočio na velike stvari. "Nikad nisam vidio nikoga tako odlučnog. Ostao bi raditi individualno nakon treninga i nikada nije želio prestati. Čak i kad bi vani pao mrak, njegov otac Saša došao bi i parkirao svoj automobil uz teren i upalio farove kako bi mogao nastaviti", ispričao je Sanjin Lucijanić, njegov trener u NK Karlovcu iz vremena kad mu je bilo 12 godina. Prethodno veliko turnirsko iskustvo uključuje golu fotografiju sa Svjetskog prvenstva 2014. godine - na njegovu žalost. Borio se s ozljedom prije turnira.
Kapetan druge najbolje momčadi hrvatske lige nekad je bio ofenzivni veznjak koji je obožavao Zinedinea Zidanea, ali nije mogao dalje od druge lige. Čak i kad se vratio u Osijek, igrao je na gotovo svim pozicijama osim vratara i centarfora, da bi se 2016. konačno smjestio kao središnji branič, a godinu dana kasnije ušao u reprezentaciju.
"Djevojka, lopta i pivo", tako je Vida odgovorio na pitanje koga ili što bi sa sobom ponio na pusti otok. Sin kultnog lokalnog igrača i napadačke leteće tvrđave Rudike, koji je većinu golova postigao svojim čuvenim čelom, Domagoj je momčadski veseljak i zamjenik kapetana. Možda nije svjetska klasa, ali na terenu svaku utakmicu igra kao da mu je zadnja. Posjeduje farmu u Donjem Miholjcu na kojoj uzgaja crne slavonske svinje. "Imam nekoliko restorana koji kupuju meso od mene i znaju da je svježe", kaže Vida.
Za većinu Hrvata ovo je fotografija koja je uhvatila najzanimljiviji trenutak hrvatskog puta do finala Svjetskog prvenstva 2018. godine - veliki osmijeh na licu, naslonjen rukama i glavom na nacionalnu zastavu postavljenu na travnjak stadiona Lužnjiki nakon polufinalne pobjede protiv Engleske. "Bio sam samo iscrpljen i želio sam malo ležati", rekao je branič koji je bio jedan od junaka te utakmice. Navijači se nadaju da je napokon u formi nakon dužeg izbivanja zbog ozljeda.
Napustio je školu kad je imao 16 godina jer mu je otac mesar rekao da nogomet i škola ne idu baš zajedno. Mogao je nastaviti obiteljski biznis, ali umjesto da reže svinjetinu, Marcelo ovih dana svojim prolazima siječe obrane Serie A. Opsjednut kafanskim igrama poput pikada, biljara i stolnog nogometa, krenuo je u potragu za kućama u rodnoj Velikoj Gorici i kupio jednu s velikim i popularnim barom u prizemlju.
Pobožni katolik Kovačić je svoju buduću suprugu upoznao u crkvi dok je bio ministrant, a ona pjevala u zboru. Igrao je za vrhunske klubove u Hrvatskoj, Italiji, Španjolskoj i Engleskoj, ali navijači reprezentacije možda će se najvjerojatnije sjećati njegovog bizarnog nastupa na dočeku u Zagrebu nakon Svjetskog prvenstva 2018., kada je na pozornici zgrabio mikrofon kao da ima nešto stvarno važno reći što nikako ne može pričekati još sekundu, samo da bi promrmljao: "Pijani smo kao male mace".
Kapetan je, ikona, rekorder po broju nastupa u nacionalnoj momčadi, najvažniji igrač momčadi i najbolji nogometaš u povijesti nacije, ali još uvijek nije univerzalno obožavan u svojoj domovini. Razlog je njegova uloga u suđenju Mamiću, najvećem slučaju korupcije u hrvatskom nogometu, kada je promijenio početno svjedočenje i rekao da se ne sjeća ključnih detalja koji bi išli u prilog tužiteljstvu. Kasnije su optužbe za krivokletstvo odbačene, ali posljedice po Modrićev status su ostale, čak i nakon šokantnog uspjeha na Svjetskom prvenstvu. Vjerojatno je ovo njegov posljednji nastup za Hrvatsku na velikim natjecanjima.
Malo je netipičnijih nogometaša od uvijek uljudnog i samozatajnog veznjaka koji je bolovao od astmatičnog stanja. "Sad je bolje, nije mi to veliki problem", kaže Milan. Badelj potječe iz obitelji cvjećara, a supruga mu je pijanistica; nijedno od njih nije aktivno na društvenim mrežama. Samo pet dana nakon finala Svjetskog prvenstva 2018. dobili su sina Jonu Davida. Nazvan je po Badeljevom bliskom prijatelju i bivšem kapetanu Fiorentine Davideu Astoriju koji je umro 2018. godine.
Joško Vlašić, bivši desetobojac i poznati kondicijski trener, već je bio odgojio i trenirao jednu sportašicu koja je osvojila svijet - svoju kćer Blanku Vlašić, skakačicu u vis - kad je počeo individualno raditi sa svojim četverogodišnjakom, igrajući se loptom i bruseći njegove vještine. "Igrali smo svugdje. Čak i u dnevnoj sobi ili u liftu", kaže Vlašić stariji. Isplatilo se, nakon završetka nezgodne epizode u Evertonu, Nikola je bio junak kvalifikacija, jedan je od najboljih igrača najvišeg razreda ruskog nogometa, a sad je na rubu velikih stvari.
Kad mu je bilo 17 godina, činilo se da je njegove snove o vrhunskoj karijeri uništila teška bakterijska infekcija. Sljedećih šest mjeseci proveo je u bolnici: "Ponekad sam mislio da neću moći nastaviti igrati." Godinu dana kasnije postigao je oba pogotka za svoj dječački klub, splitski Hajduk, u pobjedi u derbiju protiv Dinama, a sljedećeg ljeta potpisao je za Chelsea. Londonski klub imao ga je pod ugovorom na šest godina, a on ipak nije odigrao niti jednu utakmicu za njih, već su ga bacali po raznim posudbama. Dokazavši se u Španjolskoj, Francuskoj, Italiji i Rusiji, na kraju je završio u Atalanti, koja mu je prošle godine konačno dala dugoročni ugovor.
Sa 17 godina iz splitskog Hajduka prešao je u francuski klub Sochaux kako bi spasio farmu kokoši svog oca, koja je bila u financijskim problemima i očajnički mu je trebao novac. Podsjetnik na to je tetovaža kokoši koja igra nogomet na desnoj nozi. Osvojio je naslove prvaka s Borussijom Dortmund, Bayernom i Interom, kao i Ligu prvaka prošle sezone s Bavarcima. Entuzijastični odbojkaš na pijesku, čak je jednom i sudjelovao na profesionalnom turniru, ali inače vodi miran život, izbjegavajući javne nastupe izvan terena.
Nazovite ga late bloomerom, ali skromno i gotovo univerzalno simpatično krilo koje je ove sezone nevjerojatnim hat-trickom izbacilo Tottenham iz Europe napokon je na mjestu na kojem je oduvijek željelo biti - zvijezda je kluba za koji je oduvijek navijao, član reprezentacije, a moguće i njezino tajno oružje. Budući da je morao proći kroz Serie B, Sloveniju, Južnu Koreju i Kinu da bi tamo stigao, to ga je samo natjeralo da više cijeni ono što sada ima.
Spretan u veznom redu ili na krilu, tihi i vješti 22-godišnjak već je godinama najbolji dribler hrvatske lige, a neprestano poboljšava i ostale aspekte svoje igre. Definitivno je spreman za velike stvari i mogao bi biti glavni oslonac Hrvatske u narednim godinama, ali i završiti studij sportskog menadžmenta prije nego što razmisli o selidbi u inozemstvo.
Njegov otac bio je nadareni nogometaš u Bosni i Hercegovini čija je karijera prekinuta u 21. godini kada je ranjen na bojištu. Preselio se u Zagreb, gdje je Josip rođen i počeo igrati nogomet u Dinamu. Lukavi krilni igrač izazvao je kontroverzu u Njemačkoj kada je izjavio da ne bi volio nositi kapetansku traku s LGBT bojama, rekavši da je odgojen religiozno i da bi to bilo u suprotnosti s njegovim kršćanskim uvjerenjem.
Još jedan ratni izbjeglica iz Bosne, nikada nije igrao za veliki klub u Hrvatskoj, a za reprezentaciju je debitirao tek lani u 29. godini. Na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu ostalo mu je svega nekoliko ispita. Svojom borbenošću i igrom u skoku podsjeća navijače na Marija Mandžukića.
Zagrebački dečko neutažive gladi za golovima, koji se istim tramvajem 16 godina vozio na treninge, ali se proslavio daleko od Dinama, izrastao je u drugog napadača koji se ubacuje između redova. Unatoč svojim kvalitetama, još uvijek se ne uklapa u način na koji igra hrvatska reprezentacija i to je više-manje uvijek bilo tako. No, prilično je filozofski u vezi s tim rekao: "Postoji nešto pozitivno u svakoj slabosti. Možda mi nedostaje agresije i ponekad sam previše hladne glave, ali to mi olakšava zabijanje golova." Zaboravljeni je član Leicesterove momčadi koja je osvojila Premier ligu 2015./2016. Te je sezone nastupio samo dva puta, a drugu polovicu sezone proveo je na posudbi u Hoffenheimu.
Do 2018. godine Bruno Petković nije zabijao gotovo dvije godine. Bio je centarfor, velik i snažan, koji je prilično redovno igrao u Serie A i Serie B i nije mogao pronaći mrežu 620 dana, odnosno 2300 minuta provedenih na terenu. Dinamo ga je ipak angažirao i on je procvjetao, probio se i u reprezentaciju za koju je u 13 nastupa postigao šest golova. Kad je potpuno u formi i u svom najboljem izdanju, nevjerojatan je igrač. Unatoč klasičnoj građi jedne devetke, ima divnu tehniku i viziju.
Eksplozivnog napadača, koji je zabio taj nevjerojatni volej nakon smiješne pogreške Willyja Caballera na Svjetskom prvenstvu 2018., ništa previše ne impresionira: reflektori medija, kulinarske tradicije ili čak Zlatan Ibrahimović s kojim uspješno surađuje u Milanu. Čini se najsretnijim kad se može vratiti svojim korijenima. Pa kad se kao 20-godišnjak preselio u Fiorentinu, rekao je da mu najviše nedostaje domaća kuhinja i izbjegavao toskansku hranu. Kasnije je navodno isplatio bankarske kredite za sve stanovnike svog malog rodnog sela, Vinjana Donjih.