DINAMO je u Ligi prvaka, Mišo u Mamićevom stanu, a Joe nije u onom na Mejama. Da je Smoje živ, Zdravko bi i njemu, kao i Lamzi, sredio kapunjeru.
Ni kada je Dinamo kao na tekućoj traci predstavljao istinska pojačanja, a Hajduk sklapao štetne ugovore s poluproizvodima, s kojima će dijeliti odštetu ako ih itko bude htio kupiti, nismo sažaljevali Hajduk, kao ni kada su suci sredili da Dinamo na Poljud dolazi s komfornih pet bodova prednosti.
U tebe se Josipe uzdam
Najjadnije je Hajduk ovog Dinamovog dominatnog ljeta 2011. zvučao i izgledao malo prije ponoći 23. kolovoza, nakon što je Zdravko Mamić u Malmou sretno izborio Lige prvaka i dao navijačima još jedan poklon: "Sutra ću negdje u Europi potpisati ugovor sa Šimunićem!".
To je za Hajduk bilo previše, nisu mogli dopustiti da najveći rival u roku od pet minuta slavi ulazak u Ligu prvaka i dovođenje igrača kojeg je Hajduk namijenio pokazati navijačima kao jedino istinsko pojačanje nakon Ibričića i što je još bitnije, kao dokaz da su još velik klub, da mogu dovesti igrača iz Bundeslige i ispred nosa Dinamu.
Uslijedio je trenutak Hajdukovog srozavanja:
"Hajduk je još u petak postigao dogovor s Josipom Šimunićem oko njegova prelaska u Hajduk. No nakon toga su se javili pojedinci koji pokušavaju sabotirati taj već dogovoreni transfer. Sklopio je Hajdukov predsjednik Hrvoje Maleš nagodbu s Hoffenheimom te se očekuje kako će Šimunić, vođen emocijama, a ne novcem, ispuniti obećanje. Istovremeno dok se transfer Šimunića na Poljud praktički dogovorio, pojedinci svojim izjavama obmanjuju javnost."
"Joe, molim te dođi, dogovorili smo se.."
U Hajdukovom priopćenju i njegovoj intonaciji, gdje se Šimunića kumi, preklinje i poziva na 'osjećaje' i 'poštenje', koje vapi "Joe, ne budi pizda, dogovorili smo se, daj dođi", vidi se otkliznuće nekad velikog kluba u tužnu žicarsku realnost, jer za Hajduk je donedavno bilo čast igrati.
S druge strane, iako se ne bi reklo da je to moguće, čak i Mamić evoluira s godinama, pa je od sekvence s neosvjetljenog puteljka u Domžalama, na kojem je prije četiri godine pompozno najavio da je od sutra Boško Balaban novi igrač Dinama, doživio skok od sedam milja: Više ne kupuje od samog sebe napadača sumnjivih kvaliteta, nego se šepiri dovođenjem čovjeka koji je prije dvije godine proglašen najboljim braničem Bundeslige.
Hajduk više ne trese dišpet nego frustracija
Derbi koji se na Poljudu igra za deset dana čekamo u odvratnoj, mučnoj atmosferi Dinamovog dominantnog likovanja i Hajdukovog ne dišpeta, nego frustracije zbog toga što ih rivali tuku na svim poljima. Navijači Hajduka bijes iskaljuju na Šimuniću, koji stvarno je do zadnjeg trenutka manipulirao s jednima i drugima, ali ti isti navijači bi mu da je izabrao Hajduk zaboravili žongliranje između Dinama i Hajduka i slavili ga kao Mesiju.
Dobro došli na Poljud 1993.
Umjesto priča o "prazniku nogometa", u kojem će nakon prekida bojkota, uz Torcidu sudjelovati i BBB, sve podsjeća na mračnu prvu polovicu devedesetih, vrijeme najglupljeg i najgoreg antagonizma i zatrovanosti mržnjom. Okidač za sve dalmatinske frustracije: Sudačko i režimsko protežiranje Dinama, bijedu i izolaciju regije, bio je tada aktualni prebjeg Joško Jeličić. Sada je za nezaposlenost, propale firme, lošu sezonu, sinkronizaciju crtića i po tko zna koji put "najgoreg Hajduka ikad", kriv Josip Šimunić.
Nema sumnje da je Poljud najljepši stadion u regiji s nadaleko najluđom atmosferom, ali jednako tako nema dvojbe da će 10. rujna biti vulkan razorno negativne energije i mržnje, koji svakako treba zaobići.