DERBI koji se igrao na današnji dan, 22. veljače 2009., zbog uvertire - 65 dana pumpanja atmosfere po medijima - nije mogao završiti drukčije nego vatreno, na terenu i tribinama.
Doduše, neki su vatru na prepunom i burom šibanom Poljudu gasili na prilično nekonvencionalne načine - mokrenjem po gledateljima s krova poljudske školjke, ali kod nas se i takve degutantnosti mogu svesti pod folklor i sastavni dio utakmica Dinama i Hajduka.
Splićani su dobili 2:0 (Kalinić 11 m, Ibričić) i tako okončali dvije sramotne serije: 2 godine i 10 mjeseci bez pobjede u dvobojima s Dinamom i 918 dana apstinencije od prvog mjesta na tablici HNL-a.
Spomenuli smo skandaloznu medijsku uvertiru u derbi, ali valja još jednom podsjetiti na to: kako je namjera ove rubrike biti vremeplov našeg portala, od povijesne je važnosti istaknuti to da se ne ponovi - nezapamćeno dugo i sramotno paljenje atmosfere pred derbi u kojem su još od prosinca sudjelovali gotovo svi hrvatski mediji.
Trava pod papirima, BBB pod vodom
Zahvaljujući čak dvomjesečnoj pauzi između jesenskog i proljetnog dijela prvenstva, "poluvrijeme" se kratilo puhanjem u žeravu sportskih, dužnosničkih i navijačkih antagonizama između "dva najveća hrvatska kluba", tako da nije nikakvo čudo što je na utakmici bilo više prekršaja nego točnih dodavanja, hrpa kartona, a navijači su priredili nekoliko prekida i odgodu početka utakmice.
Torcida je za početak priredila fantastičnu koreografiju s papirićima koje su navijači bacali s krova tribina u takvim količinama da je zatrpan cijeli teren, a jednog od papirdžija (onog koji se olakšao s vrha Istoka) će se još dugo sjećati brojni gledatelji.
BBB su u punom kavezu na Jugu odgovorili paljenjem stolica, na što su vatrogasci aktivirali šmrkove po navijačima gostiju, a ostatak stadiona je s oduševljenjem popratio dodatno hlađenje boysa na ionako mrzloj temperaturi.
Na terenu jad i bijeda: Tučnjava bez igre
Potpisnik teksta je svjedočio navedenoj utakmici i zbog oduševljenosti atmosferom tada zaboravio na manjak igre, ali kada se godinu dana poslije pogledaju snimke same utakmice, vidi se da je bila prava umjetnost složiti sažetak od 5 minuta iz makljaže isjeckane teatralnim Bebekovim suđenjem
Dinamo u cijelom susretu nije imao nijedan udarac na Hajdukov gol i puste najave iz Maksimira kako se neće prepasti Hajdukove grube igre, koja ih je često stajala gubitka bodova na Poljudu, pokazale su se lažnima. Hajduku nisu mogli parirati ni tučnjavom ni igrom, jer su Bili postigli dva gola. O svakom od njih se raspravljalo danima.
Calellova ruka i Ibrina noga
Zdravko Mamić je poslije utakmice u Plavom salonu organizirao projekciju koja je imala svjedočiti kako je Calellovo igranje rukom za kazneni udarac (iz kojeg je Hajduk poveo) bilo proizvod Bebekove prljave mašte i montaže iz radionice Hajdukova kućnog snimatelja Jurice Gizdića.
Ali za razliku od penala koji je Kalinić pretvorio u gol u sudačkoj nadoknadi prvog dijela, nikakve dvojbe ne može biti oko Ibričićeva gola za potvrdu pobjede na samom početku drugog poluvremena. Nesigurni Robert Kovač izgubio je loptu na pola puta do centra, a Senijad Ibričić se s poklonom sjurio prema golu i sa 20 metara u punom trku desnicom rasparao donji kut Butinine mreže.
I uz vremenski odmak jasno je kako je, osim vatrene atmosfere (pokvarene Torcidinim hukanjem Sammiru i tučnjavom BBB-a i policije), jedino na terenu vrijedno spomena s ovog burnog derbija bila ta Ibrina bomba.
Na Poljudu prije godinu dana golovi padali figurativno, a danas doslovno
Hajduk je u veljači 2009. Dinamu neočekivano oteo prvo mjesto, ali do kraja sezone ga nije znao sačuvati, bolje rečeno, lošije se od suparnika snašao na terenu, ali i izvan njega. Do kraja aktualne sezone nije moguć scenarij po kojem bi Poklepovićeva momčad pobjedom na Poljudu pretekla Jurčićevu u prvenstvu. Ne samo zato što više tamo neće igrati u ligi, nego zbog toga što je Dinamo prvi, a Hajduk sedmi. Međutim, sastaju se u polufinalu kupa krajem ožujka i početkom travnja.
Toliko toga se izmijenilo u samo godinu dana i od spomenute utakmice; Hajduk je tada jahao na valu uspješnog preoblikovanja s Matom Perošem na čelu kluba i ljubimcem navijača Antom Mišom na klupi. Dinamo je vodio već zaboravljeni Marijan Vlak, a na terenu su bili Mirko Hrgović i Adrian Calello, obojica danas bivši, s navodnicima ili bez njih.