HAJDUK je ispao iz kvalifikacija za Europa ligu izgubivši na Cipru od Pafosa 4:0 nakon produžetaka. Splitska momčad je u uzvrat ušla s velikih 2:0 iz prve utakmice, ali tu prednost nije uspjela obraniti i svoj europski put ove sezone nastavlja u 3. kolu kvalifikacija za Konferencijsku ligu gdje ga čeka litavski Žalgiris. Bijeli su odigrali odličnu utakmicu prije tjedan dana na Poljudu, ali za prolaz su večeras morali biti na 100% u svim segmentima svoje igre. Nisu bili ni blizu toga.
Ovo nije bila utakmica u kojoj je Pafos taktički i strukturno razmontirao Hajduk. Nije ga rastavio kroz pas, nije stvarao zicer za zicerom i nije ga nadigrao nekom velikom idejom. Ali je cijelu utakmicu radio sitne stvari koje Hajduk nije znao zaustaviti. Skupljao je druge lopte, dobivao duele, tjerao Hajduk u niz prekida, ubačaja, odbijanaca i neurednih situacija oko kaznenog prostora. Iz toga je Hajduk na kraju i pao.
Hajduk nije mogao izaći iz zadnje linije
Gonzalo Garcia je utakmicu počeo bez teško ozlijeđenog Roka Brajkovića, koji je bio vjerojatno najbolji Hajdukov igrač na početku sezone. Bio je to veliki hendikep, a svaka opcija koju je Gonzalo Garcia mogao poslati na teren imala je hrpu minusa.
Na kraju se odlučio mijenjati što manje pa je na desnom krilu krenuo 17-godišnji Adam Huram, inače lijevo krilo. Bila je to iznuđena odluka, ali i slika Hajdukova trenutka. Kadar još nije složen, prijelazni rok traje, a europska utakmica koja može usmjeriti sezonu igra se odmah.
Lako je otvoriti paljbu po Roberu Grafu zbog toga, ali nije korektno. Teška ozljeda Brajkovića i pad potencijalnog novog krila na liječničkom pregledu nenadano su osakatili Hajduk uoči utakmice. Ono što mu se može staviti na dušu jest da je Hajduk opet, kao i niz godina unazad, ušao u sezonu bez krštene šestice. Ni dugi odmor Nike Sigura nije isprika za to, jer ni on nije taj igrač. Nevjerojatno je koliko puta Hajduk mora nastradati zbog iste stvari.
Pritisak Hajduka bio je besmislen
Hajduk je u prvim minutama pokušao biti miran. Kad bi se otvorila tranzicija, tražio ju je. Kad je nije bilo, pokušavao je spustiti tempo i krenuti od zadnje linije. Problem je bio što to nije mogao raditi dovoljno kvalitetno. Pafos je visoko pritiskao Hajdukove gol-aute i izlazak iz zadnje linije, a Bijeli se nikako nisu snalazili. Nisu imali izlaz iz te situacije.
S druge strane, kad bi Pafos gradio napad, Hajduk je pokušavao izaći u visoki presing, ali domaćin je to često preskakao i te pokušaje Hajduka činio besmislenim. David Luiz je iz zadnje linije stalno pronalazio dijagonale prema krilima i Hajduk nije uspijevao otupiti taj prvi pas.
Domaćini su tako iznimno lako prenosili igru u zadnju trećinu gdje su pokupili gotovo sve druge lopte. Gađali su zonu ispred stopera, a iza vezne linije. Znali su gdje je Hajduk jako tanak i ugušili su ga time. U prvom poluvremenu Pafos nije imao niz čistih šansi, ali je imao punu kontrolu. Na odmoru je imao 9:0 u udarcima, 2:0 u udarcima u okvir i 64 posto posjeda. To dovoljno govori o tome gdje se igralo, unatoč tome što bi dojam bio drugačiji da Hajduk nije primio gol na kraju prvog dijela.
Gol je došao iz druge lopte. To je cijela priča
Prvi gol Pafosa u 40. minuti opet nije bio plod velike akcije. Domaćin je brzo izveo prekid na sredini terena, došao do situacije oko kaznenog prostora, lopta se odbila na dvadesetak metara, a udarac iz prve završio je u mreži. Možda je Toni Silić mogao bolje reagirati, iako je udarac došao iznenada i iz situacije u kojoj vratar nema puno vremena.
Daleko važniji je problem nastao prije toga. Hajduk opet nije imao igrača koji će zatvoriti odbijanac, pokupiti drugu loptu ili barem smanjiti prostor za udarac. To je stari Hajdukov problem. Godinama se govori o pravoj šestici, igraču koji može zaštititi zadnju liniju, gasiti napade prije nego što postanu opasni i držati vezni red u utakmicama ovakvog tipa.
Hajduk ga ni sada nema, osim Alberta del Morala koji će očito biti potpuno spreman nekad kad to više neće biti presudno, barem u Europi. Bez takvog igrača ovakva gostovanja postaju mučno preživljavanje. Svaka duga lopta, svaki odbijanac i svaki prekid mogu postati opasnost. Ne zato što je protivnik genijalan, nego zato što Hajduk nema dovoljno kontrole u zoni u kojoj se utakmice najčešće lome.
Promjene su malo pomogle, ali nisu promijenile utakmicu
Garcia je u nastavku reagirao. Bamba je ušao umjesto Hurama, kojemu se nema puno za zamjeriti jer je klinac i radio je rovovski. Bamba je odmah donio više od njega na desnoj strani. Izborio je prekršaj Luiza, a Šimun Hrgović je iz tog slobodnog udarca prisilio vratara Pafosa na obranu. To je bio prvi ozbiljniji Hajdukov udarac.
Kasnije su ušli Marko Livaja i Niko Sigur, izašli Mathieu Acapandié i Hrgović. Dario Melnjak se spustio na lijevog beka, Michele Šego otišao na lijevo krilo, Sigur na desnog beka, a Livaja u sredinu napada. Ulazak Livaje donio je Hajduku barem nešto što dotad nije imao, a to je igrač koji može primiti loptu, zadržati je pod pritiskom i iznuditi malo zraka. Ne, to ne znači da je morao startati, iako će sigurno biti priče o tome.
Ali zamjene nisu promijenile osnovni ritam utakmice. Pafos nije razbijao Hajduk kroz izrađene akcije, nego ga je stalno mrvio. Korneri, ubačaji, dueli, druge lopte, udarci izvana. Hajduk je previše vremena proveo u utakmici koja je odgovarala domaćinu. U 80. minuti Pafos je već zabio nakon kornera, ali je gol poništen zbog prekršaja u napadu. To nije bila iznimka, nego najava.
U sudačkoj nadoknadi David Goldar je nakon novog prekida zabio za 2:0 i odveo utakmicu u produžetak. Hajduk je odmah nakon toga mogao šokirati domaćina. Livaja je u zadnjim trenucima pucao lijevom nogom pokraj gola iz dobre situacije. Da je pogodio, pričalo bi se o karakteru i preživljavanju. Nije pogodio, pa se priča vratila tamo gdje je bila cijelu večer.
Na početku produžetka Pafos je zabio treći gol. U tom trenutku više nije bilo iznenađenja. Bilo je to samo ono prema čemu je utakmica dugo išla. Oživio je Hajduk nekako nakon toga, zaprijetio nekoliko puta, ali bila je to na neki način unaprijed izgubljena bitka. Nisu se predali, ali teško je odjednom početi stvarati i promijeniti ritam utakmice. U jeku možda najbolje igre Bijelih primili su još jedan gol i priča je bila gotova.
Pafos je dočekao da se Hajduk raspadne
Hajduk je u Splitu pobijedio 2:0 i imao rezultat koji se mora znati braniti. Ali braniti rezultat ne znači 90 minuta biti bez izlaza, bez kontrole i bez veznog reda koji može izdržati pritisak. Pafos je dobra, iskusna i fizički ozbiljna momčad, ali Hajduk nije ispao zato što ga je protivnik nogometno razbio. Ispao je jer nije imao dovoljno moći, discipline i koncentracije da preživi ono što je znao da ga čeka.
Ovo je poraz koji ponovno pokazuje iste rupe. Nedostaje šestica. Nedostaje miran izlazak iz pritiska. Nedostaje širina u napadu. Nedostaje kadar koji može izdržati europsku utakmicu kad se ozlijedi jedan važan igrač. Hajduk je izgubio utakmicu na Cipru, ali razlog poraza nije stao u jedan korner, jedan odbijanac ili jednu reakciju vratara. Pafos je cijelu večer igrao na granici onoga što Hajduk ne zna riješiti i gdje nema igrača da to oteža. I na kraju je dočekao da se Hajduk raspadne, opet.