Foto: Screenshot YouTube
''ŠUGAVA RIJEKO, PUNA SI SRBA, ne brini Rijeko, ima još vrba'', urlaju navijači Hajduka na Jadranskom derbiju pjesmicu o "srpskoj Rijeci". Nema veze što je kroz povijest više Srba bilo u Splitu, u kojem je, za razliku od Rijeke, u Drugom svjetskom ratu bila osnovana i nesmetano djelovala prava pravcata četnička postrojba.
Ne možemo napisati "eh da je barem onda u Splitu bila ova puna tribina mladića u najboljim godinama i tutama, sigurno bi ih poubijali i u nedostatku vrba povješali po borovima na Marjanu."
Jer oni bi tada, s obzirom na to da sada viču i "Za dom spremni!" bili saveznici četnika i s njima zajedno grčevito branili Knin protiv oslobodilačkih dalmatinskih partizana, čiji klub je bio Hajduk.
Urlate ZDS, a vaš je grad jebeni ''Poglavnik'' dao Talijanima, kako bi se po njemu četnici mogli šetati
Tako je, ZDS ekipo iz grada i regije koju je jebeni "Poglavnik" prepustio Talijanima, kako bi se četnici po Splitu šetali, a po Kozici i Rašćanima klali, vaše ustaše i oni koje sada verbalno ubijate i vješate po vrbama, bili su saveznici.
Ali naravno, vi o povijesti grada i regije u koju se kunete, pa ni i o onoj kluba kojeg obožavate, nemate pojma.
O povijesti grada u kojeg se kunete nemate pojma
Navijačke rugalice, stereotipi o mrskom rivalu koje se tako izražavaju, iako ih uzvikuju većinom punoljetni ljudi, često su totalne besmislice na razini glupog djeteta, pa tako i ona kojom su navijači Rijeke odgovorili Hajdukovima na njihovu morbidnost: ''Vi ste Titovi - Tito je vaš!" Vau, jebena fora. Jer Hajduk je, uči nas "navijačka istina", Titov klub.
Neviđena gluparija. Diktatora-hedonista ona stvar puno je više boljela za mlade maserke, glumice u najboljim godinama, namještene safarije i kubanske cigare. Za razliku od njegova zagorskog susjeda i nasljednika koji je nogometom bio zaluđen, Titu su nogomet, pa tako i Hajduk, bili zadnja rupa na svirali.
Hajduk je u svijetu navijačkih idiotarija postao "Titov" kada je Poljud plakao povodom Titove smrti. I to samo zato što je bio derbi i što su tamo bile kamere koje su uhvatile kmečanje hajdukovaca, zvezdaša i Poljuda. Da je taj dan derbi bio na uplakanoj Kantridi, Rijeka bi uz srpski, dobila i pečat šepavog maršala.
Kako smo naveli, sve te predrasude temelje se na neprovjerenim i jednostranim pričama iz davnina i dalje se prenose prilično "nezahtjevnim" pjesmuljcima, ali u slučajevima poput ovog, "istine" preuzimaju nove generacije, koje ne znaju kako je počela priča, u međuvremenu prerasla u dogmu.
"Ubij Srbina" orilo se Poljudom: Kada je Rijeka postala srpska, a Armada - Delije?
Rijeka je hajdukovcima postala srpska, pa su joj sukladno tome jučer često urlali "Ubij Srbina", zbog događaja u finalu Kupa maršala Tita 1987. koji su igrali Titov Hajduk i Rijeka.
Pošto se tada ogromna većina današnjih Hajdukovih za dom spremnih vrboljubaca nije rodila, a od prethodnika baštine poluistine i prenose ih na generacije koje dolaze, red je upoznati ih s time zašto je ono što viču kontra Rijeke višestruko bijedno.
Osim što je takvo skandiranje odurno, u slučaju navijača Hajduka je i tragikomično jer Srbi su bitan, neodvojivi dio Hajdukove povijesti, od Beare, preko Đorđevića, do Pešića i konačno Rapaića. Dakle, ubijate najvećeg golmana u povijesti Hajduka i Hrvatske te najomiljenijeg igrača kluba u zadnjih 30 godina.
Ali protiv Rijeke maloumnost tog skandiranja poprima novu dimenziju, osobito ako uzmemo u obzir događaje iz spomenutog finala Kupa, otkada u hajdučkoj mitologiji Rijeka postaje srpska, a Armada - Delije.
Igralo se u Beogradu, na Stadionu JNA kluba Partizan, a navijači Hajduka bili su na južnoj, dok su Riječani bili na sjevernoj tribini.
Srpski sudac je Hajduku trofej, baš protiv ''srpske'' Rijeke
Kao i svake godine, predigra finalu Kupa bilo je finale natjecanja u juniorskoj konkurenciji koje je tada igrala Crvena zvezda i nakon kojeg su na sjevernoj tribini ostali njeni navijači Delije.
Prema verziji navijača Hajduka, Riječani se tada ujedinjuju sa zvezdašima i finale Kupa provode zajedno navijajući s Delijama protiv Hajduka, dok Riječani tvrde da to nema veze s istinom i da su zvezdaši samo ostali na tribini provocirajući Torcidu koja je njima bila puno veći rival u odnosu na tek osnovanu i malobrojnu Armadu.
Koja god od ovih dviju verzija bila istinita, jedna istina koju priznaju svi koji su gledali to finale je neosporna: Hajduku je taj Kup protiv srpske Rijeke osvojio zahvaljujući srpskom sucu Zoranu Petroviću, o čemu ne svjedoče samo izblijedjeli grafiti u Rijeci, nego i snimke: