PRIJE samo 17 dana oko 18 sati sve je izgledalo idealno za Hajduk. U tom trenutku Gorica je vodila protiv Rijeke 2:0, dan nakon što je Dinamo šokantno poražen od Lokomotive 0:3 na otvaranju polusezone. Ni krivi ni dužni, prije nego što će odigrati i minutu nogometa u nastavku sezone, Bijeli su bili na putu da povećaju svoju prednost na prvom mjestu. Za vikend im se nudila prilika da pobjedom na Poljudu protiv Rijeke ostave konkurente daleko iza sebe i trasiraju put prema dugo čekanom naslovu prvaka.
Nije se dogodilo. Rijeka je okrenula utakmicu protiv Gorice, a potom odnijela puni plijen s Poljuda zadavši šamar šokantno lošem Hajduku. Kao da sam poraz nije bio dovoljan, činilo se da se sva moguća nesreća namjerila na Bijele koji su na toj utakmici ostali bez Marka Livaje na tri tjedna zbog ozljede te bez Emira Sahitija i Nike Sigura za utakmicu u Osijeku zbog žutih kartona, a produžilo se i izbivanje Ismaela Dialla nakon što je Obala Bjelokosti dva puta u šokantnim završnicama prolazila dalje na Afričkom kupu nacija.
Uoči utakmice u Osijeku hitno je zbog smrtnog slučaja u obitelji odletio Rokas Pukštas te izbivao s treninga nekoliko dana. Posljedice susreta s Rijekom bile su vidljive i na Fahdu Moufiju, koji je vukao ozljedu cijeli tjedan. Ozlijedio se i Leon Dajaku, a netom prije utakmice na Opus Areni zbog viroze je otpao Mihael Žaper.
Nema zamjerki na bod u Osijeku, ali Hajduk nije u dobrom ritmu
Dakle, Hajduk je protiv Osijeka bio bez Sigura, Dialla, Žapera, Sahitija i Livaje, koji bi svi bili sigurni starteri, a igrali su neki igrači koji su imali velike probleme u tjednu uoči utakmice, i to neki od njih na neprirodnim pozicijama. U takvoj situaciji bod s Opus Arene sasvim je zadovoljavajući rezultat.
Komentari koji su sugerirali da Hajduk i takav "mora" pobijediti u Osijeku bedasti su i nemaju nikakvo uporište u realnosti. Daleko bolje momčadi od Hajduka na europskoj razini osjetile bi toliko izostanaka.
Na sam rezultat u Osijeku ne može biti zamjerki, ali kada se stavi u kontekst toga da je Hajduk u zadnje četiri utakmice protiv Osijeka, Rijeke, Dinama i Lokomotive uzeo samo tri boda, jasno je zašto lagano počinje bujati nezadovoljstvo navijača. Cijela bi percepcija bila puno drugačija da Hajduk nije teško posrnuo protiv Rijeke, ali to su si sami napravili i sada se moraju vaditi. Bijeli su loše otvorili polusezonu i definitivno nisu u dobrom ritmu.
Najveći problem okruženja Hajduka je činjenica da gotovo nitko ne gleda širu sliku, a gotovo svi su pretjerano euforični ili utučeni nakon svake utakmice. Već nekoliko puta ove sezone "sve je bilo gotovo", bilo u smislu da Bijeli nemaju šanse za naslov prvaka ili da nitko drugi nema šanse protiv Hajduka u toj borbi.
Hajduk ima šansu obrisati sve loše
Da je Hajduk pobijedio u obje utakmice napravio bi ogromnu prednost, a nakon što je osvojio samo bod u te dvije utakmice i dalje ima sve u svojim rukama. Naravno, nije dobro gubiti bodove u derbijima ili općenito u bilo kojoj utakmici, ali realnost je da je Hajduk sada odradio sve najteže utakmice u trećem krugu prvenstva, dok njegovi suparnici to tek moraju napraviti.
Rijeka i Dinamo igrat će na Maksimiru te će neminovno netko izgubiti bodove, a možda i oba kluba. Uz to, Rijeka u ovom krugu kod kuće dočekuje Osijek, dok će Dinamo morati na gostovanje na Opus Arenu odmah nakon derbija s Rijekom. Nije nimalo zanemarivo što ga čekaju i europske obveze protiv Betisa.
Hajduk sada ispred sebe ima šest utakmica u kojima može ispraviti puno toga i vratiti se na pobjednički kolosijek. Redom igra protiv Slavena, Rudeša, Varaždina, Istre, Gorice i Lokomotive, a 30. ožujka na Poljudu dočekuje Dinamo. Bijeli jednostavno moraju osvojiti gotovo sve bodove koji su dostupni. Bilo kakav poraz u tim utakmicama jako će zatresti temelje na Poljudu i potencijalno srušiti sve što se gradi zadnje tri godine.
Za trenera i igrače nema isprike, ili jesu ili nisu
Sve to zvuči umirujuće i lijepo za Hajduk, ali protivnici se neće sami pobijediti. Hajduk si ne može dozvoliti da unaprijed upisuje bodove protiv bilo koga jer unatoč tome što ima najkvalitetniju momčad posljednjih godina, ona nije toliko dobra da će pobjede dolaziti same po sebi bez maksimalnog angažmana svakog pojedinca. Ako tu lekciju još nisu naučili, nikad je ni neće naučiti.
Skoro dva desetljeća bez titule težak je teret koji igrači i trener Mislav Karoglan moraju nositi, ali ako za to nisu spremni, onda su na krivom mjestu u krivo vrijeme. Klub im je omogućio sve uvjete koji im trebaju, imaju povoljan raspored ispred sebe i samo je na njima da na terenu pokažu da imaju kvalitetu i karakter potreban za okretanje momentuma s početka ove polusezone. Ukratko, vrijeme je da pokažu muda i zaigraju bez ziheraštva kao momčad koja želi biti prvak ili na kraju sezone sigurno neće prvi proći ciljnom ravninom, a za to im nitko neće biti kriv osim njih samih.