NAKON pet utakmica i gotovo dva mjeseca od slavlja u Puli, Hajduk je sinoć na Poljudu u susretu protiv zaprešićkog Intera (3:0) upisao pobjedu u prvenstvu. Splićani su bili u očajnoj seriji, a i dalje su u katastrofalnom položaju s deset bodova zaostatka za četvrtoplasiranom Goricom i potencijalnih dvadeset u odnosu na prvoplasirani Dinamo.
U proteklih devet mjeseci Hajduk je u 29 ligaških susreta upisao samo devet pobjeda, a od aktualnih prvoligaša, Hajduk je uspio svladati samo Istru, Rudeš i Inter po dva puta te jednom Lokomotivu.
Uz takve rezultate vrlo je teško izvući ozbiljnije zaključke iz jučerašnje uvjerljive (3:0) pobjede nad Zaprešićanima i ustvrditi kako je momčad Zorana Vulića napravila korak naprijed. Činjenica je da momčad psihološki djeluje zdravije i da su se počeli nazirati tragovi napadačkih mehanizama, no sve je to još jako daleko od razine na kojoj igraju ekipe iz gornjeg doma ljestvice HNL-a.
Dobro je što je Vulić, svjestan da više nema što izgubiti i da niže ne može pasti, počeo davati šansu mladim nogometašima pa je Hajduk osim Palaverse, a vjerojatno i Teklića, dobio i lijevog beka Bradarića. Mladi branič igra obećavajuće, no besmisleno je što ga u Splitu, valjda prateći neke uvriježene tradicije, nakon samo dvije utakmice počinju gurati u reprezentaciju.
Nažalost, odavno su prošla vremena kad je Hajduk bio snaga domaćeg nogometa i kada su dobre igre u Splitu automatizmom povećavale šansu za uvrštenje na širi popis reprezentacije. Guranje mladog igrača nakon 180 dobrih minuta prema nacionalnoj selekciji, ističući njegov neosporni talent, djeluje neozbiljno.
Dva igrača koji u aktualnom kadru Zorana Vulića pokazuju da nešto vrijede su Josip Juranović, kojem je protiv Intera vraćena kapetanska traka i koji svojim zalaganjem i odnosom može biti primjer ostalim igračima, te Brazilac Jairo, koji nakon klimavog početka u svakom novom susretu pokazuje sve bolji nogomet. Jairo je idejni vođa ovog Hajduka i njegov najubojitiji igrač.
Koliko će Hajduk napraviti u sljedeće tri ligaške utakmice (Slaven, Rudeš, Istra) koje se bi mogle biti presudne za posao Zorana Vulića, puno će ovisiti upravo o raspoloženju Brazilca, ali i Ahmeda Saida, koji se vrati svaki put kad ga tribine, mediji i struka pokopaju.
Unatoč svemu, Hajduk će u Gradskom vrtu igrati četvrtfinale Kupa.
Iako se može očekivati da će novi Nadzorni odbor popustiti pod pritiscima Našeg Hajduka, koji je već izrazio nezadovoljstvo izborom Zorana Vulića na mjesto trenera, ako Vulić poveže tri prvenstvene pobjede i prođe u polufinale Kupa, može se dogoditi da ostane i na proljeće, no za takve tvrdnje još je rano.
Rano je za bilo kakve procjene budućeg Hajduka, koji je izgubio još jednu sezonu u preslagivanju kluba. Udruga Naš Hajduk u kompliciranoj je situaciji nakon što je odbacila prijavu Marina Brbića za novi saziv Nadzornog odbora zbog prekršajne prijave koji je dobio kao predsjednik Hajduka, zbog loše organizacije, kako bi Hajduk mogao odigrati utakmicu iako nije imao novca za zaštitare. Naime, identični optužni prijedlog prema odgovornoj osobi, koji je Brbić dobio 2012. godine, ali je stupio na snagu tek 2016., zaprimio je i bivši predsjednik Ivan Kos nakon dvoboja Hajduk - Rijeka, tijekom kojeg je navijač sa šipkom uletio u teren.
Što je još zanimljivije, isti optužni prijedlog kao odgovorna osoba ima i aktualni predsjednik Hajduka Jasmin Huljaj. Dobio ga je nakon posljednjeg poljudskog derbija kada je jedan vatrogasac ostao bez dijela prsta nakon topovskog udara bačenog s tribina. Dakle, jednom kad Jasmin Huljaj bude pravomoćno osuđen, morat će napustiti predsjedničku fotelju splitskog kluba.
Hajdukovo vodstvo drži samo tromost pravosuđa?
Upravljačku strukturu Hajduka u ovom trenutku, čini se, drži tromost hrvatskog pravosuđa. Ivan Kos je igrom slučaja smijenjen prije nego što je stigla pravomoćna presuda, no ako Jasmin Huljaj bude odradio cijeli svoj mandat na Poljudu, vrlo je vjerojatno da će presuda stići u sljedeće tri godine pa bi Hajduk tako preko noći mogao izgubiti vodstvo.
Problem je što Hajduk ni trenutno nema vodstvo koje ima povjerenje, klub vodi Nadzorni odbor na odlasku.
Prošle sezone Hajduk se do pred sam finiš borio za naslov prvaka i nakon desetljeća posta klub je bio na putu da napraviti značajniji iskorak. Međutim, napravili su tri koraka unatrag.
Nema vodstva, perspektivnog trenera ni pravih igrača. No, kako je moguće da nema novca?
Hajduk je riješio dugovanja, ali nema ozbiljnog predsjednika. Svakim danom sve je jasnije da Jasmin Huljaj bez obzira na njegove vrhunske menadžerski dosege u tvrtki Jadran - Galenski laboratorij, nema pojma kako se vodi jedan nogometni klub.
Igrom slučaja, klub s Poljuda ne samo da nema predsjednika, već nema ni Nadzorni odbor. Aktualni saziv na odlasku je i izgubio je svaki kredibilitet.. Novi NO tek valja odabrati, a kako se od njega isključivo traži nadzorna uloga, nije jasno zašto mu daju epitet "spasonosni".
Teško je to priznati, ali Hajduk u ovom trenutku nema ni ozbiljnog sportskog direktora. Saša Bjelanović je hrabar i uporan ali riječ je početniku koji se ovoga ljeta svojim istupima (slučaj Caktaš), a posebno sportskom politikom (transferi i akvizicije) doveo u neugodnu poziciju,
Da Hajduk barem ima stratega čijem se radu dugoročno može vjerovati, no ni to nije slučaj. Zoran Vulić u dva mjeseca realno nije pokazao napredak. Iz kola u kolo kadrovski šara kao da se nalazi na pripremama u Sloveniji, a njegova momčad igra nogomet kakav se može naći jedino u vremenskim kapsulama iz sredine 90-ih.
Hajduk trenutno nema ni navijača - Poljud je zatvoren do iduće godine nakon što je Torcida ozlijedila vatrogasca.
Čak i da se sve ovo može objasniti krivim koracima u radu jednog eksperimentalnog projekta, narodnog kluba koji junački žuri pred svojim vremenom, kako razumjeti da Hajduk nakon šest godina nema barem pristojnu momčad? Sve što je valjalo otišlo je vani, a ostali su jedino stranci upitne kvalitete i oni koji se nisu mogli prodati.
Bijeli tako danas nemaju igrača koji bi se mogao prodati za više od dva milijuna eura. Većina starijih prvotimaca djeluje bezobrazno nezainteresirano, kao da ni sami ne vjeruju da mogu izaći iz crne rupe, dok oni mlađi ne dobivaju dovoljno vremena.
Sve se to može promijeniti, samo treba uložiti ozbiljnu svotu novca. Čovjek bi rekao da barem novca ima nakon što je klub u četiri sezone prodao Bašića, Leticu, Vlašića, Ercega, Ohandzu, Radoševića, Nižića, Kalinića, Sušića, Šimića, Milića, Maganjića, Balića, Caktaša te zaradilo preko 30 milijuna eura.
Ali jebiga, novca nema i neće ga ni biti, barem ako se ne krene u nova zaduživanja. Naime, prije nekoliko tjedana predsjednik Huljaj je svečano izjavio kako je Hajduk trenutno u delikatnom trenutku koji nužno zahtijeva realizaciju četrdeset milijuna kuna razvojnog kredita.