POBJEDOM protiv Gorice Hajduk Ivana Leke je u nastavku sezone svoj učinak podebljao na tri pobjede (Šibenik, Varaždin, Gorica) i dva poraza (Istra, Rijeka). Dinamo je odmakao previše da bi se neizvjesna borba za titulu činila kao mogućnost, ali iz perspektive Hajduka bilo bi pogrešno previše se opterećivati rezultatima koje u ligi ostvaruje najveći rival.
Hajduk u ovom trenutku jednostavno financijski i igračkom kvalitetom nije dorastao Dinamu i zato se treba uspoređivati sa samim sobom i skoncentrirati na unutarnja pitanja. Ponovno osvajanje drugog mjesta bi površno, faktografski i suhoparno, rezultatski gledano bilo uspjeh, ali ne može se govoriti o uspjehu ako klub ne pokazuje znakove napredovanja.
Kod Hajduka ih trenutno nema. Nakon 22 kola prošle sezone Hajduk je uz nešto malo bolju gol-razliku imao isti broj bodova kao i sada. Atmosfera oko kluba tada je bilo značajno bolja iako Hajduk nije pobjeđivao više nego danas, ali to je razumljivo. Radilo se o prvoj sezoni vidljivog iskoraka nakon dugog vremena, a Dinamo je tada kiksao više i bio dohvatljiviji. Dakle, Hajduk matematički nije lošiji, ali njegovi najodgovorniji ljudi su uvelike potratili posljednjih godinu dana.
Rezultatski se tapka u mjestu. Što dalje?
Ekipa ni početkom 2022. nije igrala sjajno. U proljetnom dijelu prve Dambrauskasove sezone odigrano je puno loših utakmica u kojima se nekako pobijedilo, baš kao i u ovoj protiv Gorice. Usprkos problemima osvojeni su Kup i najbolji plasman u ligi u desetak godina, ali čim se u tim lošim utakmicama krenulo prosipati bodove, Jakobušić i Nikoličius su se sakrili iza Dambrauskasa i otpisali ga.
Hajduk je trenutno ekipa koja igra negledljivo i pobjeđuje na jedvite jade, u opasnosti je da u nadolazećim derbijima s Dinamom u prvenstvu i Osijekom u Kupu ostane bez gotovo ikakvih šansi za borbu za trofej, a Ivan Leko (peti trener prve ekipe u dvije godine) otvoreno pokazuje svoje ogromno nezadovoljstvo.
U njegovim izjavama između redaka se mogu uočiti i strelice ispaljene prema Upravi, najviše na račun upitno odrađenog posla u prijelaznim rokovima. U trenucima kada klub tapka u mjestu, ne samo po usporedbi bodovnog učinka u dvije sezone, pitanje je što odabrati kao smjer za budućnost.
Jakobušić je isprobavao sve profile trenera i nijednom nije dao povjerenje
Nakon dulje od dvije godine krajnje je vrijeme da se na odgovornost pozove Lukšu Jakobušića kao najodgovornijeg za nepostojeću strategiju kluba u nalaženju rješenja za najbitnije stručne pozicije. Nekadašnji predsjednik VK Juga isprobao je gotovo sve moguće vrste trenerskih rješenja.
Kada je Hajduk bio peti, doveo je Paola Tramezzanija, trenera za kojeg se znalo da neće igrati atraktivno ili razvijati mlade igrače, već da će pošto-poto pokušati ostvariti zacrtani rezultatski cilj i da nije dugoročno rješenje.
Nakon njega došao je Jens Gustafsson, trener s reputacijom rezultatskog overachievera iz Švedske poznat po razvijanju mladih igrača, kojem je u ruke gurnuta jedna od najstarijih ekipa prvenstva s jako malim brojem mladih.
Zatim je došao Dambrauskas kao još jedan stranac, ali sa značajnim HNL iskustvom iz Gorice i reputacijom hit trenera. Nakon njega okrenulo se domaćem inkubatoru. Uzde je preuzeo Mislav Karoglan, Jakobušićev sportski direktor nazvao ga je jednim od najboljih trenera iz klupskog pogona u desetak godina, a Karoglan je zatim maknut iako je bio neporažen u 10 utakmica, u kojima je dva puta rušio Rijeku i jednom nadigrao Dinamo.
Leko nije kriv za krizu igre. Uprava ne radi posao u prijelaznim rokovima, a trenere mijenja kao čarape
S Lekom je Jakobušić dobio ono što je prema mišljenju velike većine javnosti htio od samog početka. Veliko ime na trenerskoj klupi, nekoga koga ni oni najopušteniji simpatizeri kluba neće morati guglati, već će mu u startu dati kredita jer uz to ime i prezime vežu opipljiv igrački i/ili trenerski renome.
One koji su pazili nogomet je već milijun puta naučio da takav pristup garantira samo kratkoročne PR poene, ali ne i rezultat. Leko nesumnjivo jest ozbiljan i obrazovan trener koji je u Splitu prekratko da bi se u njega upiralo prstom kao krivca za trenutne muke.
U izjavama nakon Gorice je očigledno nezadovoljan utakmicom dao i zabrinjavajuću opasku da Hajduk izgleda lošije nakon pet tjedana pod njim nego što je izgledao nakon samo pet dana. To je zaista tako i ozljede koje nisu pogodile ijednog nositelja igre ne mogu biti razlog i opravdanje.
Razlog bi mogao biti to da se treneri mijenjaju kao čarape, a čelni ljudi skrivaju od odgovornosti, što narušava atmosferu oko kluba i u samoj ekipi, ili što se u prijelaznim rokovima nikako ne dovodi defenzivni vezni, koji je očigledno ono što najviše nedostaje. U prvom dijelu sezone sam Marko Livaja je rekao da još uvijek nema iskoraka u odnosu na prošlu i da mu to izaziva frustracije.
Nadzire li Nadzorni odbor Jakobušića? Ako Leko ne uspije, vrijeme je da se mijenja predsjednik, a ne trener
Sve frustriraniji su vjerojatno i svi navijači i nisu licemjerni jer su prije godinu dana pisali puno pozitivnije Facebook komentare nakon identičnog bodovnog učinka. Hajduk u posljednjih godinu dana nije napredovao u smislu da je ikome jasna ideja igre i razvoja sportskog sektora, a njegovo vodstvo nije pokazalo da je sposobno nalaziti rješenja.
Doduše, na demokratskim izborima, po kojima je u polju politike klub avangarda, izabran je novi Nadzorni odbor, ali indikacija da njegovi članovi zaista nadziru rad Uprave i pozivaju je na odgovornost za sada nema. Nakon loših igara u siječnju i veljači Hajduk i dalje izgleda kao ekipa koju može spasiti samo bljesak individualaca, ali ovaj put trener ne smije biti taj koji će platiti kada neki protivnik poput Gorice odnese bodove.
Jakobušić je s Tramezzanijem, Gustafssonom, Dambrauskasom, Karoglanom i Lekom isprobao apsolutno sve vrste trenerskih rješenja dostupne klubu koji vodi. Hajduk je klub koji ne smije pristati na beznadno tavorenje na drugom mjestu (koje isto tako duguje posrtaju Osijeka i Rijeke), status nenositelja s malo šansi u Europi i povremeno konkuriranje za trofej Kupa. Ako postane jasno da Leko ne može pronaći dobitnu formulu, vrijeme je da se nakon pet trenera za promjenu promijeni predsjednik.