HAJDUK je prošao dalje. Na kraju dana, to je najvažnija vijest za navijače Hajduka iz dvomeča sa Žilinom, ali jučerašnji uzvrat svejedno je bio negativni déjà vu. Hajduk koji stiže u uzvrat s uvjerljivo stvorenom prednošću, a zatim pada u nervozu i neizvjesnost, scenarij je koji se mogao vidjeti više puta zadnjih godina.
Dogodilo se isto na Farskim otocima prije dvije godine kada je Hajduk s dva gola prednosti bio na konopcima, a i prošle godine u Tirani, kada je Hajduk u produžecima prosuo gol prednosti i oprostio se od europske sezone. Susret u Žilini završio je sretnije, ali je svojim oscilacijama bio opasno blizu novog teškog ispadanja.
Samo jedna momčad je jučer izašla na teren spremna i s namjerom preuzimanja uloge favorita, a to nije bio Hajduk. Takvu tezu nije teško dokazati jer su obje ekipe napadale u istoj 3-2-5 strukturi, ali način na koji su se obje ekipe pripremile za takvu utakmicu je neusporediv.
Agresivna Žilina i predvidljivi Hajduk
Žilina je izašla visoko tako što je iz svoje 5-2-3 faze obrane mogla lako pritisnuti igrač na igrača s maksimalnom agresivnošću i jasnoćom u ideji. Dominaciju u takvoj ideji omogućio im je i predvidljivi Hajduk, koji nije imao mehanizme za izlazak iz takvog presinga. U prednjoj liniji nije imao igrače koji će osvojiti duel, a u donjem dijelu izgradnje bio je previše predvidljiv za ozbiljniju ugrozu ekipe koja se brani na najagresivniji mogući način.
Jedine prilike koje su Bijeli uspjeli stvoriti u prvom poluvremenu došle su zbog individualne kvalitete Pukštasa i Skoke, koji su se uspijevali riješiti svojih čuvara driblingom u teškim situacijama. Takva nedostatak opcija u kreaciji porazan je za stil igre koji Hajduk gaji, bez obzira na to što se radi o organiziranom i fizički moćnom protivniku.
Nije Hajduk bio predvidljiv samo pod pritiskom. U rijetkim trenucima kad je uspio smiriti pritisak Žiline, sam je pretjerano ubrzavao svoju igru. Hajduk praktički nijednom nije stao na loptu i ustabilio dulji period mirnog posjeda. Tema iz prve utakmice ostala je ista - većina napada bila je direktna te Hajduk ni u jednoj utakmici nema duži period posjeda u kojem je lopta ostala na tlu, a da ga može pozitivno izdvojiti od početka do kraja.
Naravno, stvarao je Hajduk šanse na druge načine, što je jednako legitimno, a u široj slici i pozitivno, ali je zabrinjavajuće to što Hajduk ne izgleda jednako kvalitetno u fazi igre u kojoj je Garcia najviše izgradio svoju reputaciju.
Hajdukov obrambeni kaos
U usporedbi s jasnim ulogama koje je Žilina imala u fazi obrane, Hajduk nije bio ni blizu. Odmah u prvoj minuti dopustio je opasnu priliku jer nije bilo jasno tko ima kakvu ulogu u presingu, a ti problemi su se, uz bolje i lošije trenutke, nastavljali kroz cijeli susret.
Hajduk se nije svjesno pokušavao povući, ali nije imao ni mehanizme s kojima bi stvorio smislen pritisak. Nije bilo konstantne jasnoće u tome tko bi trebao izlaziti na tri protivnička stopera. Brajković je ostao podijeljen između uloge pokrivanja visoko postavljenog beka i zone u kojoj može iskočiti na stopera, a zbog toga nije mogao kvalitetno odraditi ni jednu od te dvije stvari.
Slične stvari događale su se i s Melnjakom i Skokom - tko ide gdje, tko pokriva koga i kako - to nisu stvari koje bi inače trebale biti toliko podložne interpretaciji, pogotovo kad je riječ o protivniku koji nema previše rotacija i ne otežava zacrtavanje ideje u fazi obrane.
Garcia i Hajduk su u tome apsolutno podbacili. Nisu uspostavili kontrolu, dopuštali su da ih Žilina natjera u pasivni blok i nervozu, a Slovaci su upravo iz takvog kaotičnog presinga došli do oba pogotka i svih svojih prilika.
Problem je dugoročan, ali nije izlika za sve
Može se priča svesti na mentalitet i nedostatak kvalitete jer to su aktualni i dugoročni problemi, ali i u njima se mogu i trebaju pronaći rješenja kako ih ublažiti konkretnim potezima, a ne se skrivati iza njih.
U ključnim trenucima nisu postojale konture jasne i logične ideje za koju se igrači mogu uhvatiti. Ovaj Hajduk građen je za proaktivan nogomet, a mane su mu takve da mu se protiv nikoga ne isplati biti pasivan, bilo to namjerno ili ne.
Isto kao što prošlog tjedna nije postojao razlog za euforiju, sada ne postoji razlog za dramu jer je Garcia dokazao da može učiti na svojim greškama, a momčad da može rasti. Postoji razlog za preuzimanje odgovornosti i iskrenu dijagnozu pravih problema koji se mogu riješiti konkretnim potezima, a za nastavak europskog puta ključno je da se te stvari dogode što ranije.