Foto: hajduk.hr
"NAPADAMO Kup i bez potresa završavamo prvenstvo. Postojeći kadar dovoljan je za izgurati preostalih 15 utakmica proljetnog dijela." ovako je Hajdukov predsjednik Marin Brbić najavio drugi dio sezone navijačima. Nadzorni odbor kluba odobrio je prodaje ključnih (Caktaš, Milović) i jednog od dva najperspektivnija (Balić) igrača jer mu je sportski direktor Goran Vučević tijekom zimske stanke rekao ovo isto, odnosno da su preostali igrači jamstvo solidnog rezultata do kraja sezone.
Sreća njihova što splitovci štrajkaju, a Filijala nije programirana za vrh tablice, jer ostali bi i bez euro-pretkola
Mjesec dana kasnije, Hajdukova osakaćena momčad bez ikakvih (dostojne nitko nije ni očekivao) zamjena za navedene koji su otišli, igra i izgleda nevjerojatno očajno, zapravo grozno. Od šest prvenstvenih utakmica, pobijedila je u samo dvije, od čega jednu poklonjenim penalom protiv najlošije momčadi u ligi. Sreća za Hajduk je što igrači Splita štrajkaju zbog neisplate plaća i što Dinamova filijala Lokomotiva nije programirana za vrh tablice, jer inače bi Hajduk ostao bez onog što mu je zadnjih godina smisao na terenu - par ljetnih euro pretkola za dizanje navijačke euforije i punjenje blagajne.
Hajduk s pečatom Vučevićevog jamstva kvalitete vidjeli smo u punom sjaju protiv Dinama
Ali o tome koliko Hajduk s pečatom Vučevićevog jamstva kvalitete zapravo znači i može, pokazalo je prvih pola sata prve utakmice polufinala Kupa na Poljudu protiv Dinama. Najveći rival u Splitu se pojavio nakon niza neuvjerljivih partija i sa šest uzastopnih pobjeda koje dobro zvuče samo na papiru, jer do njih je došao na račun jednog igrača i par sudaca. Međutim, čak i takav protiv Hajduka je djelovao kao ekipa s druge planete. Zapravo, točnije bi bilo reći da je Dinamo kontra Hajduka izgledao poput profesionalne u srazu s rekreativnom momčadi.
Prodaja je nužnost, rasprodaja ludost
Kao što smo toliko puta ponavljali i kao što je očito, Hajduku je u procesu ozdravljenja i stabilizacije prodaja igrača nužnost i na tome mu nitko nema pravo prigovoriti: kako bi isplatio dugove, vratio kredit Gradu, nakon čega bi konačno dobit od izlaznih transfera, ulaznica, navijačkih članarina, suvenira i kobrendiranih proizvoda, osim u normalno funkcioniranje kluba, mogla biti investirana u pojačanja, a ne u rang i kvalitetu igrača koji zadnjih godina nastupaju za Hajduk samo zato što su dovedeni jer su "besplatni" ili zato što ih nitko drugi neće.
Slaganje kluba od nule i minusa težak je i dug posao, ali Hajduk se ne može voditi samo kao "firma"
Ali Hajduk se ne smije baviti gotovo isključivo rasprodajom, odnosno puštanjem svih nositelja igre kako bi konačno dohvatio "nulu", odnosno vratio kredit Gradu (kojeg je preostalo još 21 milijun kuna) pod svaku cijenu, ne vodeći uopće računa kako se to odražava na momčad, ali i klub u cjelini. Istina je da je postupak slaganja kluba od minusa i nule na zdravim, zakonskim, tržišnim i moralnim temeljima, težak i dugotrajan posao, za koji mnogi u temperamentnoj Dalmaciji nemaju živaca ni strpljenja, ali Hajduk nikad nije bio niti će biti samo "firma", niti se može voditi isključivo kao poslovni subjekt. Uostalom, navijači ga zato i odbijaju prodati "jednom gazdi".
Jer rasprodajom igrača, rasprodaje se i klupski ugled. Nema jasnijeg pokazatelja za to od onog kako je Hajduk s rasprodanom kičmom momčadi jučer izgledao protiv Dinama; tako da mu se Mamićev klub nakon pola sata zajebancije s njim na Poljudu i već tada osigurane ukupne pobjede za finale natjecanja koje Hajduk "napada", smilovao i poštedio ga teške katastrofe.
Što znači velika najava par "pravih pojačanja" na ljeto, kada će se tada prodati onih par preostalih koji nešto vrijede u aktualnoj momčadi?
Rasprodajom svih najboljih igrača, u one preostale uvlači se strah, jer svjesni da sami nemaju potrebne kvalitete, nemaju ni samopouzdanja i hrabrosti, pa su kao protiv Dinama nevjerojatno usrani, gotovo svi se boje duela, ne znaju čuvati protivničke igrače, ali ni prostor. Jednostavno, ako sve rasprodate, nitko i ništa ne ostaje. Ili kako dolaze do zaključka Hajdukovi nadzornici prije nedjeljnog sastanka: Klub se mora pripremiti na ljetne odlaske Kalinića i Sušića i osigurati im adekvatne zamjene. Dvojici jedinih igrača aktualnog Hajduka koji nešto vrijede i znače dodali su i Milića, ali mi ga namjerno izostavljamo, jer s obzirom koliko se od njega očekivalo, ali i kakvu basnoslovnu plaću ima u okolnostima u kojima se klub nalazi, on je još najveće razočarenje. Ništa nije pokazao, a njegovu gažu u Hajduku najbolje sažima "blok" koji je složio Soudaniju prilikom njegovog bušenja Kalinića.
No vratimo se trojci na odlasku i njihovim zamjenama: Kako bi ih nadomjestili, iz Hajduka najavljuju kupnju "nekoliko" pravih pojačanja, a ne tek prinova. Ali, to onda znači opet prelijevanje iz šupljeg u prazno. Jer ako će kupovati dostojne zamjene golmanu koji ih je i jučer spasio potopa, veznjaku koji jedini u momčadi zna dodati i zabiti, te konačno naći pravog lijevog beka, Hajduk će opet tek popuniti mjesta koja će mu ovog ljeta ostati prazna, dok će i dalje ostati bez istinskih pojačanja za barem pet pozicija na kojima su jako loši igrači ili ih uopće nema, pa ih popunjavaju oni čije pozicije to nisu.
Kako Hajdukova struka slaže momčad: Umjesto stopera kapetana te najboljeg i najperspektivnijeg veznjaka, dovodi dva napadača na koje se ne računa
Zašto Hajduk tako izgleda nije zasluga Mamića, HNS-a, sudaca, čak ni "svih u klubu", kako u Hajduku govore za javnost, nego sportskog direktora Gorana Vučevića. Nitko od njega ne očekuje da umjesto Caktaša dovede Pjacu, Milovića zamijeni Jedvajem, a Balića Halilovićem, ali još manje da prijelazni rok odradi kao da se natječe za nagradu za nesavjesno poslovanje. Konkretno, umjesto nezamjenjivog stopera i kapetana momčadi, te dvojca iz veze, od kojih je jedan najbolji strijelac i motor momčadi, a drugi "Hajdukov Pirlo", dovede dva ozlijeđena inozemna napadača, od kojih se nijedan ni nakon oporavka ne može probiti niti u ovako skromnnu momčad. Jedan od njih je gledan samo na snimkama, a za drugog vodeći ljudi Hajduka papagajski ponavljaju ovakvo "objašnjenje" zašto je uzet na posudbu iz Palerma: "Talijani su Nestorovskog (efikasnog napadača Zaprešića, op.a.) platili pola milijuna eura, a njega milijun, što znači da stvarno vrijedi."
Vučević je najvažniji čovjek ovog Hajduka, je li vrijedan te uloge?
Koliko vrijedi Goran Vučević, koji je nakon što se izredao na svim funkcijama u klubu, postao ključni čovjek ovog Hajduka, barem njegovog sportskog i natjecateljskog segmenta? Jer Marin Brbić ionako djeluje manje kao predsjednik, odnosno ranije kao stečajni upravitelj, a danas kao financijski direktor, Damir Burić šije iz preskromnog materijala koji dobije na raspolaganje od sportskog direktora, pa su najveća zadaća i odgovornost na njemu, o kojem smo prije godinu dana pisali ovako:
Sportski direktor "bez milosti prema nikome"
Početkom 2014. Vučević preuzima ključnu funkciju ovog Hajduka orijentiranog isključivo na proizvodnju i prodaju igrača, mjesto sportskog direktora.
Vučević, nikada pojam autoriteta i beskompromisnosti, tada je nastupio rečenicom kako "neće imati milosti prema nikome": "Većina ljudi u sportskom dijelu, kako u omladinskoj školi, tako skauti ili kordinatori, rade na poprilično amaterski način. Svatko mora u onom dijelu u kojem je zaposlen odgovarati za ono što radi, ali to mora biti profesionalnije i bolje nego do sada", upozorio je tada Vučević, ali godinu i četiri mjeseca kasnije, još čekamo blagotvorne učinke nemilosrdnog direktora.
Doveo niz igračkih promašaja, a oba trenera kojima je bio nadređen nisu ga slušala ni ispunila osnovni strateški cilj
Pokazao se zato u segmentu dovođenja igrača. Abduholikov, Jo, Vasilj, Ranilović, Vuković, Mezga... nisu opravdali očekivanja, da se preblago izrazimo. Milevskij je prikazan kao novi Vukas, ali to ostavljamo onima koji žele vjerovati u takve priče. Gotal zabija, Domej je perspektiva, Arkorful na posudbi.
Vučević je po zapovjednoj odgovornosti prvi na tapetu i zato što je Hajduk igrački potkapacitiran, ne toliko kvalitetom (koju naravno treba platiti, a to trenutno ne može), ali kvantitetom ne bi smio biti. Momčad nema lijevog bočnog (vraćanje Jozinovića iz druge momčadi, sportski direktor i sada trener Vučević javno komentira "To je korak natrag za Hajduk"!) ili defenzivnog veznog, dok je nakrcana krilima i ofenzivnim veznjacima.
Vučević i Brbić nemaju što kukati da "nema para", jer to su dobro znali kad su preuzimali klub
Mučno je više slušati kukanja Hajdukovih vodećih ljudi kako klub "nema para", jer to je općepoznato, a posebno je bilo jasno njima kada su klub preuzimali, pa Vučevićeve žalopojke kako nema sa čim dovesti igrače nemaju smisla. U teškim uvjetima imao je priliku zato pokazati "nos" za igrača, sposobnost prosudbe ili pregovaračko umijeće, ali ništa od toga nismo vidjeli.
Koliko se strukovno, stručno i kadrovski Hajduk poboljšao u odnosu na prije godinu dana?
Dva prijelazna roka i godinu dana kasnije, spomenuta "pojačanja" (dok se bez navodnika tako mogu nazvati tek Jefferson i Velazquez) Vučević je zamijenio Bilijem, Radčenkom, Velezom, Arteagom, koji su za Hajduk "besplatni" jedino u samozavaravajućim pričama, jer za njih nije plaćena odšteta, ali im obespareni Hajduk, koji štedi na svemu, za teške kikseve i sjedenja na tribinama daje previsoke plaće, iako za igrače takve "klase" nije trebalo potegnuti do Ukrajine, Indije i Venecuele, a još manje do par desetaka tisuća kuna mjesečno po glavi.
Hajduk dovodi "besplatne" igrače koji za kikseve i sjedenje na tribinama dobivaju bogovske plaće
Dok po ovome, ali i očajnim igrama razbijene momčadi, ovo Hajdukovo proljeće smrdi na prošlo (uz razliku što sada ipak ne svjedočimo promjenama trenera svakog tjedna) sami procijenite jesmo li prošle godine bili u pravu i koliko se Hajduk strukovno, stručno i kadrovski od tada poboljšao, kako na terenu, tako i u foteljama i koliko su, nakon svega pokazanog, realna očekivanja nadzornika "da struka ima već pripremljena rješenja za sljedeću sezonu"? Možda će ih i imati, ali kada Hajduk konačno prestane biti klub u kojem se stalno živi od prošlosti i priča o budućnosti, ali gdje nitko ne preuzima odgovornost za sadašnjost.
Hajduk izlazi na svjetlo, ali ključni lik zapinje u tunelu
"Cestom ponosa, čista srca i obraza", bio je slogan i dio koreografije Torcide na utakmici protiv Slavena, kada je službeno proslavljen 105. rođendan kluba. Iznad natpisa navijači su podigli veliku zastavu s nacrtanim hajdukovcem koji u mraku tunela ipak vidi svjetlo na njegovom kraju. Jasna je simbolika "duge ceste" koju Hajduk treba proći na putu iskupljenja kako bi iz mraka grijeha prošlosti, dugova, besparice, loših nogometaša i još goreg nogometa isplivao na svjetlo novog početka i povratka na cestu uspjeha. Čini se ipak kako su oni koji bi trebali biti ključni u izbavljenju kluba iz mraka zapeli u tunelu, ograničeni ne samo objektivnim okolnostima, nego i vlastitim nesposobnostima.