MARKO TOLIĆ, igrač Dinama na posudbi u Mariboru, glavna je tema slovenskih sportskih medija posljednjih dana. Podsjetimo, Tolić je u 11. minuti nadoknade u finalu slovenskog kupa protiv Olimpije imao penal za trofej. Pokušao je panenkom prevariti golmana Olimpije, ali je on lagano uhvatio loptu. Tolić se hvatao za glavu, a trener Maribora Damir Krznar nije mogao vjerovati što je napravio njegov igrač.
Kritizirali su ga i trener i navijači, a on se ispričao i poručio kako si to nikad neće oprostiti. Sportski direktor Marko Šuler rekao je jučer da je dinamovac otpisan. Ipak, danas je došlo do preokreta. Šuler je na gostovanju u emisiji SportKluba rekao da bi se odluka Maribora mogla promijeniti. No koliko je hajka na Tolića zbog panenke opravdana? Odnosno, što kažu podaci o penalima?
► KLIKNI OVDJE I POGLEDAJ PANENKU
Golmani se ne miču sa sredine
Javno dostupnih baza podataka za penale nema puno, ali nekoliko istraživanja koja su se bavila analizom penala dalo nam je odgovore na brojna pitanja vezana za jedanaesterce. Jednu od najcitiranijih analiza napravila je platforma The Stats Zone. Oni su na uzorku od 26 svjetskih i 18 europskih prvenstava analizirali 336 penala koje su momčadi pucale u raspucavanjima nakon remija na kraju susreta.
Mjerili su nekoliko različitih pokazatelja izvedbe. Doduše, riječ je o istraživanju iz 2017. godine pa se ti nalazi trebaju uzeti s umjerenom dozom opreza s obzirom na to da su pravila sada puno rigoroznija po pitanju izletavanja golmana prije sučevog zvižduka.
Najjednostavniji je onaj koji opisuje ponašanje golmana, odnosno ostaje li golman na sredini gola kad se puca penal ili se baca u neku od strana. Rezultati su zanimljivi i otkrivaju da golmani u samo 3% slučajeva ostaju na sredini gola. U 49.3 % slučajeva se bacaju u svoju desnu, a u 47.7 % slučajeva u svoju lijevu stranu.
S obzirom na to da 26.5% udaraca ide po sredini gola, tu postoji veliki nesrazmjer. Doduše, on se može objasniti psihološki. Golman koji ostane na sredini i ne baci se, a primi gol, izgledat će nezainteresiranije i bit će puno više kritiziran od golmana koji se baci i primi gol po sredini.
Udarci pod gredu su neobranjivi, ali su i daleko najopasniji
Drugi važan parametar su, naravno, zone u koje igrači pucaju penale i njihova uspješnost. Analiza je pokazala da pucači najčešće odaberu donji lijevi kut za udarac, gdje puca 16.4% izvođača, dok u gornje kuteve puca tek malo više od 5% izvođača.
Kada se uzmu u obzir svi udarci koji završe unutar gola, onda su podaci kristalno jasni. Niti jedan penal na cijelom uzorku nije obranjen kada je pucač pucao visoko, ispod grede, bez obzira na to je li lopta išla po sredini ili u jedan od kuteva. No tu se mora uvrstiti važna varijabla koja daje dodatni kontekst, a ona se odnosi na to koliko često se promaši gol kad se gađa određena zona.
Ne čudi podatak da pucači promaše gol baš kad gađaju visoko, što se događa između 20% i 40% slučajeva, ovisno o tome gađa li se kut ili po sredini gola. S obzirom na to da se penali u prosjeku realiziraju u 75% slučajeva, pucanje visoko pod gredu je statistički najmanje racionalan način izvođenja
Mogućnost za promašivanje cijelog gola je kod takvih relativno velika, a prosječna uspješnost visokih ne odudara znatno od prosjeka za sve penale. Naravno, treba imati na umu da se ovdje radi o prosjecima i da postoje izvođači koji gotovo bez pogreške mogu pogoditi visoki penal.
Izvor: The Stats Zone
Zaključak - najviše šanse imaju oni koji pucaju po sredini gola
Kada se u obzir uzmu svi parametri, udarac po sredini gola, dok god lopta ne ide po podu, zapravo je najsigurniji način za izvođenje penala. Mogućnost za promašiti cijeli gol je mala, a golmani se u stranu bacaju u 97% slučajeva.
Udarci u sve tri središnje zone imaju iznadprosječnu konverziju, a posebno upada u oči podatak da penal koji se puca u centralnu zonu (središnju i po dužini i po visini gola) ima daleko najveću stopu konverzije od svih mogućih udaraca.
Je li Tolić pogriješio?
Sa statističkog aspekta, Tolić nije napravio pogrešku. Naravno, treba uzeti u obzir da mali dio udaraca u centralnu zonu otpada na panenke, ali ne postoji nijedan statistički ni logički argument zašto bi takav način izvođenja penala trebao biti manje isplativ i efikasan.
Tolićev udarac je završio u zoni u kojoj lopta najčešće uđe u gol, ali pogriješio je u izvedbi. Loše je napravio fintu i slabo je pucao, tako da se golman koji se čak i bacio stigao vratiti i pokupiti mu loptu.
Naravno, kod pucanja panenke postoji i drugi aspekt, koji donekle otkriva i površnost dijela nogometne publike. Igrač koji zabije panenku automatski dobiva status kralja i mađioničara, ali onaj koji ne zabije gol postaje neprofesionalni kreten.
Koliko daleko može otići ta hajka pokazala je i suluda poruka Maribora da su spremni potjerati igrača zbog penala, što se ne događa ni u seoskim niželigašima. Priča oko Tolića i njegovog penala se svodi na to promatrate li na panenku kao na legitimnu taktiku na penalu ili bespotrebno preseravanje.
Podaci sugeriraju ovo prvo, a činjenica da je panenka nastala u odlučujućem finalu za europsku titulu govori da je njegova svrha postići gol. Ni Zidaneu u finalu Svjetskog prvenstva ni Tottiju u polufinalu Eura sigurno u glavi nije bila želja za zajebancijom kada su odlučili baš tako izvesti penal.
Tolić je i ranije pucao panenkom za Maribor
Doduše, razumljiv je i suprotan stav, ali ne treba zaboraviti da je Tolić već prije penale za Maribor pucao (i zabio) panenkom. Ako je taj udarac problematičan i loš, onda ga se već tad trebalo upozoriti i kritizirati. Sve ostalo je naknadna pamet i licemjerje jer mu baš nitko ne bi rekao ništa da je nabio loptu iz sve snage i promašio gol za dva metra.