HRVATSKA rukometna reprezentacija je na otvaranju Eura izgubila 27:22 od olimpijskog prvaka Francuske. Kad pogledamo konačan rezultat, stekao bi se dojam da je Francuska razbila Hrvatsku i da je ovaj poraz, nakon blamaže na SP-u u Egiptu, još jedan dokaz da hrvatski rukomet polako, ali sigurno tone tamo gdje je odavno već potonula hrvatska košarka.
Međutim, istina je sasvim drugačija. Naravno, nije nam namjera veličati poraze i tješiti se da smo, eto, dali sve od sebe, ali je protivnik bio nepobjediv. To nije točno. Francuska, ma kako ona bila jaka, ni izbliza nije momčad kakva je bila prije nekoliko godina i itekako je pobjediva, ali da bi Hrvatska u ovakvom sastavu pobijedila Tricolore, bilo je potrebno i više od čuda.
Nećemo ulaziti u razloge zbog kojih je izbornik Hrvoje Horvat odlučio pomladiti sastav i zahvaliti se nekim igračima koji su godinama nosili ovu ekipu. Nema smisla ni žaliti što večeras u sastavu nije bilo Domagoja Duvnjaka, Luke Cindrića i Marina Marića, tri ključna igrača ove ekipe.
Horvat je na parket poslao ekipu za koju vjeruje da je budućnost hrvatskog rukometa, a nakon odigranih 60 minuta u Szegedu teško mu je prigovoriti da nije bio u pravu. Ante Gadža, Tin Lučin, Zvonimir Srna, Šime Ivić i Leon Šušnja (njima možemo pridodati i Halila Jaganjca, koji je sad prvi put dobio pravu šansu) debitirali su na velikom natjecanju u susretu protiv najveće momčadi posljednjih 20 godina i nisu se prepali Karabatića, Mema, Gerarda i ostalih velikana.
Dobrom dijelu hrvatskih reprezentativaca najveće pobjede u karijeri bile su protiv Meškova u Ligi prvaka, a bez pomoći Duvnjaka i Cindrića morali su se sukobiti s legendama koje su do sada samo gledali preko televizora. I odradili su to jako dobro.
Početak nije garantirao ništa dobro. Višak impresioniranosti protivnikom i manjak vjere da se Francuze može iznenaditi odveo je Tricolore na ogromnih 7:2. U prvih desetak minuta u napadu Hrvatske nije ništa funkcioniralo. Ante Gadža je na srednjem previše griješio, plašio se direktnog puta na gol i u samo nekoliko minuta Francuska je tehničke greške Hrvatske brutalno kažnjavala.
Da nije bilo sjajnog Ivana Pešića na vratima, rezultat je mogao biti još porazniji. U tom trenutku vjerojatno su se svi navijači Hrvatske pribojavali katastrofe, no onda je hrvatska mladost pokazala da zna igrati rukomet i da se ne boji velikog rivala. Neiskusna momčad nije klonula i predala se, upravo suprotno, hrabro, muški su navalili na Francuze i polako su grickali prednost.
Tin Lučin, 22-godišnji fantastični polivalentni bek iz poljske Wisle, pokazao se kao totalno otkriće. Impresivan je bio i Marin Šipić na crti, a David Mandić je svojom pokretljivošću u obrani i odličnom realizacijom pomogao da se Hrvatska približi na svega dva gola razlike do poluvremena.
Dobro je odigrao i Ivan Martinović premda je dosta promašivao, ali je pokazao da nema respekta u trenucima kad se nitko drugi nije usudio pucati prema Gerardu. Zvonimir Srna i Leon Šušnja su također odradili svoj posao jako dobro, a Ivan Pešić je na vratima pokazao sigurnost kakvu davno nismo vidjeli kod hrvatskih vratara.
Sve do 46. minute utakmica je bila otvorena, Hrvatska je bila na gol-dva zaostatka i navaljivala, a Francuzi su postajali sve nervozniji. A onda se dogodio trenutak koji je odlučio pobjednika. Češki suci su u istom napadu isključili čak tri hrvatska igrača, Mandiću su pokazali i plavi karton (neće igrati protiv Srbije) i poklonili su im sedmerac.
Nekoliko čudnih sudačkih odluka prelomilo je utakmicu, ali ni tada se Hrvatska nije predavala. Domagoj Duvnjak, Luka Cindrić i David Mandić nedostajali su ovim klincima, ali, ma koliko čudno bilo, možda je i bolje da protiv Francuske nisu bili na parketu.
S obzirom na stanje u kakvom jesu, teško je da bi s njima u ekipi Hrvatska pobijedila Francusku, a s njima u sastavu Lučin, Srna ili Šipić teško da bi preuzimali odgovornost kao što su to morali raditi protiv zlatnih iz Tokija.
Francuska je pobijedila Hrvatsku, ali Hrvatska je dobila nekoliko zanimljivih mladih igrača koji u budućnosti itekako mogu pomoći Duvnjaku i Cindriću. Čak i u borbi za visok plasman na ovom turniru. Kao što je jednom sjajno rekao Veselin Vujović: ''Igrač se ne stvara u utakmicama protiv Irana, već u bitkama protiv Francuske.''