HRVATSKA je pobjedom nad Islandom od 2:1 osvojila prvo mjesto u svojoj skupini te će se u osmini finala sudariti s Danskom. Hrvatska nije briljirala. Ali to nije ni bilo nužno.
Odmah nakon utakmice Zlatko Dalić otkrio je ključni problem u igri hrvatske reprezentacije – nedostatak dubine u zadnjoj trećini terena. Hrvatska je lijepom "pass and move" igrom u prvih 20 minuta u potpunosti kontrolirala susret, ali nije mogla doći do šanse. Najveći problem bio je Mateo Kovačić – veznjak Reala pokazao je zavidno znanje u pasu i prolazu, što ga je oduvijek i krasilo, ali je loptu tražio na krivim mjestima. Premda islandski pritisak nije bio žestok i bilo je sasvim dovoljno mjesta za Modrića i Badelja da prime i distribuiraju loptu, Kovačić se bespotrebno nisko vraćao po nju. To je Hrvatskoj donijelo i veću kontrolu u sredini terena, ali je na poziciji desetke vladala velika praznina. S obzirom na dominaciju Hrvatske u sredini terena, bilo bi za očekivati da su bekovi bili više pozicionirani – to bi dalo širinu napadu, pa posljedično i dubinu, dok bi krilni igrači mogli "zabosti" prema sredini i primiti loptu ispred suparničke obrane. Pjaca je čak i primio dvije lopte na taj način, ali se vidi da nije u dobrom ritmu. Prvi put su takvu rotaciju Jedvaj i Pjaca napravili tek u 32., a drugi put u 38. minuti. S druge strane, Perišić i Pivarić su tome pribjegli tek u drugom dijelu, kada je utakmica postala življa, a Island je lovio rezultat. Dodatni problem stvarala je i velika razlika u formi između Rebića i Pjace – Hrvatska je osjetila kako je teško igrati s krilom koje teško stvara višak.
Island je lako pročitati, a teško zaustaviti
Posljedično je to značilo da Island može sve češće, sve agresivnije i sa sve više igrača dolaziti u završnu fazu napada. I premda im je nogomet izrazito priprost, to je jako teško braniti – previše centaršuteva i odbijenih lopti koje je iznimno teško kontrolirati tijekom cijelog susreta. Krila su defenzivno odradila mnogo slabiji posao u dupliranju bokova (što je donekle i očekivano), dok su veznjaci na trenutke izlazili u pritisak na islandske stopere koji su imali loptu pod kontrolom sasvim bespotrebno – ionako će nabiti dugu loptu, a sada Hrvatska ima igrača manje koji može pomoći u osvajanju druge lopte. Hrvatska se nekako provukla, ali treba naglasiti kako je u posljednje dvije godine jedino Francuska lako izašla na kraj s njima, ali samo zahvaljujući ranom "blitzkriegu" i vodstvu. Ovaj nogomet koji je nevjerojatno lako pročitati i nevjerojatno teško zaustaviti namučio je i Portugal, i Austriju, i Englesku, i Tursku, i Ukrajinu, i Hrvatsku. Treba pohvaliti i Dalićevo čitanje zbivanja na terenu – u trenutku kada je Island gurnuo napadača više, on je uveo dodatnog stopera. Ironično, baš je on skrivio penal. Ali bila je to sasvim razumna odluka.
Tko je opravdao šansu, a tko ne
Lovre Kalinić bio je najbolji hrvatski pojedinac večeras iako je očito da i dalje ima velikih problema u izlascima na visoke lopte. Tin Jedvaj pokazao je dvije stvari – da se bolje snalazi u sredini terena (ili kao stoper ili kao zadnji vezni) i da su ga kronične ozljede baš uništile. Konstantna kašnjenja na dijagonalna zatvaranja i nedostatak agresivnosti u svakom duelu učinile su ga puno slabijim igračem nego što stvarno jest. Ćorluka je dokazao da je doktor čitanja igre i skoka, ali i dalje samo za ovakve specifične utakmice, kada se Hrvatska mora braniti duboko. Ćaleta-Car odigrao je solidnu utakmicu, dok je jedno od najugodnijih iznenađenja bio Pivarić, posebno u fazi napada. Badelj je pokazao da je i dalje jedan od najpodcjenjenijih hrvatskih nogometaša i da je protok lopte s njim u igri i bez njega nevjerojatno drukčiji. Kovačić može mnogo, ali dojam je da tapka u mjestu i da se dokazuje na krivi način. Pjaci očigledno fali minuta, što je sasvim normalno s obzirom na ozljedu, dok je Kramarić bio osuđen na izolacijsku igru u središtu njihove obrane. Ovaj gol mogao bi Perišiću otvoriti turnir jer dosad nije bio pravi. Sve u svemu, potvrdilo se da Hrvatska ima odličnu dubinu na većini pozicija.
Danska za rušenje tradicije
U tri je navrata u posljednjih 10 godina Hrvatska igrala s B postavom u trećim utakmicama prvenstva. Dobila je Poljsku 2008. godine, Španjolsku 2016. i sada Island. Ipak, u obje protekle utakmice odigrala je ispod svoje razine prvu nokaut utakmicu i, uz veliku dozu nesreće, ispala s oba turnira. Pred Vatrenima je sada Danska – ekipa koja podsjeća na Island u fazi napada i koja je izrazito opasna na centaršutevima i (posebno) drugim loptama. Prilično je očita izjava da sva pozornost mora biti usmjerena na analizu te utakmice, s posebnim naglaskom na njihove najslabije defenzivne točke, a to su bočni igrači. Hrvatskoj je ovakav scenarij idealan – pobjeda je prolongirala rast samopouzdanja, ali činjenica da je suparnik stvorio previše šansi ostavila je i na njima traga – uvidjeli su koliko ranjivi mogu biti kada nisu sto posto u utakmici. Hrvatska ovdje zapravo nije mogla izgubiti ništa. Za razliku od nedjelje, kada očekujemo novu utakmicu generacije koju Hrvatska jednostavno mora dobiti. Nikad nije djelovala bolje, hrabrije ni samouvjerenije i teško je prognozirati hoće li joj se i kada više poklopiti ždrijeb u kojem bi svi nositelji trebali otići na suprotnu stranu.
Želite li momentalno primiti obavijest o svakom objavljenom članku vezanom uz Svjetsko prvenstvo u Rusiji, instalirajte Index.me aplikaciju i pretplatite se besplatno na tag SP 2018
Index.me aplikaciju za android besplatno možete preuzeti na ovom linku, dok iPhone aplikaciju možete preuzeti ovdje.