EURO PRED PRAZNOM DVORANOM Prava slika hrvatskog rukometa

Foto: Pixsell / I. Kralj 

HRVATSKA rukometna reprezentacija u posljednjoj utakmici na Europskom prvenstvu koje organizira igrala je i jedva pobijedila, protiv Češke za peto mjesto. Posljednji put momčad je vodio Lino Červar, oprostili su se Igor Vori, Ivan Ćupić, Mirko Alilović, Denis Buntić, a oprostit će se i još neki.

Na njihovom oproštaju danas okupilo se par tisuća gledatelja. U trenutku kada je Hrvatska ispala iz borbe za medalju, reprezentacija i rukometni Euro prestali su zanimati hrvatsku publiku. Tako će ostati do siječnja sljedeće godine, kada se igra sljedeće veliko natjecanje, SP u Njemačkoj i Danskoj. Hrvatska se, usput rečeno, tek treba kvalificirati, no taj dio priče ne spada u raspored prosječnog rukometnog navijača. 

Dobili smo Srbe, izgubili od Francuza i žena Mirka Alilovića obratila se javnosti. To je to od siječanjske rukometne euforije. Rukometna priča je stala.

Jednim dijelom to odgovara onima koji i ostatak godine žive od rukometa. Nitko ih ne gleda, nitko ih ne dira. Nitko ih neće previše pitati za ciljeve i rezultat, ni za jedini poznati živući hrvatski rukometni klub.

Prazne tribine njihov su odraz. Iako je radni dan, iako je Hrvatska ispala iz borbe za medalju, iako su "dijelili sponzorske karte, ali ljudi jednostavno nisu došli". U smislenoj akciji karte su uvijek mogle završiti u rukama onih koji bi rado pogledali utakmicu Europskog prvenstva. Naprimjer, oni koje redari proteklih dana nisu bez karte puštali kao pratnju uz osobe s invaliditetom, ali im u Savezu to nitko nije napomenuo.

Tek sat vremena do utakmice, netko od glavonja se dosjetio revolucionarne ideje - podijeliti ulaznice ljudima oko Arene. Koliko su uspjeli, vidi se na fotografijama. 

Ista priča dogodila se i protiv Bjelorusije. Neatraktivan protivnik, jedan poraz Hrvatske i poluprazna dvorana usred turnira. Tada su se ulaznice sjetili podijeliti na poluvremenu.

Nakon Hrvatske, kreću polufinalni susreti Francuska - Španjolska i Danska - Švedska.

Slika ide u svijet, ali nitko se previše ne uzbuđuje. To je ionako realna slika hrvatskog rukometa. Dva dana pričat će se o lošoj obrani, tjedan dana o katastrofalnom stanju u sportu i nacionalnoj strategiji, a idući mjesec kreću prepucavanja oko cateringa i neplaćenih računa. Do idućeg siječnja...

>>> ANALIZA Hrvati ne vole rukomet, a tako ga i gledaju 

Pročitajte više