NAKON više od 20 godina u matični Brodomerkur iz Splita vratio se službeno najbolji rukometaš u povijesti, veliki Ivano Balić. Povodom toga Balić je dao intervju za klupske stranice, a razgovor prenosimo u cijelosti.
Zašto ste se odlučili na povratak u matični klub i kako je došlo do suradnje s klupskim vodstvom?
Odluka je sazrijevala i donio sam je nakon dubokog promišljanja jer smatram da mogu pomoći, posebno u stručnom segmentu, gdje ima jako puno prostora za napredak. Za RK Split me vežu predivne uspomene, na postignuća i suigrače koji su dali velik doprinos za ostvarenje klupskih i reprezentativnih uspjeha. U konačnici sam obavio razgovor s predsjednikom Goranom Bučevićem i njegovim suradnikom zaduženim za stručna pitanja Marinom Musulinom i mogu konstatirati da smo pronašli zajednički jezik u interesu kluba.
Zašto je RK Split već godinama jako nisko u odnosu na potencijale koje posjeduje?
Više je razloga, jedan je evidentno financijski problem u kojemu se klub našao prije desetak godina, što je stabilizirano angažmanom aktualne Uprave kluba. Najveći problem općenito hrvatskog sporta je način na koji se sport financira.
Nažalost, nisu jasno odvojeni rekreacija, amaterski i profesionalni sport unutar kojega je zanemarena izvrsnost. Sve navedeno se odrazilo i na rukomet, time i RK Split, koji zbog velike i kvalitetne baze i danas ima potencijal da se podigne, što je bio jedan od motiva kada sam se odlučio na povratak.
Što je potrebno promijeniti kako bi se RK Split vratio na pozicije iz vremena ere Brodomerkura (1996.-2002.) u kojoj ste i sami kao igrač većim dijelom sudjelovali?
Grad Split i regija su u tom razdoblju disali za sport, u rukometu smo osjećali podršku gradske uprave, poslovnih institucija i poduzetnika, čime smo dobili na sigurnosti. Postojao je sustav koji je generirao velik broj mladih igrača koji su, uz iskusne i kvalitetne igrače sa strane, činili okosnicu sastava koji se ravnopravno borio sa Zagrebom, Metkovićem, Medvešćakom, Zametom, koji su većinom bili nositelji kvalitete.
Evidentno je da hrvatskom sportu, pa tako i rukometu, nedostaje razvojna strategija s naglaskom na mlađe uzraste. Što možemo očekivati u budućnosti?
Nove generacije su odgojene u potpuno drugačijem okruženju i ne mogu se usporediti s nekadašnjima, kada si trebao čekati u redu kako bi dobio priliku za svoj prostor na igralištu. Ne trebamo se vraćati, potrebno je analizirati postojeće stanje i usmjeriti roditelje organiziranjem univerzalnih sadržaja u ranoj dobi djeteta nakon kojih slijedi usmjeravanje u sport koji im na temelju motorike, fizičkih predispozicija i psihičkog stanja najbolje odgovara.
Jako je bitno uložiti u struku koja ima sposobnosti rano prepoznati talente te stručnjake koji će kreirati metodologiju rada na temelju koje će se ostvariti razvoj. Kada se postave čvrsti temelji, neće biti straha za održivost rukometa, posebno ne u sredinama koje imaju veću bazu i tradiciju. Vjerujem da Split ima sve navedeno i da je osuđen na uspjeh ako se ostvare pretpostavke.
Koji su sljedeći koraci i na kojoj poziciji vidite sebe u klupskoj perspektivi?
Trenutno smo u fazi promatranja i analize stanja, potrebno je upoznati se s kapacitetima koje posjedujemo, od ljudskih (igrači i struka) do uvjeta za rad (dvorane, termini, oprema i pomagala). Ovisno o financijskim mogućnostima, provest će se ulaganja u struku kao preduvjet za razvoj koji će u sezonama što slijede donijeti rezultat generiran iz škole rukometa.
U tom segmentu će veliku ulogu odigrati procesi selekcije i skautiranja mladih igrača s područja Dalmacije, ali i Hercegovine, gdje je još prisutan tradicionalan odgoj uz fizičke predispozicije za rukomet. Svojim iskustvom i znanjem uz pomoć suradnika najviše mogu dati u navedenom segmentu te, ako se ostvari podrška gradske uprave, sportskih institucija i društvene zajednice, vrlo brzo će se povezati konci i ostvariti napredak.
Zadnje informacije govore o tome kako ste blizu inozemnom angažmanu i preuzimanju jedne od stručnih pozicija na Dalekom istoku. Koliko je istine u tome i kako će navedeno utjecati na angažman u Splitu?
Interes nikada nije prestao, ali u RK Split se nisam vratio da otiđem i bilo kakav drugi angažman neće ugroziti dogovor s Upravom kluba koji ide u smjeru strateškog pozicioniranja i ulaganja u naš klub. Radi se o dugoročnoj politici koja zahtijeva strpljenje i pozitivan stav.
Toplo se nadam da će se ispravan smjer brzo prepoznati, što znači da ćemo dobiti podršku iz poslovno-poduzetničkih krugova, čime bi se osigurala sredstva kako bi se pratio razvoj kluba, što će RK Split učiniti konkurentnim na domaćoj i europskoj sceni. Ulaganje u sport i zdrav način života nemaju alternativu.
Hrvatska rukometna reprezentacija, u kojoj ste sa svojom generacijom ispisali povijest, plasirala se na Olimpijske igre. Novi šef struke, Islanđanin Dagur Sigurdsson, s momcima je protutnjao kvalifikacijama. Što možemo očekivati u Parizu?
Prije svega čestitke stručnom stožeru i igračima na velikom rezultatu. Hrvatski rukomet je i dalje u svjetskom vrhu, bez obzira na ishod u Parizu, spadamo u red nacija koje s pravom pucaju na vrh. Bit ću veliki navijač i nadam se da će se momci vratiti s medaljom, želim im da dožive uspjeh iz 1996. i 2004., osjećaj s kojim se u svijetu sporta ništa ne može usporediti.
Svi trebamo raditi i ulagati kako bi klupski rukomet u Hrvatskoj značajno napredovao, čime će se podići kvaliteta lige i naši klubovi postati konkurentniji u Europi. Ne treba izmišljati toplu vodu, osim u klubove u Zagrebu i okolici, potrebna su ulaganja u dokazane rukometne bazene u Istri i Primorju, Slavoniji i Dalmaciji te Hercegovini, odakle dolazi velik broj reprezentativaca.