IAKO ima karijeru na kojoj bi mu mnogi zavidjeli, Ivica Kostelić nikada nije odradio bolji početak godine. Siječanjsku berbu bodova Kostelić je nastavio na Sljemenu, tamo gdje nije ima prava na kiks. Garmisch je bio samo uvertira, sjajna najava za Sljeme. Pritisak je uoči druge vožnje silan, mada Ivica zazire od te riječi. "Ne poznajem pritisak, sve je stvar očekivanja koje postaviš ispred sebe." - reći će trenutačno četvrti slalomaš svijeta, sa 329 bodova na kontu. Hitri Austrijanac, ujedno i prvi sljemenski kralj, Mario Matt bježi mu 57 bodova, a vodeći Jean Baptiste Grange ima 133 voda više. No, ovdje na Sljemenu Ivica se nije borio samo za bodove. Borio se za svoje navijače i odskijao svoj san. Nakon utrke još nam je jednom želio približiti taj osjećaj...
> Skijanju treba još ovakvih utrka
> Ovo je pobjeda za sve generacije hrvatskog skijanja
"Ne znam s čime bih usporedio osjećaj koji me uzeo pri prolasku ciljem, možda je to slično onoj konekciji između gitarista na stageu i njegove publike. To je veza koja je posebna, zato je i glazba tako poseban medij. Pao mi je kamen sa srca i nije mi nimalo krivo što nisam pobijedio. Naravno da sam se po ulasku u cilj nadao da će biti šanse za pobjedu, ali Matt je majstor... Ja sam ionako na vrhu, vrzmam se tu negdje i nije mi nimalo loše", u dahu je pričao "prvi do kralja".
"Ako je Matt hasburški kralj, onda sam ja valjda ban...", šalio se nakon utrke.
"Bila je ovo posebna utrka za mene. Gotovo svi skijaši u Svjetskom kupu imaju domaću utrku, sada je konačno imam i ja. Bio sam jako nervozan, posebno uoči druge vožnje. Sve su oči bile uprte u mene... No, nevjerojatan je osjećaj skijati pred svojim ljudima. Atmosfera je bila emotivna i moram reći da ne bih uspio bez pomoći navijača."
Nekada je Sljeme bio samo san
O organizaciji muškog slaloma na Sljemenu nema se puno toga za reći. Usta su puna hvale na račun Crvenog spusta koji je mnogim autsajderima omogućio da dođu do rezultata sezone. Mada je staza prilično duga i fizički zahtjevna, mnogi se nisu ustručavali riskirati. Upravo je naša staza omogućila mnogim imenima koja trenutno, slučajno ili ne, egzistiraju na margini da dođu do rezultata sezone. Najbolje su prošli Japanac Akira Sasaki, dobro nam poznati Giorgio Rocca i Slovenac Mitja Dragšič.
"Zaista, svi momci hvale Sljeme i atmosferu. Nije isto skijati pred 20 tisuća ljudi i pred polupraznim tribinama, kako često zna biti u Svjetskom kupu. Momci su s oduševljenjem pozdravili moj dobar rezultat u prvoj vožnji jer su znali da će atmosfera biti još luđa. Meni je osobno jako drago zbog Dragšiča, kojeg su mnogi već otpisali. Znao sam da on može puno, radi se o istinskom sportašu. Šestim mjestom u Garmischu najavio je dobre rezultate, i rekao sam mu neka samo dođe na Sljeme, tamo gdje se stvaraju šampioni."
"Dobro poznajem Sljeme i znam da je staza specifična i zahtjevna na kraju. Također je duža od prosjeka u Svjetskom kupu i morate ostati koncentrirani do samog kraja. Ne zahtijeva samo dobru tehniku i vještinu, već i izvanrednu fizičku pripremljenost. Prije posljednje strmine nalazi se ravni dio gdje se gubi puno snage", prokomentirao je Ivica.
"Nekada je utrka Svjetskog kupa na Sljemenu bila san. Nije to bilo ni blizu realnosti kada sam kao dijete skijao ovdje. No, nakon što je Janica zaredala uspjehe, pomislio sam da bi se naši snovi mogli ostvariti. Skijanje je zapravo poput velikog projekta za Hrvatsku. Činjenica da Sljeme ima utrku Svjetskog kupa je nevjerojatna. Sretan što smo to uspjeli omogućiti našim ljudima. Dirnut sam i komentarima svojih kolega, sretan što su dio ovog spektakla. Želio sam sva ta lica koja godinama viđam konačno dovesti kod sebe doma."
Mnogi su naš spektakl usporedili sa Schladmingom, gdje se također čuje silan huk navijača. No, Ivica ne dvoji. Za njega je Sljeme - dom.
"Teško je uspoređivati Sljeme s nekom drugom utrkom jer nigdje nije kao doma. Danas se osjećam kao da sam pobijedio, ovo je drugačije od svega ostalog. Možemo satima pričati o povezanosti s Sljemenom. Mnogi to ne mogu razumjeti. U Austriji skijaši također imaju svoje brdo, ali dvije minute od tog brda nalazi se još jedno, pa još jedno i tako unedogled. Zagreb ima samo jedno brdo gdje generacije dolaze skijati, sanjajući kako će jednoga dana harati Svjetskim kupom. I ja sam jedan od tih klinaca. Za nas je Sljeme poput hrama."
Nema bolje staze na svijetu
Nakon što je prošetao kroz polja emocija, Ivica se malo preciznije osvrnuo na utrku.
"Napravio sam nekoliko pogrešaka u drugoj vožnji, pred sam kraj, baš tamo gdje sam u prvoj najbolje odvozio. Nadao sam se da to mogu ponoviti, ali izgubio sam dosta vremena u samom finišu. Uvjeti su dopuštali da skijaši s većim startnim brojem također uđu u vrh poretka. Svaka čast organizaciji. Ne radi se o patriotizmu, ali ove sezone svjetski kup nije imao bolje pripremljenu stazu. Imali smo sreće s vremenom, sve je bilo fantastično. Puno sam riskirao, ali odvozio sam dvije odlične vožnje."
Što je nakon utrke rekao Gips? Ovo je velikim dijelom i njegova pobjeda.
"Moj otac bio je sretan. U čemu je tajna? U njegovom iskustvu. On radi kao trener još od 70-ih godina. Dobar trener mora biti iskusan. Ono što je napravio s Janicom u Salt Lake Cityju ne može puno trenera. Tada me impresionirao."
Borba za mali kristalni globus u slalomu bit će luda i nezaboravna. Popularni J. B. nije u formi i živi na staroj slavi, Matt je u naletu, ali je sklon kiksevima, a do kraja su dvije utrke...
"Očekujem da će se borba za slalomski globus ipak voditi između Matta i Grangea. Iako J. B. ne pronalazi nit u posljednje vrijeme, a Matt je sklon pogreškama. Bit će neizvjesno. Što se mene tiče, ne razmišljam o konačnom plasmanu. Moje misli lete prema Kanadi, dalje u budućnost ne idem."