CIJELO desetljeće nakon što je kao jedan od najvećih hrvatskih talenata s 15 godina napustio Cibonu, Lovro Mazalin odigrao je utakmicu karijere u povratničkoj sezoni u matični klub. S 32 poena i 13 skokova predvodio je Cibonu do pobjede 110:99 nakon produžetka nad FMP-om, a ukupni valorizacijski indeks 45 donio mu je titulu MVP-a 23. kola ABA lige. To je i drugi najveći indeks Cibonina igrača u povijesti ABA lige, no daleko od Ante Žižića koji je 2016. imao čak 56, postigavši 37 poena uz 20 skokova.
Cibona je tu utakmicu igrala dan nakon što je u zagrebačkom derbiju u domaćem prvenstvu pobijedila Cedevitu Junior 96:93, također nakon produžetka. Kad mu se uračuna i učinak s te utakmice, Mazalin je u manje od 24 sata zabio 51 poen i uhvatio 24 skoka.
"Trener Sesar nam je na poluvremenu utakmice s FMP-om rekao: 'Izdržite još 20 minuta pa sutra imate slobodan dan'", rekao je Mazalin u razgovoru za Index jutro poslije utakmice života, kojom je pomogao Ciboni da dođe do devete pobjede u sezoni ABA lige, pa Zagrepčani tri kola prije kraja imaju samo jednu manje od Zadra i Derbyja, koji drže posljednja mjesta za doigravanje.
Mazalina se kao dječaka držalo za jednog od najvećih talenata hrvatske košarke, a kao 15-godišnjak prešao je u Cedevitu u potrazi za boljim razvojem i uvjetima. Karijera mu se nije razvijala u željenom smjeru - bio je na posudbi u Zadru, proveo neuspješnu godinu u španjolskoj Zaragozi, vraćao se u sarajevskom Sparsu i Goricu, a prošle je sezone igrao za Poitiers u francuskoj drugoj ligi.
U Cibonu se vratio dokazati da može igrati na razini ABA lige, što je najbolje potvrdio sinoćnjom partijom. Tvrdi da ne gleda unatrag i ne žali ni za čim što je bilo, nego je svjestan da je s 25 godina još dugačka karijera pred njim, a ova recesijska Cibona, koliko god financijski neisplativa bila, odlična mu je odskočna daska za dalje.
Je li ti ovo bila utakmica karijere?
Na ovoj razini svakako da. U domaćem prvenstvu bilo je utakmica na kojima sam zabio više, ali glupo je to uspoređivati. U ABA ligi je to ipak dostignuće, prvi put sam MVP kola, prezadovoljan sam jer sav trud, rad i ulaganja izlaze na vidjelo.
Koliko je iscrpljujuće igrati dvije utakmice s produžecima u manje od 24 sata?
Jako iscrpljujuće, pogotovo kad igraš preko 30 minuta, ali za to treniraš cijele godine i znaš da će ti kad-tad doći takav raspored. Mogli smo vjerojatno obje dobiti i bez produžetka, ali očito si volimo malo zagorčati život da nam bude teže, a na kraju slađe. Oba puta smo imali pobjedu u rukama i ispustili je na neko neiskustvo, ali srećom, u produžecima smo uspjeli dobiti.
Imali smo prije Cedevite čak 5-6 dana bez utakmice i uspjeli se odmoriti, ali dogodile su nam se neke ozljede i nije nas se na treningu moglo skupiti dovoljno za pet na pet. To se osjetilo na početku, ali brzo smo ušli u ritam. U prvoj utakmici smo imali snage, ali imali smo skraćenu rotaciju i bili u problemima s faulima, što nas je moglo koštati.
Kad smo dobili Cedevitu, bili smo strašno iscrpljeni, a imali smo samo nekoliko sati za odmoriti se i naspavati. Dosta smo se štedjeli kroz obranu, puno igrali zonu, a drukčije nismo ni mogli s obzirom na snagu i skraćenu rotaciju. Čuvali smo se i izvukli vrlo bitnu pobjedu, čestitam momcima i cijeloj ekipi.
Ti si zapravo na obje utakmice morao taman prije produžetka izaći zbog petog prekršaja. Kako si završnice proživljavao s klupe, kad ne možeš pomoći?
To je najgore, još si živčaniji i nervozniji kad znaš da ne možeš pomoći. Baš sam bio ljut. Protiv FMP-a sam imao tri faula do zadnjih par minuta, a nakon toga sam napravio dva pametna, koje je trebalo napraviti, zato nisam bio žalostan jer sam ih dobro iskoristio.
Imali smo i dalje dobivenu utakmicu, ali onda smo napravili grešku i primili tricu za produžetak. Onda sam bio baš nervozan jer nisam mogao igrati, samo sam se molio da se dogodi nekakva čarolija.
Sad ste na pobjedu od doigravanja ABA lige, iako se očekivala borba za opstanak. Razmišljate li o tome?
Najpametnije nam je da ostanemo skromni i ne razmišljamo previše o play-offu. Svjesni smo da imamo neke šanse, ali nije sve na nama. Raspored nije strašan, Igokea, Zadar i MZT su kvalitetne ekipe, ali nisu s vrha, mislimo da sa svima možemo igrati, pa i doći do pobjede. Play-off bi bio kruna na abaligašku sezonu, ali iskreno, ne razmišljamo previše o tome.
Kakva je situacija sa zaostalim plaćama? Jesu li počele redovito stizati ili možemo očekivati još neki štrajk prije kraja sezone?
Dogovorili smo se kao igrači da nećemo izlaziti u medije i komentirati tu temu. Dužni su nam dosta, ali nadam se da smo uspjeli doći do dogovora, da ćemo igrati do kraja sezone i da će klub dati sve od sebe da to ispoštuje. Mislim da je krenulo u dobrom smjeru i da ćemo odigrati sezonu do kraja.
Vratio si se u Cibonu devet godina nakon što si otišao kao jedan od najvećih talenata hrvatske košarke. Kako gledaš na to razdoblje?
Bilo je svega, uspona i padova, ali ne treba plakati za prolivenim mlijekom. Sam sa sobom sam miran, znam da dajem sve od sebe, potez da se vratim i igram ABA ligu bio je dobar, da se pokažem u najboljem mogućem svjetlu, što je bio i cilj. Imam 25 godina, ima vremena za sve. Svatko piše svoj put i ne treba se ni s kim uspoređivati.
Kao klinac bio si krilo, pa su te forsirali da budeš playmaker koji nedostaje hrvatskoj košarci, a sad igraš četvorku. Na kojoj se poziciji najbolje osjećaš i je li to lutanje razlog što se nisi profilirao kao igrač i napravio bolju karijeru?
Dugo sam se tražio, na kojoj poziciji bih mogao izrasti u igrača, i to je bio dio mog problema. Kad gledam danas, iz perspektive pozicije koju sad igram, to što sam prije igrao vanjske pozicije i dalje mi puno pomaže.
Tijelo mi se stabiliziralo i ojačao sam, imam i visinu za četvorku, a sve godine igranja na pleju i drugim pozicijama još su mi korisne, ni danas ne želim izgubiti kreaciju, dio gdje igram s loptom jer mislim da to dobro radim. Kreacija s loptom, dodavanja i asistencije još dođu do izražaja, kao nekidan protiv Cedevite.
S obzirom na sezonu karijere, misliš li da za tebe ima mjesta u reprezentaciji?
Kad smo dolazili u Cibonu, znali smo da nije bajno stanje, ali i da je Cibona i dalje pozornica, kultno ime u kojem se možeš pokazati i dosta nas je to iskoristilo. Reprezentacija mi je stvarno velika želja, a ako nastavim još više raditi i dobro igrati, vjerujem da će poziv doći, bilo ovog ljeta, bilo za koju godinu. To mi je velika želja.