PRIJE 30 godina, 28. veljače 1992., službeno je započelo natjecanje u Hrvatskoj nogometnoj ligi. Tim povodom na Indexu u prigodnom serijalu 30 godina HNL-a u 30 dana možete čitati 30 priča o ključnim događajima te intervjue s najvažnijim i najzanimljivijim akterima tri desetljeća dugačke povijesti samostalne hrvatske lige.
U 30 GODINA HNL-a vidjeli smo puno kontroverzi, sudačkih igrokaza, političkog protektorata, neregularnih prvenstava i svega onog najgoreg od domaćeg sporta. Isto tako, gledali smo puno kultnih utakmica, sjajnog nogometa i najveće majstore ove igre. Ligom je u tom periodu prodefiliralo na stotine majstora, a mi smo za vas izdvojili one najveće.
Kao i svaki odabir najbolje momčadi, ni ovaj nije savršen. Postoji još barem 20 igrača koji bi se mogli naći u postavi i za svakog od njih se može naći jako puno rezona i argumenata zbog čega je zaslužio mjesto u ovom tekstu. Naravno, i ovaj izbor uvelike je oblikovan osobnim afinitetima. Može se iskoristiti ona floskula kako je kod izdvajanja najboljeg od najboljih ljepota u oku promatrača.
Jedna postava Dinama i jedna ostatka lige
S obzirom na to da je Dinamo osvojio čak 22 od 30 HNL titula, komotno se može sastaviti čitava momčad isključivo od igrača Plavih. Međutim, kako je smisao svake liste ovog tipa nagraditi najbolje igrače čitave lige, jedino elegantno rješenje bilo je napraviti dvije postave - jednu Dinamovu i jednu ostatka lige.
Pritom je među "ostalima" završio velik broj igrača koji su u jednom trenutku karijere igrali za Dinamo, ali su potekli u drugim klubovima ili su u njima igrali bolje nego u Dinamu te tako postale legende u nekom drugom dresu.
Jedini opipljiv kriterij za ulazak u jednu od postava bio je taj da je igrač odigrao barem tri kompletne sezone, kao prvotimac, u HNL-u. Kontinuitet je nužan kako bi ovo bio izbor najboljih igrača HNL-a, a ne najboljih igrača koji su u nekom periodu karijere igrali u HNL-u. Na pojedinim primjerima bit će jasno zašto je ovaj kriterij nužan.
Dodatna napomena je da se gledaju isključivo igre u HNL-u. Postoji velik broj igrača koji su u ligi bili prekratko i onih koji su prije ili nakon boravka na hrvatskim travnjacima ostvarili fenomenalne karijere, ali u HNL-u nisu ostavili značajan trag kao oni koji su se našli u ovim postavama.
Formacija koja se koristila prilagođavala se kvaliteti igrača kako bi njome bilo obuhvaćeno što je moguće više talenta. Naravno, drugačije formacije dale bi i drugačije postave. Pri sastavljanju momčadi nedostaje balansa na određenim dijelovima terena, ali s obzirom na zabavnu narav ovakvog izbora, takva taktička imperfekcija može se oprostiti.
Postoji i velik broj HNL ikona koje su stekle taj status zahvaljujući tome što su broj nastupa, golova i majstorija stekli zahvaljujući činjenici da su igrali domaću ligu i po 15 godina. Ove postave ipak nastoje napraviti razliku između HNL ikona i najboljih HNL igrača.
NAJBOLJA POSTAVA DINAMA
Klupa: Livaković, Tomas, Ištvanić, Marić, Mandžukić, Šokota, Vlaović, Soudani, Oršić
Kada jedan klub dominira ligom tako da uzme 73% svih naslova, teško je izdvojiti one koji su u tim naslovima radili najveću razliku. U ovoj momčadi našlo se mjesta za igrače koji su bili nositelji turbo jake Tuđmanove Croatije poput Ladića, Mujčina, Cvitanovića ili Jurića.
Igrači poput Eduarda, Modrića i Ćorluke bili su oni koji su težište lige definitivno prebacili na Dinamovu stranu. Arijan Ademi ima status možda i najveće Dinamove HNL legende, a od ostalih igrača iz novije generacije, i Oršić i Livaković su mogli komotno biti prvotimci. Na klupi je ostalo čak šest titula najboljeg strijelca lige, a Beqiraju i Čopu niti one nisu bile dovoljne.
Kakve je Dinamo imao igrače najbolje opisuje činjenica tko je sve izostavljen s ovog popisa. Butina, Badelj, Goca Jurić, Viduka i Jeličić samo su neki koji su lako mogli ući u idealnih 11. Prosinečki u postavi nije isključivo zato što je odigrao nepotpune tri HNL sezone, u kojima je imao "samo" 50 utakmica. Iz istog razloga nema ni Olma ni Bišćana koji nemaju tri sezone kao prvotimci.
NAJBOLJA POSTAVA OSTATKA LIGE
Klupa: Pletikosa, Vuica, Skoko, Franko Andrijašević, Špehar, Kranjčar, Bošnjak, Kramarić, Erceg
Hajduk titulu čeka već 17 godina, ali je do sredine 2000-ih bio vrlo konkurentan Dinamu. Ibričić i Rapaić su i danas idoli navijača, a Pletikosa i Skoko su bili dugogodišnji oslonac svojih reprezentacija. Gabrić je dobio prednost nad Pletikosom jer je njegov Hajduk osvajao naslove u težim uvjetima. Srna ima isti problem kao Prosinečki i Olmo pa ga nema u izboru.
Što zbog igračke kvalitete, a što zbog omiljenosti koju uživaju i među navijačima drugih klubova, Vugrinec i Mumlek su dva najlakša odabira na cijelom popisu. Andrijašević je bio ključni igrač Rijeke koja je razbila Dinamov monopol, a Dinamova djeca Kranjčar, Tomečak i Kramarić su svoju slavu ipak morali naći u drugim klubovima.
Olić je u dvije sezone zaredom bio prvi topnik lige i to u dva različita dresa. Možda najtanji izbor je na bokovima, ali fina ljevica Bakira Beširevića godinama je zadavala muke HNL obranama. Naravno, i tu može biti mnogo "replika". Anas Sharbini, Rendulić, Bartolović, Štrok, Ivan Leko, Škorić i Đolonga samo su neki koji će se, s punim pravom, osjećati zakinuto.