"SUĐENJE je bilo jako loše. Niti jedan prekršaj, niti jedan prekid za nas. Loše suđenje, ali Hrvatska je izgubila i nemamo pravo puno komentirati. Žao mi je. Bilo je predivnih trenutaka, ali mislim da je stigao kraj jedne ere. Vrijeme je za nove početke. Mali su dvaput napravili čudo, sada nisu smjeli." Bila je to jedna od prvih reakcija Zlatka Dalića na poraz i ispadanje Hrvatske sa svjetskog prvenstva u jednoj od najluđih utakmica u povijesti ove nacije.
Iako je ranije govorio o problemima u igri, jasno je da je u javnosti najglasnije odjeknulo ono što je rekao o sucima. S ljudskog aspekta to je potpuno shvatljivo. Emocije i napetosti bile su velike, adrenalin je svačiji organizam i mozak doveo u crveno, a intervjui netom nakon šokantnog poraza nikad nisu festival racionalnih i odmjerenih izjava. Dalić je odgovornost za poraz svalio na FIFA-u i suce. A što je s njim?
Na neke stvari Dalić ne može utjecati
Nakon neuspjeha na Euru prije dvije godine prešutni je svenarodni konsenzus bio da je ovo Svjetsko prvenstvo turnir na kojem se momčad i Dalić moraju iskupiti. Hrvatski izbornik imao je i više nego dovoljno objektivnih problema na koje nije mogao utjecati. Kriviti ga za te probleme potpuno je suludo i nepošteno.
Modrić je izgubio sjaj kakav je nekad imao, a preostala dva ključna igrača, Mateo Kovačić i Joško Gvardiol, stigla su na turnir nakon teških ozljeda i u upitnoj formi. Već je otprije poznato i da Hrvatska nema brzinu u prednjem dijelu momčadi te da je to nedostatak kojemu se mora prilagoditi.
Pri pozivanju igrača napravio je nekoliko teško objašnjivih poteza. Pozvao je višak stopera i osam vrlo sličnih veznih igrača. Bilo je jasno da oni koji su niže u hijerarhiji, poput Martina Erlića ili Tonija Fruka, neće zaigrati, dok je neke druge igrače na pozicijama na kojima je Hrvatska bila tanja preskočio.
Najviše se to odnosi na Ivana Smolčića, koji sjajno igra u Comu i koji je mogao dati momčadi dimenziju više, s obzirom na probleme u zadnjoj liniji. Dalić to nije napravio, ali sve to može proći pod plaštom njegove vizije i prioriteta, snalaženja u okolnostima koje su daleko od idealnih. Na kraju krajeva, ispasti od Portugala nije ni drama ni sramota. Ali neke druge greške u potpunosti su Dalićeve.
Ekipa je obrambeno podbacila
Starenjem okosnice momčadi i ozljedama postalo je jasno da je najbolja šansa za Hrvatsku igrati u najsporijem mogućem tempu. Toga je bio svjestan i Dalić, koji je u najavi turnira jasno istaknuo na čemu je naglasak.
"Moj fokus na pripremama i SP-u je faza obrane. Tu smo najjači. Inzistirat ćemo da svaki igrač do iznemoglosti igra fazu obrane", rekao je tijekom priprema za turnir.
Prijateljske utakmice protiv Belgije i Slovenije dale su naslutiti da je praksa daleko od riječi jer je Livaković spašavao Hrvatsku od toga da u dvije utakmice primi pola tuceta golova, ali dojam iz prijateljskih utakmica često zna prevariti.
Nažalost za Hrvatsku, ista praksa nastavila se i na turniru. Engleska joj je dala četiri gola uz briljantnu predstavu Livakovića. Problema je Hrvatska imala i protiv panamskih rotacija na krilnim pozicijama, ganskih driblera, ali i u prvom poluvremenu protiv Portugala.
Konačna statistika poražavajuća je jer je Hrvatska po gotovo svim obrambenim parametrima debelo ispodprosječna momčad, dok je u nekima među najgorima. Po broju dopuštenih velikih prilika 44. je među 48 momčadi na turniru, po broju dopuštenih udaraca 28., a po broju primljenih golova 34.
Problemi na bokovima i s formacijom
Hrvatsku bez pravih krila svaka je reprezentacija na turniru opteretila baš na bokovima, gdje su i Gvardiol i Stanišić imali velikih problema. To se događalo i u situacijama jedan na jedan, koje su jako slabo branili, ali još više kada bi suparničkim krilima u pomoć stigao bek.
Tu bi u pomoć trebali uskakati veznjaci, ali ni Modrić ni Kovačić to nisu mogli pružiti u kontinuitetu, bez jasne ideje o tome što Hrvatska igra u obrani. Konstantno im je nedostajalo nekoliko sekundi da se blok pomakne prema lopti, a to je jasan znak da prave strukture nije bilo. Problema je bilo i previše u zadnjoj liniji.
Priča o igri s trojicom ili četvoricom u zadnjoj liniji postala je lajtmotiv njegova mandata. U posljednjem izdanju Lige nacija, barem u grupnoj fazi, Dalić je igrao s trojicom u zadnjoj liniji. Protiv Farskih Otoka u kvalifikacijama odrekao se te formacije.
Samo nekoliko mjeseci kasnije, u još jednom kopernikanskom obratu, vratio se formaciji s tri stopera protiv jedne od najjačih momčadi na turniru, Engleske. Napustio ju je već u idućoj utakmici. Formacijska lutanja više djeluju kao nasumično pogađanje dok momčad nekako ne klikne nego kao artikulirani plan.
Možda se tu može tražiti ishodište njegove izjave nakon susreta s Englezima."Sada neću kalkulirati. Sve što smo Hrvatska i ja napravili tijekom mojega mandata ostvarili smo u sustavima 4-3-3 i 4-2-3-1."
Postoji mogućnost da se nije najbolje izrazio, ali lutanja s formacijom uistinu više djeluju kao eksperimenti koji se provode nasumično dok nešto ne uspije, nego kao artikulirani plan.
Prekidi kao ključan problem
Sve bi to potencijalno bila fusnota u bilježnici i Hrvatska bi se spremala za dvoboj sa Španjolskom da nije bilo problema s prekidima kakvi se za ovu reprezentaciju ne pamte. Hrvatska je protiv Engleske primila dva gola nakon prekida, po jedan protiv Gane i Portugala.
"Branjenje prekida je ipak koncentracija, na igračima da ulože maksimalan trud, da svaki dobro reagira, ali i da ne padnemo na finte i fore u blokovima. Bitna je koncentracija, ako izgubiš jedan korak već je gotovo. To je na igračima", najavio je Dalić uoči Portugala i ponovno stavio naglasak na to da je riječ o nizu individualnih pogrešaka na koje on ne može utjecati i koje nemaju nikakve veze sa sustavom.
Ako se pitate koliko je Hrvatska bila loša u obrani prekida, ovi podaci to dobro ocrtavaju. Portugal je izveo šest kornera (ne računajući kratko izvedene), a iz njih je dobio četiri udarca prema golu i jedan penal. Englezi su iz sedam kornera zabili gol, dobili penal, kreirali dvije velike šanse i uputili ukupno četiri udarca. Panama i Gana kombinirano su iz pet kornera imale tri udarca, a Gana je i zabila nakon centaršuta iz prekida.
Odgovornost za stvari na koje se može utjecati
Dalić ima potpuno pravo komentirati sudačke odluke i praksu. Može biti u pravu ili krivu, ali sasvim je normalno i važno da se kvaliteta suđenja i interpretacija pravila stalno preispituju. To je posebno važno u situaciji poput posljednjeg poništenog gola. Riječ je o skupu vjerojatno ispravnih, ali bizarnih i dosad neviđenih odluka, a činjenica da je Hrvatskoj presudio čip cijeloj priči daje robotizirani karakter s kojim se još teže pomiriti.
S druge strane, Dalić nema pravo ne komentirati stvari na koje je mogao utjecati. To da je svaki prekid suparnika živa opasnost nema apsolutno nikakve veze sa statusom Hrvatske u FIFA-i ni s položajem Marsa u odnosu na Sunce, nego s organizacijom i sustavnim radom na nečemu što je Hrvatskoj problem već dugo.
Skretanje pozornosti s toga izbjegavanje je odgovornosti, a još je gore prešućivati da problemi postoje jer je to najbolji put da se ne riješe. Hrvatska ima izbor između toga da glumi žrtvu kojoj je netko nešto oduzeo jer je ne voli i toga da prizna kako je sama sebi smanjila šanse jer ne vodi računa o onome što je pod njezinom kontrolom.