PANNONIAN Challenge, osječki festival ekstremnih sportova, ovog je ljeta gledateljima bio dostupan putem doslovno svih kanala – preko live streama na društvenim mrežama, YouTubea i putem televizijskog prijenosa na SPTV-u, no, nažalost, bez publike.
Tijekom pet dana festivala Drava je gotovo proključala zbog uzavrele atmosfere i trikova koji su neprestano palili skate park i gledateljima preko malih ekrana uspjeli dočarati ekstremno dobru zabavu čak i u udobnosti njihova doma. Inline natjecanje je oduševilo, Skate je kao i prošlih godina prkosio zakonima fizike, dok je BMX Freestyle još jednom dokazao kako Pannonian Challenge s pravom glasi za jedno od najboljih natjecanja u Europi, pa čak i u svijetu.
Tom prilikom porazgovarali smo s Danielom Dhersom, jednim od najboljih BMX vozača svijeta, pobjednikom FISE svjetskog kupa, peterostrukim pobjednikom elitnog natjecanja X-Games, pobjednikom Panameričkih igara 2019. te peterostrukim pobjednikom Pannonian Challengea. Kako je izgledao tvoj put na ovogodišnji Pannonian Challenge?
Silno sam htio doći na Pannonian Challenge jer je ovo vjerojatno jedini događaj ekstremnog sporta koji će se održati ove godine, ali sam se na početku srpnja ozlijedio i nisam znao hoću li moći uopće nastupiti. Srećom, ovo ljeto sam se našao u Europi pa mi je bilo jednostavno doći na natjecanje. Unatoč tome, prije leta za Hrvatsku napravio sam test u Bruxellesu, kad mi je test pokazao da sam negativan, oboružao sam se zaštitnim rukavicama i maskama te krenuo za Zagreb. Na aerodromu su uistinu poštovali preporučene mjere, držali su se razmaka, a let je bio gotovo prazan, tako da sam mogao bezbrižno doći u Osijek. U Zagrebu me dočekao Marin i s njim sam došao u Osijek.
Kako se osjećaš u Osijeku i što misliš o cjelokupnom natjecanju?
Ovdje se uvijek osjećam odlično, zato se i vraćam već 10 godina – uvijek je dobar provod, a ovo je prekrasan grad. Naravno, ove godine je sve drugačije i ne može se nigdje vidjeti puno ljudi, tako da se pokušavam naviknuti na to. Što se tiče natjecanja, drago mi je da možemo voziti i nadmetati se, iako je ovo prvi put da nema publike, što je pomalo neobično, s obzirom na to da je uvijek ludnica na Pannonian Challengeu. Svi smo prihvatili ove uvjete i ovo je savršeno mjesto za ovakvo natjecanje jer ne znam gdje drugdje bi se moglo nešto ovako organizirati. Na kalendarima vozača nema nikakvih novih natjecanja, stoga smo svi sretni što se bar nakratko sve vratilo u normalu.
Koliko dugo dolaziš u Osijek i vidiš li velike promjene u odnosu na svoj prvi nastup na Pannonian Challengeu?
Prvi puta sam u Osijeku nastupio 2010. godine, kada smo od boljih vozača ovdje bili samo Senad Grošić, Michael Berran, neki lokalni vozači i ja, tako da je zbilja zadovoljstvo bilo gledati kako je s godinama na Pannonian Challenge počelo dolaziti sve više profesionalnih vozača i zvučnijih imena. Također, 2016. godine smo ovdje imali i FISE natjecanje, svi najbolji vozači iz cijelog svijeta su tada došli u Osijek i tako se zaljubili u Pannonian. Ludo je da smo danas imali jako neizvjesno finale – nije se moglo ni pretpostaviti tko će se popeti na postolje, doslovno su desetorica vozača iz osam različitih zemalja pretendirala na titulu. Međutim, to pokazuje kako je festival narastao i kako je cijeli BMX Freestyle napredovao i koliko se razina trikova poboljšala.
Kako si uopće čuo za Pannonian Challenge prvi put?
Tada, 2010. godine, sam vozio u jednom trening-kampu, kada mi je Jura (Jurica Barać – glavni organizator Pannonian Challengea posljednjih godina) prišao i rekao da moram doći u Osijek jer se ondje stvara jedna odlična priča s cijelim vrhunskim natjecanjem i odličnim koncertima, a moram priznati kako me privukla i činjenica da su Osječanke prekrasne žene. (smijeh). Onda sam odlučio da moram istražiti o čemu je riječ. Doduše, Jura mi je pričajući o Osijeku i Pannonianu pokazivao slike Zrća prepunog polugolih mladih. Kad sam shvatio da me zeznuo, mislio sam da ću biti ljut, no stvarno nisam pogriješio što sam došao u Osijek, Pannonian me odmah oduševio jer sam nakon natjecanja mogao partijati i upoznavati hrvatsku kulturu družeći se s lokalnim zaljubljenicima u ekstremni sport – i tako već 10 godina. U svemu tome posebno me oduševila činjenica da je mentalitet istočne Europe, a posebno i Hrvatske, vrlo sličan onom u Južnoj Americi, tako da je bilo kao da sam kod kuće.
Što misliš o mlađim generacijama koje dolaze na BMX Freestyle scenu?
Odlično je vidjeti mlade kako se natječu i koliko volje, želje i talenta imaju – baš poput Marina Ranteša koji se priprema upravo u mom trening-kampu u Sjevernoj Karolini. Naime, kod BMX-a nije bitno samo naučiti trikove, nego je potrebno razviti strategiju, upoznati svoje tijelo i svoje mogućnosti. To su sve dijelovi slagalice koji se moraju poklopiti, baš kao kod Marina, koji je na ovom natjecanju „išao na glavu“ i pobijediti, ali nakon pada u prvoj vožnji i iskakanja ramena u drugoj više nije mogao popraviti svoj rezultat. Međutim, to pokazuje koliko je gladan pobjede i da je razvio pobjednički mentalitet tijekom godina, samo mu još malo više sreće treba u Osijeku.
Koja je danas uloga Pannonian Challengea u svijetu ekstremnog sporta, s obzirom na to da nije bilo nijednog natjecanja od početka godine?
Ovo je jedan od festivala s najdužom tradicijom, ne samo u Europi nego i u cijelom svijetu, a to dokazuju i imena koja se vraćaju iz godine u godinu. Upravo time se istočna Europa, a naročito Hrvatska, stavlja na kartu svih BMX vozača. Danas, u vrijeme pandemije, kada nema nikakvih natjecanja, oni su uspjeli organizirati još jedno izdanje, koje je uistinu u skladu sa svim epidemiološkim mjerama. Dobra odluka je i što nije bilo publike u skate parku i što je sve organizirano kako bi se zaštitilo zdravlje vozača. Sve se to na kraju isplatilo, drago mi je što im se trud isplatio i mogu im samo reći – hvala na još jednom odličnom izdanju Pannonian Challengea.